ŠTOVANJE MUČENICE IZ 2. STOLJEĆA I DANAS ŽIVI Ispravljena »nepravda« prema sv. Koroni

Bazilika sv. Korone

Kad je u veljači čelnik Svjetske zdravstvene organizacije dr. Tedros Adhanom Ghebreyesus novinarima u Ženevi objavio da je dotadašnji u svijetu zloćudni koronavirus, što je općeniti naziv za skupinu virusa koji pod mikroskopom imaju šiljke nalik kruni (lat. corona), dobio svoje konkretno »ime i prezime« – COVID-19, rijetki su, očekivano, razumjeli da je napokon uklonjena nepravda prema svetici sv. Koroni i meksičkomu pivu »Corona«.

Naime, virus, koji je u to doba odnio već više života, mnogi su neupućeni i zlonamjerni povezivali s kršćanskom mučenicom iz 2. st. ili četvrtim pivom po prodaji u svijetu, prema nekim podatcima, u 180 zemalja. Neki će s punim pravom tek odmahnuti rukom i reći da je riječ o ljudskoj gluposti, no budući da je upravo ta glupost kao svemir, beskrajna i stalno se širi, nije zgorega hrvatske katolike podsjetiti barem na neke osnovne činjenice o sv. Koroni i njezinim crkvama.

Vrlo je malo biografskih podataka poznato o njoj, tek da je rođena oko g. 160. u današnjem Egiptu, da se vrlo rano udala za rimskoga vojnika Viktora iz Sijene, s kojim je u Siriji podnijela mučeničku smrt u 17. godini jer se nije htjela odreći Isusa Krista. Spomendan sv. Korone je 14. svibnja, a i njezin je suprug proglašen svetim i štuje se kao sv. Viktor Sijenski.

Pobožnost prema sv. Koroni, posebice kao zaštitnici od epidemije, brzo se proširila izvan granica Bliskoga istoka te su njoj u čast izgrađene brojne crkve, a bila je posebno slavljena na spomendan 14. svibnja, ali je s vremenom polagano pala u »drugi plan«, tako da je danas relativno nepoznata u kršćanskom svijetu. No štovanje se sve do danas zadržalo u mnogim katoličkim crkvama u Austriji i istočnoj Bavarskoj, tako da je austrijski gradić s nešto više od 300 stanovnika kod Neukirchena nazvan po njoj – St. Corona am Wechsel.

Sv. Korona nije nepoznata ni u Italiji. Glasovita je npr. župna crkva u Vicenzi, no najimpozantnija od svih crkava posvećenih sv. Koroni svetište je u predjelu Spiazziju na 774 metra nadmorske visine nad dolinom Adigena u gornjoj Italiji u biskupiji Verona, doslovce prilijepljeno u srcu Baldove stijene među planinama koje ga okružuju, neodoljivo podsjećajući na koji od nepristupačnih pravoslavnih samostana na grčkoj svetoj gori Atosu.

Po starim zapisima već oko 1000. godine na području Balda živjeli su redovnici pustinjaci povezani s opatijom San Zeno u Veroni te je već od druge polovice g. 1200. na tom mjestu bio podignut samostan i kapela sv. Marije Montebaldo do kojih se dolazilo samo uskom i opasnom stazom u stijeni. Prema pobožnoj tradiciji svetište sv. Korone nastalo je g. 1522. kad je njezin kip čudesnom anđeoskom intervencijom prebačen i spašen s otoka Rodosa, kojega je pustošila muslimanska vojska Sulejmana II. Izgradnja nove i veće crkve 4 m iznad prijašnje, koja je ugrađena u prezbiterij, započela je g. 1625., a dovršena 1685. S nekoliko preinaka, dogradnjom zvonika i brojnim umjetninama ta crkva privlači hodočasnike cijele godine, pa u sadašnjoj svima dobro znanoj pandemijskoj situaciji ne bi bilo zgorega da se i katolički Hrvati u molitvama sjete sv. Korone. (S. B.)