Od jutarnjih su se sati prve svibanjske subote Gospićem i drugim župama Gospićko-senjske biskupije počeli rojiti autobusi s mladima. Domaćini su dočekivali mlade u školskim športskim dvoranama, u pastoralnim centrima i u župnim crkvama i kapelama. Bile su među njima i obitelji koje su otvorile vrata svojih domova i ugostile »hodočasnike nade« koji su u Liku došli iz hrvatskoga iseljeništva ili iz udaljenih dijelova Hrvatske i susjedne BiH.
Riječ Propovjednika između zrna sumnja
Pjesma i molitva nosile su »zagrijavanja« za središnje događaje u sklopu Susreta hrvatske katoličke mladeži i nenametljivo aktualizirale Propovjednikovu mudrost koja je dala pečat cjelokupnomu gospićkomu SHKM-u – »Raduj se za svoje mladosti«. Riječ Propovjednika polagano se »provlačila« i između ponekih zrna sumnja koje su nosili sudionici SHKM-a. Mladi, među kojima je mnogima upravo ovogodišnji SHKM bio prvi takav susret, teško su se mogli zamarati »brojčanim« usporedbama s nekim ranijim susretima hrvatske katoličke mladeži. Njihovo su raspoloženje mogli pokvariti samo neodlučni oblaci, koji su i s juga i sa sjevera čas prijetili kišom, a čas slabili pred proljetnim suncem. Tek oko podneva u »igri« iznad gospićkoga neba kao odlučnije se pokazalo sunce. A upravo je u tom trenutku u punini zaživio i Propovjednikov apel.
Susret dviju »mladih Crkava«
Iz različitih su smjerova oko podneva gospićkomu Trgu Stjepana Radića kao prvoj »žarišnoj točki« Susreta pristupale skupine mladih. Stil im je bio prepoznatljiv – osmijesi na licima, zatim crvene, bijele i plave majice s logotipom SHKM-a, visoko podignuti transparenti s imenima župa i gradova iz kojih su došli, uz hrvatske i vatikanske barjake, kojima su poseban zanos davale pjesma i molitva… Jedan od putova do središnjega gospićkoga trga vrlo se brzo zakrčio. Bio je to gradski korzo na kojem su bili i brojni štandovi na kojima su se predstavljali bogoslovi, muške i ženske redovničke zajednice te karizmatske i druge zajednice vjernika laika.
Nisu se ondje samo dijelile brošure i knjižice koje sažimaju povijest i karizmu pojedine zajednice, nego je to bilo i mjesto razmjene životnih iskustava, susret dviju »mladih Crkava«. Brzo se ispunila i gospićka katedrala. Ona je za mnoge mlade postala mjestom »pretprograma« u kojem su u prvom planu bile tihe molitve i osobna razmatranja.
»Trudimo se biti dosljedni, znamo da nismo savršeni«
Da bi se dobila i poneka izjava od »digitalnih urođenika«, nisu dovoljne neke uobičajene novinarske metode. Umjesto jednostavne molbe da kratko u diktafon sažmu svoje dojmove, njihovo je povjerenje puno lakše pridobiti jednom zajedničkom fotografijom, tek nakon koje je moguće i »izvući« pokoji podatak. Većini mladih s kojima smo razgovarali u Gospiću bio je to prvi ili drugi SHKM. U prosjeku su na gospićkom Susretu prednjačili mladi od petnaest do dvadeset godina. Njihovi su motivi dolaska u Gospić bili raznoliki, od onih koji su se ondje našli uglavnom iz »turističkih razloga«, potaknuti odazivom vršnjaka iz svoje škole ili župe, do onih koji su na SHKM došli u potrazi za Bogom i odgovorima na neka dublja pitanja.
»Dolazimo iz Metkovića i u našoj je skupini pedesetak mladih. Osjećamo da je ovo dobro mjesto na kojem ćemo upoznati ne samo svoje vršnjake koji slično misle i osjećaju, nego i vršnjake koji iskreno traže Boga. Trudimo se biti dosljedni, znamo da nismo savršeni, ali teško je ne biti osupnut svim prizorima mladih koji na ovakvim susretima zajedno mole, pjevaju i raduju se«, sažeo je Glasu Koncila po dolasku u Gospić svoje motive mladić s juga Hrvatske, inače i član »Hrvatskoga nadzemlja« u Splitu.
