U KNINSKOJ ŽUPI RAZLIČITI MENTALITETI DOBRO SU UKLOPLJENI I kad se kolovoški reflektori nad Kninom ugase, svjetlo vjere i dalje gori

Snimio: I. Tašev | Crkva Gospe Velikoga Hrvatskoga Krsnoga Zavjeta novo je pastoralno središte župe
Župa sv. Ante Padovanskoga pripada Kninskomu dekanatu Šibenske biskupije. Župa broji oko 10 tisuća stanovnika, a pogled u župne matice otkriva da su 2019. godine bila 63 krštenja i 31 sprovod. Te je godine bilo 63 prvopričesnika i 66 krizmanika, a vjenčana su 34 para. Na popisu za blagoslov obitelji upisano je 2378 obitelji, a prošle su godine obišli njih oko 1600.

Na spomen Knina kod većine žitelja Hrvatske bude se različita sjećanja i emocije. Mnogi ga povezuju uz Dan pobjede, Dan hrvatskih branitelja i Dan domovinske zahvalnosti koji se slavi početkom kolovoza u spomen na junaštva koja simbolično predstavlja i postavljanje hrvatske zastave na kninsku tvrđavu u Domovinskom ratu nakon operacije »Oluja«. Tomu su prethodila stradanja u prvim godinama devedesetih, kao i ranije kada su se zbog njegova povijesnoga značenja za nj mnogi borili. A kako i ne bi kada je riječ o gradu na raskrižju putova – na tromeđi Bosne, Like i Dalmacije – koji leži na sedam rijeka i okružen je s devet planina, pa su ga vjerojatno i zato za svoju prijestolnicu uzeli i hrvatski kraljevi… I Crkvu mnogo toga veže uz Knin – ne samo zbog činjenice što danas u grbu mjesta stoji Jaganjac Božji (Agnus Dei) s aureolom, nego i zbog starokršćanske bazilike u Biskupiji kod Knina, kao i najstarijega prikaza Blažene Djevice Marije u liku Gospe Velikoga Zavjeta.

Primjer »višekulturnosti« na djelu

Uz očuvane prirodne, ali i povijesne znamenitosti Knin i u novijoj hrvatskoj povijesti ostavlja znakove nade, iako socijalna slika grada i brojni problemi s kojima se susreće tamošnje stanovništvo ne ulijevaju uvijek mnogo optimizma. A jedan od znakova nade simbolično predstavlja i crkva Gospe Velikoga Hrvatskoga Krsnoga Zavjeta izgrađena prije pet godina. Ta golema crkva, za koju neki tvrde da je najveća u Hrvatskoj, sada je pastoralno središte drevne župe sv. Ante Padovanskoga koju vode franjevci splitske provincije Presvetoga Otkupitelja. Da se u Kninu živi životom uobičajenim za male gradove u Dalmatinskoj zagori, smirenim i opuštenim, kaže nam upoznajući nas sa župom župnik i gvardijan fra Josip Gotovac, koji je u Knin stigao prošloga ljeta s mjesta ekonoma provincije.

»Nakon sedam godina u upravi provincije, ponovno sam se vratio u pastoral i to me raduje. Ali nisam ni na kraj pameti imao da ću doći u Knin, uz koji sam bio vezan po službi ekonoma tijekom izgradnje nove crkve. Ta je crkva središte, okupljalište, u njoj se sastaju različiti mentaliteti. To je specifično za Knin: imamo ljude iz svih dijelova Hrvatske, ali i iz Bosne i Hercegovine… Imamo mnogo različitih mentaliteta, ali opet smo uklopljeni i dobro funkcioniramo, primjer smo višekulturnosti na djelu«, kazao je župnik Gotovac. Župa sv. Ante Padovanskoga sjedište je i Kninskoga dekanata Šibenske biskupije, a susjedne su joj župe Vrpolje, Kijevo, Kadina Glavica, Siverić i Promina u Šibenskoj biskupiji, Kistanje u Zadarskoj nadbiskupiji te danas raseljena župa Palanka u Gospićko-senjskoj biskupiji. Sve su susjedne župe udaljene dvadeset i više kilometara, osim župe u Vrpolju s kojom granicu čine ulice u naselju Kninsko polje.

