U povodu smrti mlade rodilje koja je nakon poroda u Gospiću zbog komplikacija hitno prevezena u zadarsku bolnicu, gdje je umrla, uslijedili su medijski napisi i određene sumnje u utvrđivanju odgovornosti. Tako je tragičnu smrt rodilje zasjenio sukob Hrvatske liječnike komore (HLK) i Hrvatske udruge bolničkih liječnika (HUBOL) s jedne strane u odnosu na Hrvatsku udrugu za promicanje prava pacijenata s druge strane. Dvije staleške organizacije liječnika (skraćeno: udruge liječnika) javno su prozvale Udrugu za zaštitu prava pacijenata da svoje javne istupe treba temeljiti na činjenicama i dokazima, a ne na osobnim dojmovima predsjednice te udruge Jasne Karačić. Predbacuju joj da kao predsjednica udruge pacijenata zloupotrebljava smrt pacijentice za svoju osobnu medijsku promociju. Naime, ona je medijima dala izjavu o velikom broju prijava rodilja koje na odjelima nitko ne obilazi nakon što rode. Takva načelna i uopćena kritika bila je upozorenje o stanju u zdravstvu, koju bi se trebalo shvatiti kao prigodni doprinos reformi zdravstva, koja je u tijeku.
Međutim, udruge liječnika procjenjuju takve i slične istupe predsjednice udruge pacijenata neodgovornim širenjem glasina i tipičnim primjerom, kako navode, njezine medijske samopromocije na štetu pacijenata, njihovih obitelji, liječnika, pa i cijeloga zdravstvenoga sustava. Naglašavaju da ona ne raspolaže nikakvim činjenicama vezanim uz taj slučaj, da kao potpuni laik nema medicinskoga znanja da bude relevantan sugovornik o temi ocjene stručnosti i ispravnosti zdravstvenoga zbrinjavanja te rodilje i da nema pravo u javnosti sijati glasine o sumnji da nije bilo dovoljno kontrole za vrijeme poroda i da su se komplikacije možda mogle izbjeći.
Savjesnu čitatelju odmah se nameće pitanje tko je Jasna Karačić, je li ona obična medicinski neuka građanka ili tek priučena primalja (babica), koja se petlja u medicinsku struku. Našom internetskom provjerom njezina životopisa utvrđeno je da je predsjednica Udruge za zaštitu pacijenata, ugledna liječnica, doktorand na Medicinskom fakultetu, poslijediplomskom studiju u znanstvenom području medicine utemeljene na dokazima. Kroz cijelo vrijeme studiranja bila je stipendist po izvrsnosti.
Stručna je suradnica i gostujuća predavačica na poslijediplomskom specijalističkom studiju za medicinsko pravo. Aktivno se bavi znanstvenim radom te je predavačica na brojnim kongresima i skupovima. Gošća je predavačica na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te sudjeluje u edukaciji studenata s »Pravne klinike«. Također je predavačica na okruglom stolu za prava pacijenata bez granica u Europskom parlamentu u Bruxellesu, koji se održava svake godine, gdje iznosi aktualno stanje i probleme u Hrvatskoj u području zdravstva i ljudskih prava te analizira, predlaže izmjene i daje savjete za unaprjeđenje zdravstva. Od 2017. godine dio je Savjeta Vlade za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Na zamolbu pučke pravobraniteljice u svrhu pripreme izvješća o radu pravobraniteljice, koje se predaje Hrvatskomu saboru, u ime Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata dostavlja relevantne statističke podatke, istraživanja i zaključke koje smatra važnima za ocjenu stanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije. Aktivno govori engleski i talijanski jezik. Dakle, nije bezvezna osoba koja se uključuje u javnu raspravo povodom tragičnoga slučaja, a to je ujedno doprinos javnoj raspravi o reformi zdravstva.
Unatoč takvim kvalifikacijama njezine stručnosti, u novinskim medijima, ali i televiziji, nije zamijećeno da se ispred njezina imena navodi titula »dr.«, što je inače uobičajeno kod liječnika. Kako prosječan čitatelj novina, slušatelj radija ili gledatelj TV-a nije dužan o svakome sve znati niti čitati životopise javnih osoba, može biti zaveden negiranjem formalnih stručnih kvalifikacija tih osoba. Posljedično i njezini nastupi mogu postati sumnjivi u javnosti. Ponavlja se obrazac ponašanja međusobnoga negiranja stručnjaka u području medicine, odnosno zdravstva, kakav je bio za vrijeme pandemije korone, što je dovelo do pada autoriteta medicinske i pravne struke. Građani su bili zbunjeni pa su mnogi odbijali cijepljenje ili nošenje maski, a smrtnost je bila povećana. Tada se postojeći zakonski propisi i proglašavane obvezne mjere preventive i zaštite nisu doslovno provodili. Zatajila je i pravna struka pa se nije znalo ni koja su ovlaštenja političkih, državnih i javnih tijela. Stvoreno je stanje u kojem su »svi znali sve«, a kada svi znaju sve, vlada nered.
U ovom pojedinačnom slučaju (smrt rodilje) udruge liječnika osporavaju Udruzi za zaštitu pacijenata »pravo na sumnju« da nešto nije u redu. Predbacuje se navedenoj udruzi da nije važna ni stručna jer ima zanemariv broj članova, dakle nije reprezentativna pa kao takva nanosi štetu svima. Pritom se zanemaruje da postoji više propisa koji ovlašćuju, ali i obvezuju na kontrolu ponašanja u zdravstvu, kako pacijente tako i liječnike. Navest ćemo najbitnije.
Zakon o udrugama (Narodne novine, br.: 74/14, 70/17 i 98/19) propisuje da je za osnivanje udruge dovoljno da ima najmanje tri građana. Ne postoji minimalan uvjet broja članova udruge. Drugi je Zakon o zaštiti prava pacijenata (Narodne novine, br.: 169/04 i 37/08). Temeljna prava utemeljena su i Europskom poveljom o pravima pacijenata, poznatom kao Rimska povelja, iz 2002. godine.
Tko pročita navede zakonske propise i Statut Udruge za promicanje prava pacijenata, shvatit će da udruge imaju pravo, ali i obvezu javno govoriti o problemima pacijenata ne samo uopćeno, nego i povodom konkretnih slučajeva. Udruge liječnika nemaju pravo na osobne diskvalifikacije negiranjem prava na sumnju u rad liječnika u konkretnim slučajevima.