Mobiteli u drugom planu
Splitski »nadzemljaši« dobili su zadaću biti prvi koji će »zapaliti« program na gospićkom Trgu Stjepana Radića. Uz njihov glazbeno-scenski nastup, mladima su svjedočili i članovi zajednice »Vjera i svjetlo«, svoje iskustvo rada s osobama s invaliditetom i intelektualnim teškoćama podijelio je Matej Lovrić iz udruge »Arka«, a trg je pjesmom zagrijao i sastav »Mihovil«. Po pitanju pjesama mladima nije trebalo nimalo »animacije«. U kratkim stankama između pojedine izvedbe sami su osmišljali svoje »popise za reprodukciju«. Pjevale su se najpoznatije duhovne šansone, ali i poznate hrvatske pjesme, od »Lijepa li si« do »Moje domovine«.
Na trgu, na korzu i po susjednim uličicama osim pjesme i radosti pažljivi su promatrači mogli uočiti još jedan plod SHKM-a – bio je to i svojevrsni izostanak mobitela. Naime, bilo je malo onih koji su neprestano snimali, fotografirali, objavljivali gdje su i čime se bave. Virtualna je stvarnost pala u drugi plan u odnosu na gibanja koja je donosio SHKM.
Susret s nedavnom gospićkom prošlošću
Jedan od dojmljivijih trenutaka gospićkoga SHKM-a bila je i velika, kako su je organizatori nazvali, procesija mladih koji su se zajedno s hrvatskim biskupima i svećenicima s Trga Stjepana Radića uz »Krista na žalu« preko prostrane Budačke ulice zaputili prema stadionu »Balinovac«. Čitavim putom nije prestajala pjesma, a jedna je skupina mladih »tempo« procesije pojačavala i harmonikom. Prolazeći središtem grada u kojem još postoje stambene zgrade čije su fasade oštećene šrapnelima, sudionici SHKM-a upoznali su se i s ne tako davnom ratnom prošlošću Gospića, grada koji je uz Vukovar bio jedan od najrazorenijih hrvatskih gradova u Domovinskom ratu. Među tisućama sudionika SHKM-a zasigurno su se našli i mladi koji su pred takvim prizorima pomislili i na svoje vršnjake u Ukrajini, koji »uživo« proživljavaju takvu ratnu stvarnost, te za njih Bogu uputili svoje molitve.
Simboličnih deset do dvanaest tisuća
Unutar kapaciteta gospićkoga nogometnoga stadiona »Balinovac« može se »nagurati« od deset do dvanaest tisuća ljudi. Stadion, na kojem se slavila središnja euharistija u sklopu SHKM-a, svojim je kapacitetom na neki ćudljiv način dozivao i prizore iz davne prošlosti Like, poput Krbavske bitke 1493. godine, kada je po procjenama povjesničara izginulo između deset i dvanaest tisuća hrvatskih ratnika. Za desetak tisuća mladih, koji su u sklopu gospićkoga SHKM-a pohodili Liku, na »Balinovcu« su u fokusu bile druge stvari. Mnogi od njih odlučili su se ispovjediti uoči misnoga slavlja. Više desetaka svećenika rasporedilo se duž atletske staze koja »grli« nogometni teren, a ispred njih su u dugim redovima mladi strpljivo čekali da bi pristupili sakramentu pomirenja. Majice u bojama crven-bijeli-plavi nadopunile su i brojne »velebitske degenije«, volonteri koji su bili u žutim majicama i svoje vršnjake na stadionu opskrbili vodom, voćem i sendvičima.
