Hrana je nužna za održavanje života, no ako prehrana nije adekvatna te se unosi previše kalorija zavedeni zamamnim okusima nutritivno ne previše vrijedne hrane, brzo u ljudi nastupaju problemi, ne samo estetske prirode, nego i zdravstveni. Današnji užurbani način života ne ostavlja previše vremena za pripremu kvalitetnih obroka te se u žurbi obično poseže za onim što se nađe nadohvat ruke, a to nije uvijek i ono što bi trebalo jesti. Svijet je danas suočen s pravom epidemijom pretilosti pa se sve više upozorava na potrebu uravnotežene prehrane da bi se izbjegli zdravstveni rizici.

Kako upozoravaju iz UN-ove Organizacije za prehranu i poljoprivredu (FAO), zadnjih desetljeća ljudi su dramatično promijenili prehranu pod utjecajem globalizacije, urbanizacije i rasta dohotka. Tako se napušta sezonska prehrana temeljena većim dijelom na namirnicama biljnoga podrijetla bogatim vlaknima i zamjenjuje ju se rafiniranom hranom s velikim udjelom škroba, šećera, soli i masnoća te mesa i ostalih proizvoda životinjskoga podrijetla. Manje se vremena troši na pripremanje hrane kod kuće, a gradsko stanovništvo sve više se oslanja na supermarkete, objekte brze hrane i restorane s dostavom. U kombinaciji s dominantno sjedilačkim načinom života takva nezdrava prehrana odgovorna je za porast pretilosti, ne samo u razvijenim državama, nego i u zemljama u razvoju gdje pretilost i glad koegzistiraju. Više od 670 milijuna odraslih i 120 milijuna djece između 5 i 19 godina pretilo je, a više od 40 milijuna djece ispod pet godina ima prekomjernu tjelesnu masu. Upravo je nezdrava prehrana povezana s većim rizikom za razvoj kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa i nekih vrsta karcinoma.

Zdrava prehrana zadovoljava nutritivne potrebe pojedinca pružajući dovoljno sigurne, hranjive i raznolike hrane koja, među ostalim, uključuje voće, povrće, mahunarke, orašaste plodove, sjemenke i cjelovite žitarice i hranu s niskim udjelom masnoća, posebice zasićenih, šećera i soli. Nažalost, takvu si prehranu mnogi ljudi ne mogu priuštiti. Stoga je ove godine proslava Svjetskoga dana hrane, 16. listopada, protekla u znaku upozorenja da ljudi svojim svakodnevnim odlukama o prehrani utječu na svoje zdravlje u budućnosti.

Problem raspodjele hrane

Međutim, neki još uvijek nemaju mogućnost izbora jer – gladuju. I danas diljem svijeta više od 820 milijuna ljudi gladuje te se stoga postizanje jednoga od 17 UN-ovih globalnih ciljeva održiva razvoja do 2030. koji se odnosi na suzbijanje svih oblika gladi čini teško ostvarivim. Nažalost, problem nije u dostatnoj količini hrane, nego u njezinoj raspodjeli, a u nekim područjima nedostupnom je čini previsoka cijena. Danas tako postoji paradoks: ljudi i dalje umiru zbog nedostatka hrane, ali isto tako umiru i zbog pretjerana unosa nekvalitetna hrane.

Europska unija godišnje baci 88 milijuna tona hrane, što prosječno iznosi 173 kilograma po stanovniku

Pokušajima da se svim ljudima na svijetu (što je cilj UN-a) osigura dostatna hrana dodatan su problem oružani sukobi te klimatske promjene, a sve to utječe i na globalne migracije, najveće od II. svjetskoga rata. Međutim, kako iskorijeniti glad u svijetu koji se sve više suočava s nestašicom resursa kada se, prema procjenama FAO-a, godišnje baci oko trećina proizvedene hrane (1,2 milijarde tona). U razvijenim se zemljama baca oko 40 posto hrane tijekom prodaje i konzumacije, a u zemljama u razvoju 40 posto propadne tijekom proizvodnje. Po kućanstvu se tako baca hrane u vrijednosti oko 1800 dolara.

Bacanje hrane golem je problem i za biološku raznolikost jer se procjenjuje da je čak 70 posto izgubljeno zbog krčenja prirodnih staništa za prenamjenu u poljoprivredne površine, a ujedno se nepotrebno troše resursi – iskorištava se tlo, voda i energija te se onečišćuju voda i atmosfera. Uz to odbačena hrana radi velik pritisak na odlagališta otpada, a tijekom razgradnje oslobađa metan, plin s višestruko većim stakleničkim potencijalom od ugljikova dioksida. Staklenički plinovi utječu na klimatske promjene, a zbog klimatskih promjena mijenjaju se okolišni uvjeti potrebni za poljoprivrednu proizvodnju jer nestabilnost vremena te ekstremni vremenski događaji poput dugotrajnih suša ili iznenadnih bujica i obilnih padalina negativno utječu na prinose.

