U danima kada su mreže komisija za pravdu i mir biskupskih konferencija Latinske Amerike i Kariba te Europe otvorenim pismom pozvale europske i latinoameričke zakonodavce da poduzmu konkretne korake »za tranziciju prema održivoj ekonomiji usredotočenoj na ljude«, diljem svijeta pojavili su se primjeri kako istovjetne zahtjeve Papine ekološke enciklike može primijeniti svaka vjernička zajednica. Pa dok je portal Irske biskupske konferencije prenio kako je biskup Martin Hayes u subotu 15. srpnja pozvao župna vijeća biskupije Kilmore da 30 posto župnih zemljišta ostave neobrađenima »kao utočište za oprašivače i bioraznolikost«, njemački biskup Manfred Scheuer u četvrtak je 13. srpnja na konferenciji za novinare govorio o brojnim projektima postavljanja fotonaponskih ćelija na zgrade u vlasništvu mjesne Crkve u Linzu. Na taj se način godišnje proizvede 1262 megavatsata električne energije, što odgovara prosječnoj godišnjoj potrošnji 3943 kućanstva, prenijele su službene stranice biskupije Linz. »Pronađena rješenja pokazuju da zaštita spomenika i fotonapajanje idu zajedno«, rekao je mons. Scheuer, podsjećajući da se za proizvodnju solarne energije ne rabe povijesno vrijedne crkve, nego administrativne i obrazovne građevine.
No ima i onih čija ekološka računica nije toliko razborita. Tako je portal »Notes from Poland« (Bilješke iz Poljske) u petak 14. srpnja izvijestio kako je svećenik Ludwik Kowalski bez dopuštenja konzervatora postavio fotonaponske ćelije na krov četrnaestostoljetne crkve sv. Brigite u Gdanjsku – sve kako bi uštedio oko 3500 € na mjesečnim računima za električnu energiju. Da ključna ekološka promjena ipak kreće prije iz brige za vrt nego iz brige za džep, u intervjuu za američku radijsku postaju WEMU u srijedu je 12. srpnja potvrdila Molly Burhans, pokretačica udruge »GoodLands«, koja nastoji aktivirati crkvena zemljišta u okolišne i socijalne svrhe. Tako je dobrostojećim gradskim župama koje se ne skrbe o mnogo siromaha predložila pokretanje programa sadnje stabala. Poželjan utjecaj na ljude i mjesni ekosustav čak i maloga broja posađenih stabala, tvrdi geografkinja, bit će tim veći što je prethodno bilo manje zelenih površina. Makar je preuzetno reći da bi hrvatska crkvena dvorišta bila punija da su zelenija, u njima bi – barem ljeti – nesumnjivo bilo ugodnije. A to je već dobra pretpostavka za duhovno-ekološko dogovaranje »hladne glave«.
