SVETI JERONIM – IZ ZEMALJSKE PERSPEKTIVE Blagoslovljeni nebeskim blagoslovima

Treviso, Veneto/ Italy 07 08 2016: The Gothic church of San Nicolo. Fresco on a column, depicts Saint Jerome

Tumačeći Poslanicu Efežanima, sveti će Jeronim, razmatrajući o tome kako je ljude Bog blagoslovio svakim duhovnim blagoslovom na nebesima u Kristu, najprije nastojati reći što je to uopće istinski blagoslov: »Bog koji je dobar po biti i naravi nas čini dobrima svojim zajedništvom. On veli Izraelu: ‘Budite sveti jer sam ja svet’ (Lev 20,7).

Do nerazumnoga blaga

Isto tako sami Blagoslovljeni čini da smo blagoslovljeni. Zakonodavac udjeljuje blagoslove. Gospodnji je blagoslov na pravednikovoj glavi. Ime toga blagoslova nosi Baruh što na našem jeziku znači ‘blagoslovljeni’. Bog nas nije blagoslovio u jednome blagoslovu već u svima. To pak ne znači da svi dobivamo sve nego da zato što pojedinci od svih imamo ili neki neke ili veći broj, po pojedinima posjedujemo sve.

Također nije riječ o zemaljskim nego duhovnim blagoslovima. Postoje, naime, i zemaljski blagoslovi: da netko ima djece, obiluje u bogatstvu, uživa u časti i zdravlju. Taj zemaljski blagoslov ide sve do nerazumnoga blaga. I o praroditeljima bi kazano: ‘Gospodin ih blagoslovi i reče: rastite i množite se’ (Post 1,22).«

Duhovno se ne iščekuje u zemaljskom obitavalištu

No za znamenita Dalmatinca pravi su duhovni blagoslovi na nebesima, jer zemlja ne prihvaća duhovni blagoslov. Tako se ni na prorocima nisu ispunili blagoslovi punih žitnica i njiva, nego su lutali u ogrtačima i kozjim kožama, u siromaštvu, zebnji, pustim brdima i pećinama i kamenim špiljama izbjegavali nasrtaje ljudi koji su ih progonili.

Premda, po Jeronimu, sve treba shvatiti duhovno, a duhovno se ne iščekuje u zemaljskom obitavalištu, nego na nebesima, ipak skreće pozornost na ostvarenje svakog blagoslova u Kristu već sada na zemlji: »Pavao kaza: ‘Blagoslovio nas je svakim blagoslovom na nebesima.’ To kao da se već zbilo u prošlosti, a ne da se obećaje za budućnost, tj. blagoslovio je, a ne blagoslovit će. Nastaje pitanje: kako nas je Bog, dok smo još na zemlji, blagoslovio nebeskim blagoslovom. Budući da je naše prebivanje na nebu i nismo od ovoga svijeta nego smo svukli sliku zemaljskoga i nosimo lik nadzemaljskoga te ne živimo u tijelu već u duhu i blago sebi stječemo na nebu gdje nam je i srce, kaže se da smo sada blagoslovljeni nebeskim blagoslovom. Odnosno ovako: ukoliko je svaki duhovni blagoslov u Kristu, mada je na zemlji, ipak se ubraja u nebeske.«