Europska unija godišnje baci 88 milijuna tona hrane, što prosječno iznosi 173 kilograma po stanovniku, od čega su za 53 posto bačene hrane odgovorna kućanstva. U otpad koji to nije trebao postati ulazi hrana koja je pripremljena ili poslužena u prevelikim količinama, hrana koja je oštećena prilikom pripremanja (npr. zagorjela) i prehrambeni proizvodi kojima je istekao rok trajanja jer nisu konzumirani na vrijeme. Nažalost i u Hrvatskoj se godišnje baca oko 400 000 tona hrane. Unatoč tomu što je poznato da u Hrvatskoj brojne obitelji nemaju za »kruh svagdanji«, za koji vjernici mole svoga nebeskoga Otca, nerijetko baš taj kruh, uz ostalu odbačenu hranu, puni kućanske kante za smeće. Stoga bi svatko mogao preispitati svoju savjest i odgovoriti na pitanje: Pokazujem li bacanjem hrane duboku nezahvalnost prema Stvoritelju i njegovu daru?

Promjena svijesti i savjesti

No bacanjem hrane ne rasipa se samo novac kojim je kupljena, nego su uzalud potraćeni i resursi poput vode, energije i goriva potrebnoga za njezinu proizvodnju i transport, kao i proizvodnju i transport zaštitnih sredstava i gnojiva potrebnih za uzgoj, koji uz to još onečišćuju okoliš. Uporaba fosilnih goriva za transport i proizvodnju energije onečišćuje atmosferu stakleničkim plinovima odgovornim za klimatske promjene.

Svaki dan ljudi donose brojne odluke, neke od njih odnose se i na hranu. Hoćemo li se hraniti vrstom i količinom hrane koja nas održava zdravima ili ćemo pretjerivati i hraniti se hranom niske nutritivne, ali visoke kalorijske vrijednosti? Svaki dan moguće je birati dobro, a u slučaju hrane to znači odnositi se prema njoj odgovorno. To znači birati po mogućnosti sezonske namirnice koje su proizveli lokalni proizvođači (time se čuvaju i njihova radna mjesta), najbolje iz ekološkoga, odnosno, organskoga uzgoja, a izbjegavati namirnice koje se dopremaju iz udaljenih krajeva svijeta jer njihov transport više utječe na povećanje emisija stakleničkih plinova.

U svakodnevnim odlukama o vrsti namirnica, načinu pripreme hrane te količini hrane koja se baca ogleda se razina čovjekove svijesti i savjesti. Na različite načine svatko može utjecati na to da se hrane manje baca. Promjena dolazi od svakoga tko živi svoju vjeru i prema kojoj može oblikovati društvo i njegovu kulturu. Hoće li to društvo odražavati kulturu smrti i odbacivanja ili onu opredijeljenu za život? Svaki dan dobar je za promjenu, pa da se tako dovoljno unaprijed planiraju objedi i prema tome kupuje dostatna količinu potrebnih namirnica. Zašto pritom, da bi se izbjeglo nepotrebno stvaranje plastičnoga otpada, od kuće ne ponijeti platnenu ili neku drugu vrstu torbe, a pri kupnji izbjegavati proizvode s nepotrebnom ambalažom? Moguće je izbjegavati i bacanje pripremljene hrane ili one kojoj je istekao rok trajanja. Ako i uz planiranje preostane višak hrane, uvijek ju je moguće podijeliti, radije nego baciti.

TRI SAVJESNA KORAKA DO SVIJESTI

U odluci da se smanji bacanje hrane može pomoći nekoliko savjeta:

1. Za planiranje kupnje od velike je pomoći uvođenje tjednoga jelovnika koji će pomoći pri ciljanoj kupnji i smanjivanju bacanja hrane jer se nakon sastavljanja jelovnika može provjeriti koje se namirnice već nalaze u hladnjaku ili smočnici.

2. Redovitim provjeravanjem datuma roka trajanja i rotacijom hrane u hladnjaku i na policama tako da se novokupljene namirnice stavljaju u stražnji dio izbjeći će se njihovo kvarenje ili istjecanje roka trajanja.

3. Zamrzavanjem ostataka pripremljene hrane ili njihovom uporabom sutra za ručak ili večeru izbjeći će se nepotrebno bacanje.

IZVORPrilika 173/2019.
Prethodni članakTRIDESET I PRVA NEDJELJA KROZ GODINU Poziv u Božje kraljevstvo i slavu
Sljedeći članakKAKO SU MLADI KATOLIČKI VOLONTERI U 72 SATA »PREOBRAZILI« HRVATSKU Remek-djela ljubavi i solidarnosti