Nakon što je 4. ožujka Francuska uvrstila pravo »na prekid trudnoće« u svoj ustav, generalni direktor Svjetske zdravstvene organizacije Tedros Adhanom Ghebreyesus pohvalio je tu »odluku kojom je osigurano žensko pravo koje spašava živote«. Taj apsurdni izričaj potvrđuje djelovanje orvelovskoga mehanizma: ponovi li se dovoljno puta da je pobačaj »medicinski zahvat« ili »pravo«, počinje se svjesno ignorirati činjenica da trudnoća nije bolest, nego zdravo stanje te da je pobačaj, osim što uništava život ljudskoga bića, sve prije nego psihofizički siguran i zdrav za ženu koja mu se podvrgne. Nedugo nakon toga, pojedini zastupnici Europskoga parlamenta predložili su rezoluciju o uključivanju »prava na pobačaj« u Povelju EU-a o temeljnim pravima, o čemu će zastupnici glasovati 11. travnja. Istodobno američki predsjednik Joe Biden pokušao je izvršiti pritisak na predsjednika Gvatemale Bernarda Arévala da povuče potpis sa Ženevske deklaracije o promicanju zdravlja žena i osnaživanju obitelji, koja štiti život, koju je do sada potpisalo 36 zemalja. Troje je istaknutih senatora 13. travnja pisalo predsjedniku Arévalu s poticajem da ustraje u potpori deklaraciji u kojoj stoji: »Svako ljudsko biće ima inherentno pravo na život. (…) Pobačaj nikako ne smije biti promican kao metoda planiranja obitelji. Ne postoji međunarodno pravo na pobačaj, a zdravstveni sustav treba doskočiti potrebama žena i djece u ranjivim situacijama.« Istodobno na ovogodišnjoj 68. konferenciji Komisije Ujedinjenih naroda o statusu žena radikalni su lobiji agresivno pokušali nametnuti »pristup kvalitetnoj skrbi pobačajem radi zdravlja i prava žena i djevojaka«, kako je stajalo na jednom panelu, kao i ideologiju prema kojoj su muškarci koji se izjašnjavaju kao žene također »žene«, ranu seksualizaciju djece »edukacijskim« programima, rodni identitet kao stvar odabira koji nema veze s biološkim spolom – riječju, sve što potire specifičnost i ljepotu identiteta žene, vrijednost spolnosti, braka i majčinstva te ključnu ulogu obitelji za razvoj zdrave osobnosti. Radikalni prijedlozi ipak nisu usvojeni, no dokument ostavlja otvorena vrata financiranju promicanja mentaliteta i mjera neprijateljskih prema životu i ljudskoj naravi. U novom pak prijedlogu sporazuma UN-a o zločinima protiv čovječnosti neke su se zemlje i organizacije zauzele za ukidanje dosadašnje definicije roda (eng. »gender«) koja prema Rimskom statutu iz 1998. glasi »dva spola, muški i ženski, u kontekstu društva«. Primjerice, predstavnik Kanade zauzeo se za ukidanje dosadašnje definicije ženskoga roda istaknuvši da »rod osobe ne implicira nužno može li ta osoba biti trudna« te bi stoga predložio zamjenu termina »žena« nekim rodno neutralnijim pojmom kako bi se proširila zaštita od prisilne trudnoće koju taj članak pruža svim potencijalnim žrtvama.
Gdje god je život u pitanju, borba koja se vodi idejne je i duhovne naravi. Poprište borbe su i mediji, što je normalno u pluralističkom, demokratskom društvu. Posljednja je instanca rasprave, međutim, političko-pravna razina, a ona se više pretvara u borbu moćnih koji pod svaku cijenu žele propisati svoja uvjerenja svima. Jezik lobista i aktivista sve je više agresivan i totalitaran, a odluke vezane uz život i obitelj sve se češće nastoje donositi na nadnacionalnoj razini, kako bi se lakše provele u nacionalnim državama čiji građani najčešće nisu ni upoznati s ulozima u raspravi koja se »gore« vodi.
