TKO JE MARIJU VIDIO NA NEBU? O sveobuhvatnosti i prorocima

I otvori se hram Božji na nebu i pokaza se Kovčeg saveza njegova. I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem. (Otk 11, 19 – 12, 1)

Pred dvostrukom se zamkom često nađe promatrač povijesti: ili ju toliko zagladi da u njoj prepoznaje tek svoje doba ili ju toliko zamrsi da u njoj ne razaznaje ni svoje mjesto. No tko prema povijesti hoće suditi, pomoći će mu ako u obje zamke upadne u isti mah. Tako tvrdnja da suvremenoga čovjeka izdvaja težnja da sav svijet obuhvati vodi previdu drevnijih lica sveobuhvatnosti, ali i uvidu da je iz čovjeka iščezlo ono što bi ga moglo valjano izdvojiti. Jer sveobuhvatna čovjeka danas izdvaja tek to što ni o čemu ne zna – šutjeti.

Koliko su izraelski proroci sveobuhvatni kad riječju šibaju grijeh izabranoga naroda, toliko su i šutljivi kada je riječ o njegovoj najvećoj svetinji – Kovčegu saveza. Izrijekom ga spominje samo Jeremija, i to samo jednom. No i tomu je razlog proročki. Sam je Jeremija, naime, skrio Kovčeg saveza u pećini na svetom brdu Sinaju, proričući da će njegovo skrovište ostati nepoznato sve dok Bog ponovno ne sabere svoj narod. Doista, tek će Ivanu, proroku Otkrivenja, biti dano ponovno ugledati Kovčeg. No on je u njegovu viđenju postao – Ženom.

U Ženi koja u bolima rađa božansko Dijete Crkva je slutila vlastito mučeništvo po kojem na svijet donosi Krista, ali i muku same Bogorodice. Ivan, koji je s Marijom podijelio mučnost križa, Crkvi je pak otkrio da je ona istovjetna Kovčegu koji je vidio na nebu. S pravom ju se stoga časti kao Kraljicu na nebo uznesenu. Marija je, naime, uz bezgrješnu nekvarljivost s Kovčegom podijelila i uzdržljivu neokaljanost. Sakrivši se u srce Božjega obećanja, ona se uzdržala od sveobuhvatnosti da u sebi zadrži prvi plod Duha: svoj pristanak na služenje.