TREBA LI HRVATSKOJ »ŠUMSKI NAMET«? Šume su zelena infrastruktura

Foto: Shutterstock

Na prvi dan proljeća proslavljen je mali svjetski jubilej – pet godina proslave Međunarodnoga dana šuma. Naime, on se slavi od 21. ožujka 2013., nakon što su Ujedinjeni narodi na inicijativu Republike Hrvatske 2011. godinu proglasili Međunarodnom godinom šuma kako bi pozornost svjetske javnosti usmjerili na važnost svih vrsta šuma i drveća. Šume zbog svojih općekorisnih funkcija imaju jednu od ključnih uloga u ekosustavu te su od velike važnosti za ljude, iskorjenjivanje siromaštva, održivost okoliša i osiguranje hrane. Prigoda je to da se podsjeti na sve ono dobro što šume pružaju, ali i da se upozori na neodržive prakse koje ih u pojedinim dijelovima svijeta i dalje ugrožavaju.

Smanjuje se pritisak

Kako bi se istaknule sve dobrobiti koje šume donose urbanim područjima, ove je godine tema Međunarodnoga dana šuma bila »Šume i održivi gradovi«. Naime, drveće pozitivno utječe na lokalne klimatske uvjete pa tako u urbanim područjima može pomoći u uštedi energije za 20 – 50 posto; energije koja se zimi koristi za grijanje. Time bi se u uvjetima još prisutne ovisnosti o fosilnim izvorima energije te u svjetlu tranzicije prema niskougljičnomu razvoju trebalo više koristiti. Preporuka je da bi se u gradovima također trebalo više koristiti i drvećem kao prirodnim klimatizacijskim uređajima s obzirom na to da njegovo strateško smještanje može ljeti ohladiti zrak i do 8 Celzijevih stupnjeva te tako smanjiti potrebu za korištenjem klimatizacijskih uređaja za 30 posto i time uštedjeti energiju potrebnu za njihov rad.

Unatoč svim tim neprocjenjivim ekološkim, gospodarskim, društvenim i zdravstvenim dobrobitima, nestajanje šumskih površina na globalnoj razini nastavlja se alarmantnom brzinom: godišnje se uništi 13 milijuna hektara šuma

Drveće u naseljenim područjima također smanjuje onečišćenje zraka jer djeluje kao prirodni filtar štetnih tvari, a umanjuju i onečišćenje bukom budući da domaćinstva i urede štiti od neželjenih zvukova s obližnjih cesta i industrijskih područja. Drvno gorivo od drveća iz gradova i šuma posađenoga u predgrađima pruža obnovljivu energiju za kuhanje i grijanje te time smanjuju pritisak na prirodne šume i ovisnost o fosilnim gorivima. Uz to, šume u gradskim naseljima i oko njih pomažu u pročišćavanju i regulaciji vode, pridonoseći kvaliteti zaliha pitke vode za stotine milijuna ljudi. Šume također štite vodotoke i sprječavaju poplave jer vodu pohranjuju u svoje grane i tlo. Neke lokalne zajednice koriste se voćem, orašastim plodovima, lišćem i kukcima koji se mogu naći na gradskom drveću kako bi proizvele hranu i lijekove za kućnu uporabu ili kao izvor prihoda. Šume i drveće u gradovima kojima se dobro upravlja pružaju stanište, hranu i zaštitu mnogim biljnim i životinjskim vrstama i tako pomažu u održavanju i povećanju biološke raznolikosti, što je, s obzirom na njezin rapidan gubitak koji se često naziva i šestim velikim izumiranjem, također važno.

U gradovima i okolnim područjima šume generiraju turizam, stvaraju desetke tisuća radnih mjesta i potiču sheme uljepšavanja gradova te grade dinamična i uspješna zelena gospodarstva. Zelene oaze u gradovima, uključujući šume, potiču aktivne i zdrave životne stilove, unaprjeđuju mentalno zdravlje, sprječavaju bolesti i ljudima pružaju mjesto za druženje.

Šume su, uz mora i oceane, najveći proizvođači kisika i skladište ugljika, čime ublažavaju utjecaj klimatskih promjena kako na globalnoj tako i na lokalnoj razini. Šume prekrivaju trećinu kopna na Zemlji, a 1,6 milijarda ljudi, uključujući više od 2000 domorodačkih kultura, ovisi o njima kao o izvoru životnih potrepština, lijekova, goriva, hrane i skloništa. One su biološki najraznolikiji ekosustavi na kopnu i dom su za više od 80 posto kopnenih vrsta životinja, biljaka i kukaca.

