Kršćanstvo je otpočelo iskustvom susreta: uskrsloga Krista s njegovim preplašenim učenicima. Taj je susret bio toliko odlučujući za njih da je potpuno preobrazio njihovu egzistenciju: od plašljivih bjegunaca učenici postaju hrabri svjedoci Isusova uskrsnuća. Njega oni naviještaju snagom koja pokazuje da »ga je Bog uskrisio od mrtvih« i »učinio začetnikom života«. Stoga nema druge istine i drugoga puta koji vodi u život doli Isusa. On je istodobno i Put kojim treba ići i Istina i sam Život.
U svakom povijesnom razdoblju – kako za one koji su ga prvi susreli tako i danas – Krist jest, i ostaje, za kršćanina Put što vodi k Otcu, Istina koja daje smisao njegovoj egzistenciji, Život njegovu životu. I današnji kršćanin potrebit je susreta s Isusom. Dakako, on ne može očekivati susret s Uskrslim na onakav način kako su ga apostoli nakon uskrsnuća susreli, ali može se nadati ne manje plodonosnomu susretu, tj. susretu koji ga dotiče i mijenja, koji mu preobražava srce i život. A to se događa u vjeri i ljubavi.
Uzašašćem na nebo Isus nije napustio svoje učenike: njegova je prisutnost sada nova. On više nije vidljiv tjelesnim očima, »ali vjera živa nazočna ga svuda gleda«. Za vrijeme svoga zemaljskoga života i djelovanja Isus je bio – kao i svaki čovjek – omeđen zakonima prostora i vremena. Sada je on izvan tih zakona: prisutan na svakom mjestu i u svakom vremenu. Apostoli su očito bili svjesni te nove Kristove prisutnosti budući da su se nakon događaja uzašašća »s velikom radošću vratili u Jeruzalem te sve vrijeme u hramu blagoslivljali Boga«.
Isus, koji ostaje prisutan u svojoj Crkvi »u sve dane do svršetka svijeta«, u Duhu Svetom nastavlja svoje objaviteljsko i otkupiteljsko djelovanje. Stoga »na kršćanstvo treba gledati ne kao na nekakav moralizam ili bijeg od svijeta, nego kao na radosni susret s Onim koji, ovdje i sada, dolazi promijeniti život i učiniti ga početkom vječnog života« (B. Forte). Susret s uskrslim Gospodinom – zahvaljujući djelovanju Duha – moguć je svima koji za njim žude i svim srcem ga traže. To jamči njegova riječ: »Tražite i naći ćete…«
Štoviše, on sâm kuca na vrata ljudskih srdaca, kako stoji u posljednjoj knjizi Svetoga pisma, Otkrivenju: »Evo stojim pred vratima i kucam; otvori li tko, ući ću k njemu i večerati s njime i on sa mnom.« Susresti ga se može u euharistiji, u slušanju njegove riječi, u molitvi, ali i u služenju bližnjima.