Dva »domaća« biskupa na »ključnim« mjestima
Ulaznom procesijom biskupa koja je prošla sredinom stadiona započelo je euharistijsko slavlje. U ime domaćina – biskupije koja nema »pravoga« biskupa – okupljene je mlade pozdravio dijecezanski upravitelj dr. Richard Pavlić. No na neobičan je način Gospićko-senjska biskupija na SHKM-u imala dva »svoja« biskupa na »ključnim« mjestima. Misno slavlje predvodio je mons. Zdenko Križić, sadašnji splitsko-makarski nadbiskup koji je donedavno bio gospićko-senjski biskup. A propovijedao je sin Gospićko-senjske biskupije – šibenski biskup Tomislav Rogić, rođen u Senju, koji je kao svećenik stasao uz biskupa Milu Bogovića. Uz križ Susreta hrvatske katoličke mladeži koji je došao iz Bjelovara, nad tisućama mladih s improviziranoga je oltara na stadionu bdjela i Majka Božja iz Krasna, zaštitnica biskupije domaćina.
»Svetost je uvijek mlada«
»Isus ne želi da njegov učenik bude osoba koja će samo druge tješiti, drugima izražavati sućut, nego drugima donositi radost koja proizlazi iz radosne vijesti evanđelja«, poručio je uvodeći u misno slavlje nadbiskup Križić, koji je kao gospićko-senjski biskup dao temeljne idejne konture gospićkomu SHKM-u, te dodao: »Isusova želja nije da budemo radosni s vremena na vrijeme, nego da njegova radost bude u nama kao trajno stanje. On nam jamči da nam njegovu radost nitko i ništa ne će moći uzeti. Radost ima svoj izvor u vjeri u Isusa koji je obećao da nas ne će nikada napustiti jer je s nama u sve dane do svršetka svijeta.« Poruku pape Franje mladima je na hrvatskom pročitao apostolski nuncij Giorgio Lingua.
Pohoditi i »tržnice« suvremenoga doba
Propovijed šibenskoga biskupa Rogića brzo je prerasla u svojevrsnu katehezu za vjeronaučnu skupinu od deset tisuća mladih. Biskup Rogić, ujedno predsjednik Odbora HBK-a za mlade, »digitalnim urođenicima« govorio je razumljivim jezikom. Pozvao je mlade da promisle o trima molitvenim raspoloženjima duše pred Bogom koja stanu u tri riječi: hvala, oprost i pomoć. Na tragu anegdote o antičkom filozofu koji je svakoga dana obilazio tržnicu da bi vidio što mu zapravo ne treba, šibenski je biskup mlade u Gospiću potaknuo da i oni obiđu »tržnice« suvremenoga doba, velike trgovačke centre, te da u njima spoznaju što im od materijalnoga doista ne treba.
Osmijeh biskupa Bogovića
Kada je propovjednik na gospićkom stadionu mlade pozvao da budu »Kristovi sijači vedrine, nade i radosti«, bila je to gesta puno šira od apela za budućnost. Bio je to i svojevrsni sažetak čitavoga raspoloženja gospićkoga SHKM-a, ozračja koje je od početka susreta nametnuo Propovjednik sa svojim pozivom »Raduj se za svoje mladosti«. A baš kao što svako veliko okupljanje hrvatskih mladih dobije i svoj spontani trenutak po kojem se pamti čitav susret, poput tišine na Trgu bana Jelačića tijekom bdjenja s papom Benediktom XVI., tako je i gospićki SHKM imao središnju dojmljivu točku. Bio je to trenutak u kojem je biskup Rogić spomenuo radosno ozračje hrvatskih biskupa što na jednom mjestu vide toliko mladih te spomenuo da se nad mladima u Gospiću smije i bdije »biskup koji nije ovdje s nama«.
Pljesak koji je uslijedio bio je znak da je većina mladih brzo prepoznala da je riječ o biskupu Mili Bogoviću, prvom gospićko-senjskom biskupu, čija je i zamisao bila da zasebnom biskupijom na prostoru Like nakon Domovinskoga rata Crkva bude još tješnje povezana s narodom koji se tek počeo vraćati svojim ognjištima i obnavljati svoje domove. Zaključak gospićkoga SHKM-a bio je koncert »Božje pobjede« na Trgu Stjepana Radića koji se »protegnuo« i u večernje sate.
U srcu Like Dvanaesti susret hrvatske katoličke mladeži
