SVETI JERONIM O LJEPOTAMA I PROTURJEČJIMA Promotor dosljednoga kršćanskoga života

»Tko je prezreniji od Samarijanke? Pa ne samo da povjerova, i poslije šest muževa nađe jednoga Gospodina, poznavši kod vrela Mesiju, nego ujedno postaje mnogima kolovođa spasenja.«

Sveti Jeronim vrlo je jasno shvaćao bit kršćanskoga života te je i poticao svoje prijatelje i poznanike na dosljedan kršćanski život. Nije mu bila nepoznata njegova ljepota, ali i svojevrsna proturječja vezana uz kršćansku vjeru.

Jeronim otvoreno govori mladomu monahu Rustiku: »Nitko na svijetu nije sretniji od kršćanina jer mu se obećava kraljevstvo nebesko. Nikomu nije mučnije jer mu svaki dan o dlaci visi život. Nitko nije od njega jači jer on nadjačava sotonu. Nitko nije od njega slabiji jer ga tijelo nadvladava. Jednoj i drugoj stvari imamo mnogo dokaza.«

No onaj tko se upuštao u kršćanski život postajući vjernikom trebao je na sve to računati te Jeronim otvoreno o tome govori mladomu monahu Rustiku: »Nitko na svijetu nije sretniji od kršćanina jer mu se obećava kraljevstvo nebesko. Nikomu nije mučnije jer mu svaki dan o dlaci visi život. Nitko nije od njega jači jer on nadjačava sotonu. Nitko nije od njega slabiji jer ga tijelo nadvladava. Jednoj i drugoj stvari imamo mnogo dokaza. Razbojnik postaje vjeran na križu i odmah biva dostojan čuti: ‘Uistinu ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju.’ Juda s apostolske časti pada u paklenu propast: i ni prijateljska gozba, ni umočeni zalogaj, ni milostivi cjelov ne mogu ga ganuti da ne izda, bar kao čovjeka, onoga kojega je priznao za Sina Božjega. Tko je prezreniji od Samarijanke? Pa ne samo da povjerova, i poslije šest muževa nađe jednoga Gospodina, poznavši kod vrela Mesiju (koga u hramu židovskom ne poznavahu), nego ujedno postaje mnogima kolovođa spasenja: još k tomu, dok apostoli kupuju jela, ona hrani gladna i umorna krijepi. Tko je mudriji od Salomona? A ipak zaluđuje od ljubavi prema ženama. Dobra je sol, i nikakva se žrtva ne prima ako se njom ne pospe. Zato je ova apostolova naredba: ‘Vaš govor nek je sveđ ljubazan i začinjen solju.’ Ali ako sol obljutavi, baci se van, i tako izgubi vrijednost svoga imena, te ne valja ni za gnoj kojim se zasiplju njive vjernih, i goji se neplodna zemlja dušâ. Ovo govorim, sine Rustiče, da ti odmah u početku dadem na znanje kako si se velikih stvari pothvatio, i težiš za uzvišenim, te gazeći podraživanja mladosti, dapače savršenoga uzrasta, penješ se na prečagu zrele dobi, dočim put kojim si pošao jest klizav, i za pobjedom ne ide onolika slava, kolika za padom sramota.«

Njegove riječi ne gube svoju snagu i svježinu ni danas kada je jako upitno koliko kršćana zna istine o svojoj vjeri, to jest o svom kršćanskom statusi i dostojanstvu.