U župi živi oko deset tisuća stanovnika, a kako ističe župnik, na godišnjoj razini bude oko 65-70 krštenja, isto toliko krizmanika i prvopričesnika, a sprovoda je tridesetak. Još su uvijek u demografskom plusu, a raduje ih i 25-30 vjenčanja svake godine.

Vjernici ispune veliku crkvu

»Knin je prilično zahtjevna župa jer ima razgranat pastoral i brine se o različitim sferama, a posebice nam je bilo teško tijekom ove pastoralne godine jer smo ostali bez jednoga kapelana, no to će se sada promijeniti. Održavamo vjeronauk, pobožnosti, držimo vjerski život na razini, a sve pastoralne aktivnosti idu prema tome da svi zajedno pripadamo istoj Crkvi. Malo nam je problem s mladima, jer oni nakon srednje škole odlaze u veće gradove, ali mi smo onda svoju zadaću shvatili kao njihovo pripremanje da se snađu u novoj sredini i uključe u duhovne aktivnosti u gradu u koji dođu«, kaže župnik Gotovac koji vodi tamošnju Franjevačku mladež.

Uz veliku crkvu Gospe Velikoga Hrvatskoga Krsnoga Zavjeta koja je izgrađena 2015. godine i smještena je u središtu Knina, franjevci žive u samostanu sv. Ante u starom dijelu grada te ondje svakoga dana slave misu. Nedjeljom se inače u župi slave četiri mise: u crkvi sv. Ante kod samostana jedna misa, u crkvi Gospe Velikoga Hrvatskoga Krsnoga Zavjeta dvije su nedjeljne mise te u crkvi Naše Gospe u Biskupiji kod Knina jedna. »Bilo je prigovora kod građenja crkve Gospe Velikoga Hrvatskoga Krsnoga Zavjeta, ali nedjeljom ona bude ispunjena. Na mise dođe između 1500 i 2000 vjernika, što je dobar postotak ako se gleda broj stanovnika u gradu. Dvije trećine novih stanovnika grada Knina, koji su se doselili nakon Domovinskoga rata, prognani su Hrvati iz Bosne i Hercegovine koji su sa sobom donijeli vjeru i predanost Katoličkoj Crkvi«, kazao je župnik Gotovac. Uz redoviti vjerski život koji se njeguje tijekom cijele godine, ljeti su tri najveća i najvažnija događaja u župi, to je najintenzivnije vrijeme. Sve počinje proslavom župnoga blagdana sv. Ante uz misu i procesiju, potom se u srpnju slavi sv. Ana u Kosovu gdje se komemorira spomen na tri stotine hodočasnika iz Drvara koje su 1941. godine ubili četnici, a u kolovozu je posebno svečano na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja.

Ne zaboraviti na ratne rane

Tri godine žiteljima Knina u duhovnom smislu služi i franjevac Mario Lemo, koji uz službu župnoga vikara vodi brigu i za bolnicu, starački dom te predaje vjeronauk u osnovnoj školi. Uz njega u samostanu u Kninu živi i fra Bože Ančić koji je vojni kapelan, a do lipnja je na đakonskom praktikumu bio i fra Slaven Čeko.

Župni vikar Lemo kaže da mu je lijepo raditi i pastoralno djelovati u ambijentu koji karakterizira raznolikost: »Knin ima fakultet, studentski dom, vojsku, bolnicu, škole, pa se tu kao svećenik susrećem s različitim skupinama ljudi i potreba: od onih koje treba krstiti do onih koje u bolnici nekada treba i pripremiti za odlazak s ovoga svijeta. U ovoj je župi ugodno raditi, svatko je iz svojega mjesta donio nešto svoje i stvaramo lijepu vjerničku tradiciju koja je temeljena na živoj vjeri. Zato je u ovoj župi plodno tlo za razvoj brojnih zajednica, od Neokatekumenske zajednice, preko Frame do brojnih molitvenih zajednica. Ako osoba želi razvijati određenu vrstu duhovnosti, u našoj župi ima mjesta za napredovanje.« Ističe da je važno posvetiti brigu vjernicima i zbog ratnih stradanja te da i on katkad zaboravi na ratne rane koje nose njegovi župljani. »Ljudi su ranjeni, svatko ima neku ratnu priču; kada počnemo raditi s ljudima, brzo isplivaju priče što su sve proživjeli, kako je izgledalo progonstvo, ratna stradanja – oni su obilježeni time«, kazao je o. Lemo.