Iako je u Lisabonskom sporazumu jasno određeno da obiteljska i zdravstvena politika pripada nadležnosti zemalja članica Europske unije, sve su jači pritisci da se odozdo propiše pravilo za sve, u skladu s ciljevima životu i obitelji nesklone globalne permisivne lobističke scene, što se pretvara u političko nasilje. Tako je Vijeće biskupskih konferencija Europske unije (COMECE) u svojem priopćenju od 9. travnja istaknulo ne samo dostojanstvo ljudskoga bića u svim okolnostima i u svim stadijima života, nego i podcrtalo da »Europska unija mora poštovati različite kulture i tradicije u državama članicama i njihove nacionalne nadležnosti« te da »ne smije nametati drugima, unutra i izvan svojih granica, ideološka stajališta o ljudskoj osobi, spolnosti i rodu, braku i obitelji«. Simptom kulture smrti nije samo sve agresivnije promicanje pobačaja, nego i totalitarna eliminacija drukčijega pogleda, ušutkavanje svih koji se zalažu za zaštitu života nerođenoga djeteta i razvijanje društvenih alternativa pobačaju.
Zaključci 68. sjednice Komisije Ujedinjenih naroda o statusu žena usvojeni su 22. ožujka. Budući da su u dvotjednoj konferenciji sudjelovali zastupnici svih zemalja članica, zaključci su morali biti jednoglasno usvojeni. Ovogodišnje izvješće u središte stavlja socijalnu pravdu; borba protiv siromaštva najčešća je tema, a feminizacija siromaštva i ekstremno siromaštvo najčešće su navođeni činitelji obespravljivanja žena. Siromaštvo se spominje 152 puta, rodna perspektiva u ekonomsko-socijalnim odnosima 30 puta, a obitelj tek 12 puta, od čega četiri puta u sintagmi planiranje obitelji. Nakon siromaštva drugi su najčešće spomenuti činitelji nejednakosti rodni stereotipi i negativne društvene norme. Rasprava je bila vrlo burna, s glasnim faminističkim lobijima koji su se zauzeli da se u dokument uključe i novi ideološki koncepti: »sveobuhvatni spolni odgoj« – eufemizam za ranu seksualizaciju djece i promociju pobačaja, priznavanje »transrodnih« muškaraca kao žena te sveopći pristup pobačaju kao »pravu«.
Zahvaljujući borbi organizacija posvećenih zaštiti života i pojedinim delegacijama, spomenuti koncepti na kraju nisu uvršteni u dokument, a ključnu je ulogu zamalo odigrala Nigerija. Osam minuta prije zaključenja predstavnica Nigerije rekla je da ne može poduprijeti izvješće, ali ga je na kraju ipak odobrila.
Intervencija Nigerije nije bila usamljena. Brojne su se zemlje izjasnile protiv zapadnjačke kolonizacije svijeta radikalnim feminističkim i transrodnim narativima protiv obiteljskih vrijednosti: Rusija, Bjelorusija, Egipat, Argentina, Sveta Stolica i druge. Izvješće je ipak otvorilo put financiranju različitih organizacija i programa koji promiču kontracepciju, pobačaj i rodnu ideologiju, navodno time pridonoseći jednakopravnosti žena. Posebno je zanimljivo da su u objavljenoj neuređenoj inačici Izvješća svjetlijom bojom – sivom, a ne crnom – otisnuta jedina dva paragrafa koja govore o obitelji, koja »priznaju važnost provođenja politika koje su prijateljski nastrojene prema obitelji i orijentirane na obitelj te, među ostalim, postižu rodnu jednakopravnost i osnaženje svih žena i djevojaka te njihovo uživanje svih ljudskih prava«, kao i onih »koje se bore protiv siromaštva i socijalne isključenosti obitelji baveći se multidimenzionalnim oblicima siromaštva, uključujući ekstremno siromaštvo s kojim se suočavaju žene i djevojke«.
Novinar portala »C-Fam« Stefano Gennarini istaknuo je i pozitivne momente. Prvi put u dokument je uvršten govor o trgovini ljudima u kojem je navedeno da treba »eliminirati potražnju koja hrani sve oblike iskorištavanja, uključujući spolno iskorištavanje i prisilan rad«, što se šire razumije kao legalna prostitucija i pornografija.
