SUSRET S MOLIŠKIM HRVATOM BENITOM GIORGETTOM, SVEĆENIKOM, AUTOROM KNJIGE INTERVJUA S MAFIJAŠEM POKAJNIKOM »PRIJEĐIMO PRIJEKO« Svi smo pozvani »prelaziti«: sa zla na dobro, s dobroga na bolje

Benito Giorgetta

U ponedjeljak 5. lipnja u prostorima samostana odnosno župe Majke Božje Lurdske u Zagrebu održava se predstavljanje knjige izazovna naslova »Prijeđimo prijeko«. Dva dana kasnije predstavljanje se održava u Splitu u palači »Milesi«. Više je razloga zašto je knjiga vrijedna. Vrijedna je prvo zato što je zanimljiva. Knjiga donosi intervju, a dijelom se zasniva na razgovoru s čovjekom koji se sada zove Luigi Bonaventura, bivšim mafijašem, pokajnikom koji je postao suradnikom talijanskoga pravosuđa u borbi protiv mafije. No knjiga nije samo zanimljiva, nego je i poticajna. Ne mora se baš svatko suočavati s nizom neugodnih i opasnih okolnosti s kojima se suočava mafijaš pokajnik, no svaki je čovjek na neki način pozvan »prelaziti prijeko«. Vrijednost knjige prepoznao je, uostalom, i sam papa Franjo koji joj je napisao predgovor. No pitanje je bi li knjiga, unatoč svemu navedenomu, ikada ugledala svjetlo dana na hrvatskom jeziku da za Hrvate nema još jednu dodanu vrijednost, a to je sam autor, moliški Hrvat, talijanski svećenik, novinar i publicist Benito Giorgetta.

Od početka blizak zatvorskomu svijetu

»Svećenik sam i župnik već mnogo godina. Od početka moje svećeničke službe privlačio me zatvorski svijet, zatvorenici i problemi koji ih se tiču«, predstavlja se u razgovoru za Glas Koncila don Benito. Još kao đakon imao je prigodu služiti u maloljetničkom zatvoru Casal del Marmo u Rimu, gdje je susreo ni više ni manje nego ondašnjega državnoga tajnika Svete Stolice glasovitoga kardinala Agostina Casarolija, koji je uz svoju zahtjevnu službu kao volonter djelovao u ustanovi. Sugovornik je želio postati zatvorski kapelan, ali mu se želja nije ispunila. Stoga se i on zatvorenicima i zatvorskim svijetom počeo baviti volonterski. Zahvaljujući tomu interesu, susreo se s Luigijem Bonaventurom.

»Upitao sam Papu, imajući u vidu tematiku, bi li mi želio pokloniti predgovor. U trenu sam dobio pozitivan odgovor. Još je veće iznenađenje za mene bilo kad je Papa na prošlogodišnjem božićnom čestitanju Rimskoj kuriji svima prisutnima darovao dvije knjige, od kojih je jedna bila ‘Prijeđimo prijeko’«

»On me je sam pitao, kad smo uspostavili određeni odnos i povjerenje, bih li s njim napravio intervju. Želio se otvoriti novinaru svećeniku, a ne drugim novinarima koji su mnogo afirmiraniji od mene. Dopustio mi je da uđem u njegovo srce, u njegov život, da razgovaram s njim o njegovim ranama, njegovim mukama, ali i slušam krik njegove želje za iskupljenjem, za uskrsnućem, za promjenom života«, rekao je don Benito Giorgetta, koji je već ranije stekao ugled i kao novinar i publicist.

»Svakako, činjenica da potječem iz Mundimitra (Montemitro), jednoga od triju hrvatskih sela koja su preostala u Moliseu, odredila je i olakšala cijeli postupak«, kaže sugovornik osvrćući se na prevođenje i objavljivanje knjige na hrvatskom, u izdanju Kršćanske sadašnjosti. Prisjeća se moliški Hrvat svojih veza s Hrvatskom, svojih brojnih dolazaka, prikupljanja i praćenja humanitarne pomoći za vrijeme Domovinskoga rata, a izraz »velika zahvalnost« rabi dok govori o splitskim franjevcima Provincije Presvetoga Otkupitelja, čiji je član fra Petar Milanović Trapo djelovao među moliškim Hrvatima kao župnik Kruča (Aquaviva Collecroce) od 1983. do 1996. godine te kao župnik Mudnimitra od 2008. do 2012. godine.

Protiv mafije i mafijaškoga mentaliteta – odgojem

No kako je došlo do toga da je predgovor knjizi napisao papa Franjo, što je na nju skrenulo pozornost svjetske javnosti. »Imao sam radost, zadovoljstvo i čast«, rekao je don Benito, »više puta susresti Papu na privatnoj audijenciji u Svetoj Marti. Svaki je put za mene izdvojio puno vremena, više od sat. U jednoj sam mu posebnoj prigodi govorio o kući – obitelji ‘IKTUS – Lucia i Bernardo Bertolino’, koja ugošćuje bivše zatvorenike i druge osobe kojima je život nanio rane. Molio sam ga da nas primi… Bili smo njegovi gosti, nas petnaestak, također na privatnoj audijenciji u Domu sv. Marte…

»Bonaventura me je sam pitao bih li s njim napravio intervju. Želio se otvoriti novinaru svećeniku, a ne drugim novinarima koji su mnogo afirmiraniji od mene. Dopustio mi je da uđem u njegovo srce, u njegov život, da razgovaram s njim o njegovim ranama, njegovim mukama, ali i slušam krik njegove želje za iskupljenjem, za uskrsnućem, za promjenom života«