Narod vjeran i predan Bogu

U Kninu je samostan školskih sestara franjevki Krista Kralja iz Splita, koje su prije Drugoga svjetskoga rata radile u bolnici, a sada je njihov samostan preko puta franjevačkoga u starom dijelu Knina. Redovnica uključena u župni pastoral je s. Ivana Oltran koja vodi župni i dječji zbor »Anđeli Knina« i sama za sebe kaže da »prstima bolje pripovijeda nego jezikom«. No ipak nam je kao redovnica koja 22 godine dijeli svakodnevicu Kninjana kazala da se divi tim ljudima, punima vjere, narodu koji je vjeran i predan Bogu. »Ne samo pjevači, nego i drugi vjernici s velikom pobožnošću dolaze u crkvu. Ne smeta im ni bura, ni kiša, ni led, pjevači dolaze cijeli sat prije mise kako bi se upjevali i još na dvije probe u tjednu. Svoje pjevanje predano izvršavaju, uvijek su tu, ja sam zadivljena njihovom predanošću. Pjevamo troglasno u velikom zboru, u malom su zboru većinom osnovnoškolci, a prošle smo godine bili i na smotri zborova«, govori sredovnica koja se sjeća obnove nakon rata uništene crkve sv. Ante u starom dijelu grada, slavljenja misa u baraci na mjestu današnje crkve, potom preseljenja u dvoranu tvornice vijaka te napokon izgradnje velike crkve.

Upravo je početkom lipnja ove godine veliki zbor počeo redovito pjevati s kora. Četrdesetak pjevača župnoga zbora glazbeno prati Milka Tomić (73), rodom iz Siverića, nastanjena u Drnišu, koja putuje dva puta tjedno u Knin na probu i misu. Kaže da je u staroj crkvi bilo intimnije, jer je bio manji prostor i nije bilo potrebe za mikrofonima, no pokazala se potreba za sadašnjom većom crkvom. »U zboru sam počela surađivati za bivšega župnika fra Petra Klarića. Ima glazbeno darovitih pjevača, no pretežno su to samouki pjevači pa pokušavamo njihove glasove oblikovati i oplemeniti. Imamo i soliste za psalam«, govori Tomić, koja je prije umirovljenja predavala u glazbenoj školi, a od djetinjstva je – kako svjedoči – vezana uz glazbu, jer joj je stric franjevac svirao tamburicu, a u obitelji se pjevalo za Božić i Uskrs.

Osjeća se trend iseljavanja

Prvo mjesto gdje je došao prve večeri kada se iz Županje preselio u Knin 65-godišnjemu Tvrtku Kaiću, pjevaču u župnom zboru, bila je crkva sv. Ante. Od početaka zajedno sa suprugom Dubravkom pjeva u zboru. »Shvatili smo da nam treba zbor jer smo ovdje zatekli jedan mrak. Znali su doći vrhunski sastavi, orkestri i zborovi pokazati što znaju, no odu i opet ugase svjetlo. Zato smo odlučili pokrenuti zbor u crkvi, a inicirao sam i osnivanje KUD-a ‘Kralj Zvonimir’ koji još uvijek djeluje i organizira manifestaciju ‘Zvonimirovi dani’«, govori od prošle godine umirovljeni učitelj razredne nastave Tvrtko Kaić, otac petero djece od kojih je troje u Kninu, a po jedno u Kanadi i Zagrebu. Želja mu je da mu djeca budu što bliže Bogu, jer – kako kaže – onda nema problema za budućnost. Ipak ne može ne spomenuti da se posljednjih godina osjeća veliki trend iseljavanja i manje djece upisane u školu, jer su otišle mlade obitelji koje u Kninu nisu vidjele perspektivu. Kaže da su doseljenici u Knin mogli dobiti stan, ali mnogi nisu imali posla.

