U NOVU GODINU S BOGORODICOM, »POČETKOM BOLJEGA SVIJETA«: MARIJIN DOPRINOS PRAVEDNOSTI I PRIBLIŽAVANJU S ISLAMOM Majku zanima sve što se u domu događa

O. Stefano Cecchin, predsjednik Papinske međunarodne marijanske akademije: »Mafijaški mentalitet gaji sliku o Mariji kao ženi koja stoji po strani i pokorno šuti, koja je podložna gospodaru. Ona mora prihvatiti da joj sin umire… Nastojimo osloboditi Mariju, koja je slika ljudske osobe, od svih oblika porobljavanja i manipulacije«

Na 14. mariološko-marijanskom nacionalnom kongresu, koji je u listopadu prošle godine održan prvi put u Međugorju, sudjelovao je predsjednik Papinske međunarodne marijanske akademije (PAMI) o. Stefano Cecchin. Gost iz Vatikana dao je u toj prigodi intervju za Glas Koncila, no budući da je Međugorje bilo i tema kongresa, objavljeni intervju usredotočio se na tu temu. No u razgovoru s o. Ceccinom »isplivale« su i druge teme, kojima bi se zajednički nazivnik mogao formulirati kao uloga Marijina lika u širem, izvancrkvenom kontekstu.

Marijin lik zahvaća sve stvarnosti

Premda je promatranje društvenih i međureligijskih odnosa kroz Marijin lik nešto što bi se moglo nazvati novim u Crkvi, iz razgovora s o. Cecchinom razvidno je da ono ima dobar razlog i izvor u Marijinu Bogomajčinstvu, u istom onom otajstvu koje Crkva liturgijski stavlja na početak svake nove godine. Po Mariji je Bog svojim utjelovljenjem izlio konačni i neopozivi blagoslov na ovaj često tako ranjen svijet. Ona je stoga »početak boljega svijeta«. Usred svih ratova, mržnja, razdora i manipulacija ljudskom osobom njezin lik svijetli kao ostvarenje izvorne ljudske ljepote, ljepote koju je Stvoritelj namijenio ljudskomu rodu.

»U sklopu obnove koju je željela Sveta Stolica, u skladu s novijim učiteljstvom kao što je enciklika Laudato si’ pape Franje, PAMI više ne bi smio biti zatvoren u akademski svijet, nego bi se trebao otvoriti svim ljudskim dimenzijama. Marijin lik, naime, zahvaća sve stvarnosti, kao što se majke tiče sve što se u domu događa. Marija je slika Crkve – papa Franjo ističe da je Crkva žena, majka otvorenih vrata – koju zanima cjelovito blagostanje ljudske osobe«, kaže o. Cechin.

»Osloboditi Mariju od mafija«

Među temelje cjelovitoga ljudskoga blagostanja spada pravo i pravednost, kaže sugovornik i time otvara prvu veliku temu razgovora. Naime, posljednjih godina u sklopu PAMI-ja djeluje odsjek »Osloboditi Mariju od mafija«. »Riječ je o odsjeku koji se bavi proučavanjem, analizom i monitoringom mafijaških i kriminalnih fenomena, polazeći pritom od činjenice da mafija često manipulira Marijinim likom, zlorabeći ga – i ne samo njezin, nego primjerice i lik sv. Mihaela arkanđela, oca Pija i mnogih drugih svetaca – za svoje obrede inicijacije i tomu slično. Općenitije govoreći, riječ je o iskorištavanju religije, odnosno religioznih osjećaja ljudi, za vlastite ciljeve.

»Kuran kaže da je Isus Božja riječ, da je djevičanski začet u krilu Marijinu, da su Isus i Marija jedini bez grijeha, a Marija je u islamu model istinskoga pobožnika, istinskoga vjernika… (…) Nama u komisiji Marijin lik i Marijine krjeposti dobro su polazište za međusobno upoznavanje i dijalog«

U pozadini je vrlo perverzna poruka: ‘Gledajte, Bog je s nama! Stoga je to što činimo u redu i morate to prihvatiti.’ To se, primjerice, želi poručiti procesijama s Gospinim kipom koje zastaju pred kućom mafijaškoga bosa kako bi mu se kip simbolički poklonio«, kaže o. Cecchin.

Govoreći o borbi za pravo i pravednost te o borbi protiv mafije, sugovornik ističe da su počasni članovi PAMI-ja mnogi talijanski nositelji javnih služba, uključujući i talijanskoga predsjednika Sergia Mattarellu te znatan broj istražnih sudaca. No bilo bi pogrješno na temelju toga zaključiti da je mafija samo talijanski problem. »Mafijaški se fenomen ne odnosi samo na sicilijansku mafiju, kalabrijsku mafiju. Mafijaške organizacije postoje u cijelom svijetu. Na internetskoj stranici akademije postoje materijali koji se mogu besplatno skinuti, a donose kratku povijest mafija i kako su se granale. Prije ili kasnije mafija izlazi u javnost. Fenomen je, baš zato što je isprepletan s kulturom, vrlo složen i teško je boriti se protiv njega«, kaže o. Cecchin.