Tada sam upravo pisao knjigu pa sam ga upitao, imajući u vidu tematiku, bi li mi želio pokloniti predgovor. U trenu sam dobio pozitivan odgovor. Još je veće iznenađenje za mene bilo kad je, a da ja to nisam znao, Papa na prošlogodišnjem božićnom čestitanju Rimskoj kuriji svim prisutnim kardinalima, nadbiskupima, voditeljima dikasterija i drugima darovao dvije knjige, od kojih je jedna bila ‘Prijeđimo prijeko’.«

Ukratko se svećenik osvrnuo i na fenomen mafije. Teško je boriti se s mafijaškim fenomenom i mentalitetom jer je zavodljiv. »Mafija je podzemni, koruptivni, podmukli fenomen. Imaju toliko novca da ih ne broje novčanicama, nego gramima, kilogramima. Mafija privlači jer obećava čudesne stvari, laku zaradu, osobnu afirmaciju, bogatstvo, užitak, visok društveni status«, rekao je sugovornik. Što onda učiniti? »Treba odgajati nove naraštaje za legalnost, za poštovanje pravila, države. Nužno je stvarati suradnički mentalitet, a ne natjecateljski. Mirotvorni, a ne ratnički. Treba se potruditi da se ne konzumira droga«, rekao je Giorgetta.

Misliti i živjeti u množini

»Općenito, naslov je posljednja stvar na koju se misli kad se piše knjiga«, kaže autor na pitanje zašto se odlučio za naslov »Prijeđimo prijeko«. No poticaj odnekud mora doći. Za njega je poticaj bila »Statio orbis« s papom Franjom u jeku pandemije koronavirusa 27. ožujka 2020. Tada se, naime, čitao odlomak iz Evanđelja po Marku o Isusovu stišavanju oluje na moru, iz kojega su preuzete riječi naslova. »Puno sam razmatrao. Odlučio sam da nema prikladnijega naslova za priču o radikalnom preokretu koji se dogodio u srcu jednoga mafijaša: prijeći s obale zla, nasilja i ucjene na obalu ljubavi prema bližnjemu, na obalu traženja oproštenja za počinjeno zlo i zauzimanja svim sredstvima da bude poticaj za promišljanje i promjenu mnogim drugim mafijašima i onima koji to nisu«, kaže don Benito. Naslov za njega izražava nešto temeljno kršćansko, »vazmeni pojam prijelaza, ‘pashe’«. Svi moramo činiti pashu, svi moramo u svojem životu trajno prelaziti s jedne obale na drugu, sa zla na dobro, s dobroga na bolje. Život kršćanina trajni je pokret obojen obraćenjem, prožet željom da učinimo nešto bolje, da se pročistimo. Da budemo od koristi bližnjemu. Da napredujemo u svijesti da smo Božji narod, njegova ljubljena djeca. Najvažniji prijelaz za svakoga od nas jest onaj s apsolutiziranja i veličanja vlastitoga ‘ja’ na ‘mi’. Misliti u množini. Živjeti u množini – to je najrevolucionarniji prijelaz«, kaže talijanski moliškohrvatski svećenik. I još nešto. »Isus ne kaže: ‘Prijeđite’, tj. idite sami. Isus kaže: ‘Prijeđimo’, zajedno. On s nama. (…) Bog čini sve da ne potonemo, da se ne utopimo. On nas sam prati na drugu obalu.«

Moliški Hrvati konzervirali, zamrznuli i sačuvali stari hrvatski jezik
Nije se moglo ne upitati sugovornika o njegovu djetinjstvu te o sadašnjem stanju među moliškim Hrvatima. »Moje je djetinjstvo obojeno činjenicom da sam do školske dobi znao govoriti samo stari hrvatski jezik, ‘na našo’. Za sve stanovnike triju moliških hrvatskih sela materinski jezik nije bio talijanski. U obiteljima, na ulici, posvuda se govorio hrvatski. S dolaskom televizije, s gospodarskim napretkom, s većom pokretljivošću stvari su se promijenile do te mjere da je jezična baština izblijedjela«, kaže svećenik Benito Giorgetta. Ipak, pokrenute su različite inicijative, među kojima ističe brojne »veze s Hrvatskom, sklapanje prijateljskih odnosa, novih i snažnih«. Prisjeća se i crkvenoga doprinosa, prisutnosti splitskih franjevaca, posebno fra Petra Milanovića. »Kao da je bilo danas sjećam se kad nas je 29. rujna 1967. pohodio pročelnik Kongregacije za nauk vjere kardinal Franjo Šeper«, kaže sugovornik. Odnosi ne samo da »ne smiju prestati«, nego ih treba »intenzivirati, otvarati nove kanale suradnje«. Posebno je istaknuo važnost očuvanja jezične baštine. U tom su smislu »različite inicijative već poduzete«. »Konačno su se ostvarile izdavačke zamisli. Objavljen je rječnik i više književnih djela. Zaživjeli su pjesnički natječaji, oživjele drevne zaboravljene tradicije. Potrebno je veliko kulturno restauratorsko djelo. Kopati kako bi se otkrilo što je zaboravljeno i ostavljeno po strani«, kaže moliški Hrvat. Očuvanje baštine važno je za moliške Hrvate. »Mi moliški Hrvati ne smijemo zaboraviti one koji su došli ‘iz one bane mora’, s one strane mora.« Ali i za Hrvatsku. »Hrvati ne smiju zaboraviti da osim svojih geografskih 1200 otoka imaju i jedan lingvistički otok, u Moliseu. Danas Hrvati, žele li proučavati korijene svojega jezika, moraju doći u Italiju, kod nas. Konzervirali smo i zamrznuli jezik sačuvavši ga od bilo kakve kontaminacije«, kaže moliški Hrvat Giorgetta.