Zvonimir Frane Hajder (27), mladi je pak liječnik koji je u Knin došao iz Splita jer je dobio posao u vojsci. »Meni je u duši puno ljepše ovdje nego u Splitu, imam puno više vremena za sebe. Od djetinjstva osim medicine imam i čežnju da se bavim športom, a obje sam želje ostvario u vojsci«, svjedoči Hajder koji je u osnovnoj školi bio ministrant, a sada je u tjednima nakon korone ponovno odlučio odjenuti ministrantsko ruho. »Misa mi je prva u rasporedu, onda sve drugo. U vrijeme pandemije, kada se nisu slavile mise s narodom, u meni se jednostavno javila odluka da želim biti što bliže oltaru čim se ponovno krenu slaviti mise s narodom. Pitao sam fratre mogu li se priključiti i oni su me prihvatili, a ova mi služba pomaže da još jasnije spoznam kako je misa središte naše vjere«, kaže Hajder.

Da podijele obrok, prijeđu i 50 kilometara
Knin, kao i svaki drugi grad, ima potrebitih, a u pomoć uskače župni Caritas koji ima organiziranu i pučku kuhinju. Da Knin unatoč svim izazovima nije grad slučaj, kaže župnik fra Josip Gotovac te ističe da su najčešći korisnici Caritasa stari i usamljeni. Ne dijele ih prema vjeroispovijesti – ima pravoslavaca, muslimana i katolika… Caritas ima pri državi status stalnoga prikupljatelja pomoći, a sami vjernici, kao i članovi Franjevačkoga svjetovnoga reda pokazuju solidarnost darujući živežne namirnice, cijepajući drva i dr.
Caritas župe Knin i njihova pučka kuhinja svakodnevno dostavljaju stotinjak toplih obroka, a u danima korone podjela je morala biti prilagođena preventivnim mjerama. Osim što dolaze u pučku kuhinju, gotovo se jednak broj podijeli i dostavlja na kućne adrese, pa svaki dan djelatnici Caritasa prijeđu i više od 50 kilometara kako bi donijeli obrok onima koji zbog starosti, bolesti ili udaljenosti ne mogu do njega doći. Prema podatcima, kninski Caritas svake godine podijeli i oko 2500 obiteljskih paketa hrane i higijenskih potrepština, pomaže kupnjom lijekova, pripomaže u putnim troškovima za odlazak na liječničke preglede, drvima za ogrjev i drugom karitativnom pomoći.
Da zajednica što više raste

No ima i mlađih ministranata, koje predstavlja Jakov Medvidović (15), trenutačno gimnazijalac u Imotskom. Rođen u Zagrebu, u Kninu je živio od 2011. do početka prošle godine kada se zbog škole preselio. »U ministrante sam se uključio jer me je tata potaknuo na to kada sam primio prvu pričest u trećem razredu osnovne škole. Imamo subotom ministrantski susret, a jednom godišnje odemo na izlet, družimo se, imamo športske igre«, kaže Medvidović, a njegove riječi potvrđuje i ministrantica Gabrijela Kasalo. »Kao ministranti želimo biti blizu fratrima, biti redoviti, truditi se i nastojati sve više dobra rađati u našoj vjeri i zajednici. Kada završimo s ministrantskom službom, trudimo se prebaciti na nešto više – da naša crkvena zajednica što više raste«, govori Gabrijela.

Njezina sestra Andrea uključena je u Framu i kaže da je ova godina zbog korona-krize umnogome drukčija, pa i u uključivanju krizmanika u njihovu zajednicu. »Već sam tri godine u Frami. Toj me je zajednici privukla spoznaja da sve što se dogodi u Frami, ostane u Frami. Tu smo opušteni, družimo se, pomažemo, često prodajemo suvenire za humanitarne akcije, slažemo drva za ogrjev starijima. Nismo samo molitvena zajednica, nego više od toga, a najviše smo povezani s Framom Lišane, s njima smo se najviše sprijateljili«, govori Andrea koja bi nakon završetka gimnazije željela upisati Filozofski fakultet u Zagrebu.

