Na surovim stijenama s južne strane otoka, iznad uvala Željina vela i mala, gdje su dubine mora i veće od 60 m, na visini od 250 m nalazila se gradina željeznoga doba površine 200 x 140 m iz 4. st. pr. Krista. Strateški važna točka svoj kontinuitet utvrđenih fortifikacija nastavlja kroz 3. – 4. st. kasne antike (rimsko doba), kroz period bizantske vladavine u 5. – 7. st. te u 13. st. (g. 1203.) nakon križarskoga razaranja Zadra. Tamo su Mlečani oko već izgrađene crkve s kraja 10. st. i benediktinskoga samostana iz 11. st. izgradili tvrđavu za obranu svojega brodovlja i kontrolu Zadra. Venecija je nekoliko puta u 14. st. nastojala porušiti crkvu i samostan s okolnim objektima, ali je to spriječio opat Petar Zadranin. Utvrda je često prelazila u hrvatske (zadarske) i mletačke ruke. Zadrani su cijeli kompleks obnovili g. 1358. (majstori braća Bilišić i Nikola Arbusjanić), ali je sve ponovno došlo u vlast Venecije nakon sramotne prodaje Dalmacije g. 1409. Samostan s naslovnikom »Sancti Michaelis de Scopulo« djelovao je do g. 1570., kada ga preuzimaju dominikanci, a njegovi posjedi u Zadru, Ižu i Ugljanu prelaze u posjedništvo Nadbiskupskoga sjemeništa iz Zadra.
Kaštel sv. Mihovila očuvan je do danas uz određena razaranja u Drugom svjetskom i Domovinskom ratu, ali je crkva do temelja porušena i na njezinu je mjestu izgrađen odašiljač. Izgled crkve, koja se nalazila u središtu utvrđenja, očuvan je na crtežima Franje Salghettija Driolija u 19. st. i na fotografijama. To je bila jednobrodna gotička građevina (13 x 6 m) s polukružnom apsidom i zvonikom na preslicu. Izgrađena je na živoj stijeni s lunetom iznad portala i arhitravom koji je bio ukrašen reljefnim frizom. Na oltaru se nalazila slika sv. Mihovila i kamena oltarna ploča. Nad portalom su bili grbovi opata Petra i nadbiskupa Nikole Matafara. Po grbovima je određena gradnja ili obnova crkve u 14 st., ali je postojala starija građevina iz 11. – 12. st. unutar samostana jer se prvi opati samostana spominju g. 1094. i 1166. Crkva je obnavljana u romanici i gotici.