Zelena priobalna boja

Unatoč svim tim neprocjenjivim ekološkim, gospodarskim, društvenim i zdravstvenim dobrobitima, nestajanje šumskih površina na globalnoj razini nastavlja se alarmantnom brzinom: godišnje se uništi 13 milijuna hektara šuma. Upravo je nestajanje šuma odgovorno za 12 do 20 posto svjetskih emisija stakleničkih plinova odgovornih za klimatske promjene. Gotovo polovina šuma kojima gospodare Hrvatske šume nalazi se na kršu i te šume nemaju gospodarsku vrijednost, no upravo su zbog svojih općekorisnih funkcija neprocjenjive. Zelena boja hrvatskih priobalnih šuma ono je što razlikuje hrvatsku obalu od obala drugih mediteranskih zemalja. No iako nisu isplative, traže velika ulaganja – u protupožarnu prevencije, obnovu, sanaciju, razminiranje itd. Zbog toga je u Hrvatskoj bila uspostavljena naknada koja je plaćana za korištenje općekorisnih funkcija šuma. OKFŠ je kratica za općekorisne funkcije šuma koje se odnose na proizvodnju kisika i pročišćavanje atmosfere, stvaranje i zaštitu tla, pročišćavanje vode i regulaciju vodnoga režima, očuvanje biološke raznolikosti itd., međutim ta se naknada u javnosti često shvaća kao tzv. parafiskalni »namet« gospodarstvu. Tako su od osamostaljenja Republike Hrvatske sve pravne i fizičke osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost morale plaćati naknadu u visini 0,07 posto od ukupnoga prihoda na poseban račun Hrvatskih šuma. Godine 2006. bio je izmijenjen Zakon o šumama i fizičke su osobe bile oslobođene plaćanja, no 2012. godine to je bilo ukinuto odlukom Ustavnoga suda. Zatim su slijedila smanjivanja te naknade i to 2010. na 0,0525 posto te 2012. na 0,0265 posto.

Oprez od požara

Međutim, od 2014. godine izmjenom Zakona naknada se više ne uplaćuje na račun Hrvatskih šuma, nego na poseban račun državnoga proračuna. Novim Prijedlogom zakona o šumama koji je u ožujku prošao prvo čitanje u Hrvatskom saboru, kako je istaknuo ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić, plaćanja naknade za općekorisne funkcije šuma oslobodit će se 90 posto dosadašnjih obveznika. Točnije, 181 tisuća korisnika, budući da će se sve fizičke i pravne osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost a ostvaruju prihod manji od 3 milijuna kuna u potpunosti osloboditi plaćanja te naknade. U svjetlu katastrofalnih požara koji su prošloga ljeta poharali Dalmaciju, postavlja se pitanje je li to uistinu primjeren odgovor Vlade na veliku potrebu sanacije tisuća hektara opožarenih površina te na dodatna ulaganja u protupožarnu prevenciju koja su potrebna zbog klimatskih promjena i procijenjenoga povećanja mogućnosti izbijanja požara zbog dugotrajnih suša i visokih temperatura. Jedna od najvažnijih stvari koje se mogu učiniti da bi se poboljšalo zdravlje planeta jest sadnja drveća jer su šume njegova pluća.

Što donosi etiketa FSC-a?
I dok neki i dalje nemilice sijeku šume, posebice u tropskom području, Hrvatska se može ponositi činjenicom da joj je gotovo polovina teritorija prekrivena šumskim pokrovom. Za to je zaslužno hrvatsko šumarstvo koje ima više od 250 godina dugu tradiciju. Upravo zahvaljujući generacijama šumara koji su hrvatskim šumama gospodarili na potrajan, odnosno održiv način, šume u Hrvatskoj odlikuju se visokom prirodnošću sastava. U državnom je vlasništvu oko 80 posto šuma, oko 2 milijuna hektara, i njima gospodare Hrvatske šume, poduzeće u državnom vlasništvu, ravnajući se prema načelima održivoga razvoja, poštujući gospodarske, društvene i ekološke standarde. Zbog toga je tvrtka za sve šume kojima gospodari 2002. godine dobila međunarodno priznati certifikat koji dodjeljuje Vijeće za nadzor šuma (Forest Stewardship Council). Taj je certifikat uspostavljen na inicijativu vodećih svjetskih nevladinih udruga za zaštitu okoliša poput »Greenpeacea«, WWF-a (World Wide Fund For Nature) i globalne mreže okolišnih udruga »Friends of the Earth«. FSC je pouzdan smjerokaz potrošačima pri kupovini proizvoda od drveta jer na tržištu razdvaja proizvode koji dolaze iz održivo gospodarenih šuma u odnosu na one koji su nastali nemilosrdnom sječom i krčenjem šuma. Birajući proizvode s oznakom FSC-a, potrošači znaju da kupujući taj proizvod nisu svojim novcem podržali uništavanje prirode i okoliša, kršenje radničkih prava ili prava lokalnoga, domorodačkoga stanovništva.

 

IZVORPrilika br. 4/2018.
Prethodni članak»VODIČ« ZA SKLAPANJE CRKVENOGA BRAKA Odgovori na praktična pitanja o svadbenom savezu između Boga i mladenaca
Sljedeći članak»BENEDIKTINSKA OPCIJA« Je li doista nastupilo »postkršćansko doba«?