Mnogo se mladih u Kninu može susreti u crkvi, pa tako na večernjoj misi u Gospinu VIS-u susrećemo Anteu Grgić (17) i Luku Orlovića (18), koji su kolege i u školi, ali i u crkvenom zboru. »U Gospinu VIS-u nemamo voditelja, svi smo ravnopravni, a od instrumenata imamo klavijature i dvije gitare. Tri su članice završile glazbenu školu, pa nam pomažu da sklopimo i troglasje. Spaja nas ljubav prema Bogu i pjevanju, a družimo se i izvan župe«, govori Antea Grgić. »Mi smo kao jedna mala obitelj« – za zbor kaže Luka Orlović, uključen u Gospin VIS dvije godine. »Imamo 2-3 probe tjedno, puno nam znači međusobna povezanost, a i pjevački smo se obnovili, više se razumijemo u glazbu. U sastavu nas je devet, imamo različite ukuse, pa tako – da ispunimo svačiji ukus – po dvoje pjevača svaki put izabire popis pjesama za misu. Mlađima se sviđaju novije pjesme, ali ne zanemarujemo ni pjevanje nekih tradicionalnih pjesama«, kaže Orlović.

Privlačnost duhovne ponude

U župi sedam godina djeluje molitvena zajednica Božjega milosrđa, kao i molitvena zajednica Krvi Kristove, čiji je animator Janko Brkić (56) koji kaže da je u zajednici 20-25 članova. »To su pretežito ljudi srednjih godina, okupljamo se svakoga utorka iza večernje mise, molimo krunicu i litanije Predragocjene Krvi Kristove, a posebno slavimo dan sv. Jude Tadeja, našega dragoga zaštitnika. Odlična je suradnja sa župnikom«, govori Brkić, rodom iz Vinkovaca, koji svjedoči da se s duhovnošću Predragocjene Krvi Kristove upoznao nakon hodočašća svoje supruge u Ludbreg. Tada je shvatio da mu ta duhovnost odgovara.

Još jedna mogućnost da ostvare svoj duhovni rast i razvitak u Kninu jest u zajednici Neokatekumenskoga puta koja je pokrenuta u korizmi 2005. godine. Njihovih 20-ak članova redovito se okupljaju na euharistijsko slavlje subotom navečer, a svake srijede slavi službu riječi. Članica Neokatekumenskoga puta je i Kata Mišković (51). »Otvorenost životu, iskrenost u pitanjima vjere te njezino radosno slavljenje – privukli su me Neokatekumenskomu putu«, govori Mišković, rodom iz Travnika, koja je zaposlena u pučkoj kuhinji u kninskom Caritasu te obilazi starije i nemoćne ljude noseći im obroke.

U duhu franjevaštva

U Franjevačkom svjetovnom redu mjesnoga bratstva »Sv. Ante Padovanski« ministar je Dražen Barišić (40), po struci vodoinstalater, rodom iz Drniša, ali živi u Kninu već dva desetljeća. »Želimo živjeti u duhu franjevaštva, to nas privlači, to je naš stil života. U našem FSR-u imamo i troje vjeroučitelja, okupljamo se, idemo na hodočašća i zajedno duhovno rastemo; želja nam je potaknuti i druge župljane da se upuste u tu avanturu. Imam petero djece i mislim da ima perspektive za mlade u Kninu, osnovne stvari imamo«, govori Barišić, zaposlen u kninskoj tvornici vijaka.

Na nedavnim izborima Karolina Baškarad (42) izabrana je za tajnicu Franjevačkoga svjetovnoga reda, rodom je iz Zenice, a radi kao njegovateljica u udruzi »Bartolomej«, gdje pomaže invalidima, starima i nemoćnima. »Ima nas 11 trajno zavjetovanih, ja sam u FSR ušla 2016. godine, imamo jednom mjesečno susrete, obrađujemo teme, sudjelujemo u humanitarnim akcijama«, kaže Baškarad.