Za razliku od domovine gdje su vladale restrikcije i zastrašivanja ondašnjega komunističkoga režima, prva se obljetnica smrti bl. Alojzija Stepinca, prvo »Stepinčevo«, ne samo slobodno, nego i svečano slavilo u Hrvatskom papinskom zavodu sv. Jeronima u Rimu. U prilog tvrdnji da nije bila riječ o »običnoj« zadušnici za jednoga pokojnoga kardinala, kao i tome da se uz ime kardinala Stepinca vezalo posebno značenje, svjedoči činjenica da je o događaju dan nakon slavlja, u broju od 11. veljače 1961. godine, na 2. stranici, izvijestio vatikanski dnevnik »L’Osservatore Romano«. Zahvaljujući susretljivosti rektora Hrvatskoga papinskoga zavoda sv. Jeronima Marka Đurina, Glas Koncila je dobio na uvid ne samo presliku spomenutoga članka u vatikanskom dnevniku, nego i nekoliko fotografija s događaja te pozivnicu kojom je tada još uvijek Ilirski zavod sv. Jeronima pozivao uglednike na slavlje prve obljetnice smrti kardinala Stepinca.
Sintagma »misa zadušnica«, u njezinu današnjem značenju, govorila bi premalo o liturgijskom činu u kolegijskoj crkvi sv. Jeronima. Rimska liturgija prije reforme Drugoga vatikanskoga koncila predviđala je, naime, mogućnost da se nakon ukopa, uz samu misu zadušnicu slavi obred koji jako nalikuje sprovodnim obredima kod ukopa pokojnika, takozvani »sprovod za pokoj duše«.
U obredu se čak rabila simbolička replika odra (katafalk), naravno bez pokojnikova tijela. Tako je bilo i na prvo rimsko »Stepinčevo«.
Članak u »L’Osservatore Romano« očito pretpostavlja da je čitateljima poznat »slučaj Stepinac«. Ne spominje se montirani proces, uzništvo i blaženikova smrt – vjerojatno zato što se nije željelo dolijevati ulje na vatru u sukobu između Crkve i komunističkih vlasti u Jugoslaviji – ali se isticanjem svečanosti liturgije i popisa sudionika slavlja očito željela naglasiti veličina pokojnika za čiju se dušu molilo i slavilo misu.
Izvještaj glasi: »Jutros (očito je riječ o danu pisanja izvještaja, a ne objavljivanja članka) se u ilirskoj crkvi sv. Jeronima, o prvoj godišnjici smrti kardinala Alojzija Stepinca, slavio svečani sprovod za pokoj duše časnoga i neprežaljenoga kardinala. Pontifikalnu svetu misu služio je prečasni mons. Frane Franić (nadbiskup splitsko-makarski), a odrješenje na odru podijelio je uzoriti kardinal Gustavo Testa.
Sveti je obred predvodio maestro papinskih ceremonija mons. Capoferri (Salvatore, nap Da. G.; u nastavku teksta navode se samo prezimena), na oltaru su služili pitomci Ilirskoga zavoda sv. Jeronima i Papinskoga zavoda Germanicuma i Hungaricuma; birana skupina pjevača, pod ravnanjem Ma Andrisanija (?), izvela je četveroglasni rekvijem Giovannija Mattea Asole. Na posebnom su mjestu događaj pratili uzoriti kardinali Pizzardo (Giuseppe), Giobbe (Paolo), Marella (Paolo), Testa (Gustavo), Ferretto (Giuseppe Antonio) i Roberti (Francesco) – a kardinala Valerija (Valerio) predstavljao je mons. Addivinola (?).«
Od ostalih prisutnih uglednika spominju se, među ostalima, ukrajinski grkokatolički episkop Ivan Bučko te mons. Luigi Bongianino, diplomat (kasnije biskup) koji je predstavljao Državno tajništvo Svete Stolice, a događaju su nazočili i neimenovani rektori Litavskoga zavoda i Germanicuma i Hungaricuma, hrvatski mariolog franjevac Karlo Balić i drugi. Izvještaj završava opaskom da je nazočne primio rektor zavoda mons. (Đuro) Kokša.