Ni Crkva nije imuna na mafijaška stajališta

Prema sugovorniku, mafijaški fenomen započinje od stajališta i ponašanja koja se u mnogim kulturama čine ako li ne baš normalnim, a ono barem razumljivim. »Kad pomažem prijatelju da dobije radno mjesto za koje nije kvalificiran ili koje nije zaslužio svojim radom, to je već početak mafijaškoga odnosa«, kaže sugovornik. A od takvih i sličnih odnosa nije izuzeta ni Crkva. Kad je riječ o Crkvi i njezinu naviještanju, posebno je izražena napast da se materijalni interesi, možda i nesvjesno, maskiraju duhovnim i navodno pastoralnim argumentima, kaže sugovornik.

Budući da je u većinski katoličkim zemljama Marijino štovanje dio kulture i tradicije, PAMI-ju je na srcu prije svega utvrđivanje i ispravljanje dubinskih manipulacija Marijinim likom. »Mafijaški mentalitet gaji sliku o Mariji kao ženi koja stoji po strani i pokorno šuti, koja je podložna gospodaru. Ona mora prihvatiti da joj sin umire, što u sebi krije suptilnu poruku da žena mora prihvatiti da joj bude ubijen muž ili sin – ako je to, naravno, interes mafije. Biblijska je Marija, naprotiv, inteligentna žena, žena koja postavlja pitanja, koja u srcu čuva važne događaje i traži njihov dubinski smisao. Prihvaća volju Božju, ali uvijek naviješta Boga koji ‘silne zbacuje s prijestolja, a uzvisuje neznatne’«, kaže o. Cecchin. I zaključuje: »Nastojimo osloboditi Mariju, koja je slika ljudske osobe, od svih oblika porobljavanja i manipulacije, promičući analizu, upoznavanje mafijaškoga fenomena, a onda i zdravu, na Svetom pismu utemeljenu marijansku formaciju.«

Marija – generator i katalizator međureligijskoga dijaloga

Druga velika tema koja se u razgovoru iskristalizirala jest lik Marije kao generator i katalizator međureligijskoga dijaloga, poglavito s islamom. »Uspostavili smo i Međunarodnu marijansku muslimansko-kršćansku komisiju. Radimo s islamskim sveučilištima, s različitim skupinama, te mogu reći da su naši muslimanski sugovornici vrlo zadovoljni što vodimo dijalog, promičemo međusobno upoznavanje, što mi možemo otkrivati što znači biti musliman, a oni što znači biti kršćanin. Među nama su, naime, stoljeća predrasuda: mi smo križari, a oni su teroristi. Istina jest da ima i križara i terorista, no većina kršćana i većina muslimana tako ne osjeća. Stoga možemo promijeniti ploču, ostvarivati suživot. Vodimo se prije svega glasovitim dokumentom o ljudskom bratstvu iz Abu Dhabija, odnosno idejom da svi koji vjeruju u jednoga Boga moraju surađivati«, kaže o. Cecchin.

Kroz ljepotu kultura do ljepote Božje

No kako se u to uklapa Marija? »Kuran kaže da je Isus Božja riječ, da je djevičanski začet u krilu Marijinu, da su Isus i Marija jedini bez grijeha, a Marija je u islamu model istinskoga pobožnika, istinskoga vjernika… U zemljama u kojima muslimani žive s kršćanima svijest o Isusovoj i Marijinoj ulozi na izvorištima islama je veća. Drugdje je zbog povijesnoga sukoba dviju religija ta svijest potamnila te se sada likovi Isusa i Marije ponovno otkrivaju. Ima slučajeva da su muslimani, proučavajući Kuran, postali kršćanima. No nama u komisiji Marijin lik i Marijine krjeposti dobro su polazište za međusobno upoznavanje i dijalog«, kaže predsjednik PAMI-ja. Riječju »favoloso«, bajkovit, čaroban, opisuje posljednji susret u organizaciji komisije u rimskoj džamiji, gdje su dvije muslimanke govorile o Mariji. »Nikada nisam čuo da jedna katolikinja ljepše govori o Mariji od tih muslimanskih žena«, kaže o. Cecchin. I zaključuje: »Tražimo put mira, pomirenja među kulturama; tražimo put kontemplacije, otkrivanja ljepote različitih kultura. U njima prepoznajemo ljepotu čovještva, a onda i ljepotu Boga koji je toliko ljubio čovječanstvo da je i sam postao čovjekom«, kaže sugovornik.

Zašto baš Međugorje?
I međugorski fenomen, smatra o. Cecchin, ima svoju širu perspektivu. »Kako to da je Marija izabrala baš ovo mjesto gdje uz katolike žive i pravoslavni i muslimani?« pita se predsjednik PAMI-ja. Tražeći odgovor na to pitanje, poseže za jednim od najznačajnijih Marijinih ukazanja u povijesti Crkve: »U Guadalupeu se Marija ukazala u dvije boje: jedna ruka joj je tamna, a druga bijela. Ona tako promiče približavanje kultura, španjolske i indijanske. Bog ne želi podjelu, zidove, nego želi zajedništvo.« Vraćajući se Međugorju, kaže da je znakovito i to što se Marija slavi kao Kraljica Mira. »A kako se gradi mir? Zacijelo ne trajnim uzajamnim optužbama, konfrontacijama, pokušajima da se drugomu otme komad teritorija, nego njegujući uzajamno približavanje i suživot. Teritorij, uostalom, u konačnici ne pripada nikomu od nas, nego pripada Bogu«, kaže o. Cecchin.