Čara je povezana cestom preko plodnoga Čarskoga polja s pristaništem i lukom Zavalaticom. Cesta je izgrađena kroz vinograde, a prolazi između brda Stuboja (169 m) i Kavnoga vrha (181 m) do mora. Smatra se da je oko g. 1300. (prijenos biskupije iz Stona u Korčulu) ispod mjesta Čare u polju izgrađena mala kapela, posvećena Gospi, za vrijeme biskupa Ivana Kručića (1300. – 1313.), koji ju je i blagoslovio. Crkva se prvi put spominje u povjesnici Antuna Paulinija g. 1329. kada je već bila dotrajala. Ugovor od 27. travnja 1377. s graditeljem Andrijom Mihajlovim iz Dubrovnika govori o obvezi dovršenja ili gradnje crkve sv. Marije, njezina zvonika, kora, oltara i krova. U to vrijeme ona je bila župna crkva u Čari, ali ne i hodočasnička. Nadbiskup Verone Augustino Valijer g. 1579. opisuje da crkvu treba popraviti, da ima malu palu i da je bez zvona, ali ima prihode za održavanje. U zapisima obnove crkve g. 1582. upisani su njezini zidari, Vlahuša i Josip Čeljubin.
Sljedeće izvješće koje iznosi biskup Teodor Diedo g. 1615. govori o crkvi najveće pobožnosti. Biskup Nikola Španić g. 1688. navodi da je ponovno izgrađena veća crkva, marom i novcem Čarana, i da ju je on posvetio.
Ta je crkva izgrađena zbog predaje o ukazanju Gospe g. 1686.
Crkva je (vjerojatno) postala hodočasničko mjesto otoka Korčule za vrijeme biskupa Marina Drage (1708. – 1733.). U njoj je g. 1761. postavljen novi mramorni oltar s obojenim alabastrenim reljefom sa scenama iz života sv. Marije, a izrađen je u 14./15. st. Kroz 19. i 20. st. Gospa Čarskoga Polja postaje glavno otočko svetište, a u crkvi je uređeno svetište, okoliš i groblje. U Čavić luci 23. srpnja 1923. Visko Tomić izgradio je kapelu u čast Blažene Djevice Marije.
Hodočašća su u svetište Gospe od Čarskoga Polja uglavnom 25. srpnja i na Malu Gospu 8. rujna. Lik Gospe koji se nosi u procesijama iz nepoznatoga je vremena i nepoznatoga autora.
