Čovjek kao tjelesno, duševno i duhovno biće nalazi se na putu k svom cilju: trajnom i punom zajedništvu s Bogom, ne samo u vječnosti, nego i već ovdje na zemlji. Na tom putu on je u procesu stalnoga izrastanja.
Duhovno izrastati ponajprije znači rasti u bogoslovnim krjepostima: vjeri, nadi i ljubavi. Onaj tko raste u vjeri istodobno se usavršuje u ljubavi i učvršćuje u nadi, jer rast u jednoj krjeposti podrazumijeva izrastanje i u ostalim dvjema. Duhovno izrastanje nikad ne prestaje, pa ni onda kada se dosegne cilj: savršeno zajedništvo s Bogom u ljubavi odnosno preobražajno sjedinjenje, tj. kada osoba biva osposobljena da ljubi Boga onom istom ljubavlju kojom on ljubi nju. I tada se još uvijek može napredovati, jer ljubav ne poznaje granice.
U duhovnom životu ne može se stajati u mjestu: ili se napreduje ili pak nazaduje. To je zato što je glavno mjerilo duhovnoga izrastanja ljubav, a ona je »poput mjeseca, koji ili raste ili se umanjuje«, veli sv. Augustin. Stoga, ne radi li na svom duhovnom izrastanju, čovjek nazaduje.
No kako raditi na svom izrastanju? Što treba činiti da bi se duhovno raslo? Kao prvo osoba treba biti svjesna cilja za koji je stvorena, a to je ostvariti savršeno zajedništvo s Bogom i životom slaviti Boga. Nadalje, važno je učiniti temeljno opredjeljenje za Isusa Krista, nastojeći svoj život uređivati i ravnati prema evanđelju i zapovijedima Božjim te smjernicama učiteljstva Crkve. Tko želi živjeti duhovno i napredovati u tome, mora savjesno i odgovorno vršiti svoje redovite dužnosti; nastojati oko mira sa svima; redovito sudjelovati na nedjeljnoj misi, moliti svakoga dana, tj. svakodnevno posvetiti Bogu određeno vrijeme kad će boraviti samo s njim. U početku to može biti nekoliko minuta, no što osoba više duhovno napreduje, utoliko će imati i veću potrebu za Bogom i sve više će mu darivati od svoga vremena. Kao što je tijelu potrebna hrana, tako je potrebna i duši odnosno duhu. A hrana za dušu i duh jest molitva, slušanje riječi Božje i sakramentalni život. Bez sakramenata – osobito redovite ispovijedi i pričesti – svakodnevne molitve i slušanja riječi Božje čovjek gubi orijentir, gubi svjetlo i potrebnu snagu Duha da čini ono što je Bogu ugodno; drugim riječima udaljava se od Boga i njegova puta te umjesto da s Bogom hodi on malo-pomalo postaje lutalica.
