Među plejadama svećenika pripovjedača prve polovice XX. stoljeća važno mjesto zauzima Marko Vežić.
Rođen je 16. travnja 1867. (u kartonu Zbirke životopisa hrvatskih katoličkih kulturnih radnika navodi se g. 1868). u Drnišu. Sedam razreda gimnazije završio je u Zagrebu, a osmi u Zadru, gdje je završio i bogosloviju. Za svećenika je zaređen 1890. Službovao je četrdeset sedam godina kao župnik u mjestima Šibenske biskupije, najdulje u Jadrtovcu, a nakon umirovljenja u Vrpoljcu sve do smrti 27. kolovoza 1936.
Započevši pisati u zadarskom »Narodnom listu«, očitovao je ubrzo svoj pripovjedački dar. »Neka se zna«, napisao je u jednom pismu iz 1912., »da talenat što mi ga je dragi Bog dao, nijesam zatrpao u crnu zemlju, već se njime promećao i poslovao – sve na slavu dragoga Boga i mile hrvatske otadžbine, kojoj ostajem vjeran sin do zadnjega daha.« U neposrednom doticaju s narodom crpao je motive za svoje pripovijesti. Njegovao je živ i kićen narodni jezik Dalmatinske zagore, ispunjen lokalizmima i provincijalizmima, rado rabeći pučke fraze, što se vidi po naslovima novela, npr. »Jamio se lova«, »Nije krpljeno što i krojeno«, »Ni k majci ni k nemajci«, »Ni led ni med«, »Moći od pomoći«. Dinamično pripovijedanje temeljio je na vještoj izmjeni dijaloga i naracije. Njegovi su junaci tzv. obični ljudi, a često je i on u pričama s njima. Kloneći se tendencioznoga moraliziranja, uvijek je znao provući kršćansku moralnu i duhovnu poruku i pouku. Sve to učinilo ga je dobrim i originalnim pripovjedačem, uz bok odličnim svećenicima piscima ličke i bosanske pripovijesti suvremenicima Franu Biničkomu i fra Hrvoju Boru (Ljubi Hrgiću).
Napisao je više od četiri stotine različitih radova: od političko-patriotskih članaka i propovijedi do raznih književnih radova. Podosta je prevodio s francuskoga i talijanskoga. U rukopisu mu je ostao roman »Usovi«. Nažalost, do danas mu pripovjedački rad ostade razbacan u više od četrdeset časopisa, listova i novina, primjerice u »Prosvjeti«, »Hrvatskoj prosvjeti«, »Obitelji«, »Hrvatskoj duši«, »Viencu«, Hrvatskoj smotri«, »Seljačkim novinama«, »Hrvatskoj straži«, »Narodnoj straži«. Nadati se je da će i on dočekati svoju knjigu. (L)
