Nedavno je u Kanadi i Sjedinjenim Državama proslavljen Dan zahvalnosti, koji, uza sve ostalo, simbolizira pečeno pureće meso. Postoje mnogobrojni recepti za pripravu blagdanske purice u pećnici, a umjesto originalnih i tradicionalnih metoda sve je češća pojava pečenja puretine u plastičnoj vrećici! Pureće se meso omota plastičnom folijom, a zatim se dodatno obloži aluminijskom folijom i tako se »mumificirana« pura zagrijava na 200 Celzijevih stupnjeva. Prednosti plastificirane purice opisuju se u ozbiljnim i najtiražnijim medijima, poput »Washington Posta«: ne treba dodavati masnoću, pečenje je ubrzano, a pećnica ostaje čista… Plastične vrećice za pečenje prodaju se u svim većim trgovinama, a njihovu uporabu promiču popularne kuharice, poput Lise King, te mnogi gastronomski portali i restorani.
I Hrvatsku je zahvatila moda pečenja mesa u plastici, mnoge su domaćice pristale na vrećice u pećnici, u restoranima se naručeni odresci omataju plastikom, bez suglasnosti gostiju. Purica ili teletina iz plastične vrećice još je jedan primjer nepotrebne, ali i potencijalno štetne uporabe plastike u pripremi i čuvanju hrane. Nakon kontroverzi oko teflona (fluorirana plastika), zabrane bisfenola A (polikarbonatna plastika), sada su na tržištu polietilenske vrećice koje su navodno otporne na visoke temperature. Budući da se približava adventsko vrijeme i božićni blagdani, dobro je podsjetiti i upozoriti ljude da plastici nije mjesto u kuhinji, a posebno ne, pri povišenim temperaturama, u pećnici.
Osnovni je problem kontakta između plastike i hrane ili pića u tome što plastični materijal nije inertan, nego ispušta mnoge kemijske spojeve u prehrambeni sadržaj. Radi se o koktelu štetnih tvari koje se nalaze u plastici ili koje nastaju termičkom obradom plastike. Suprotno očekivanjima i uvjeravanjima proizvođača, plastika nije postojan materijal niti se sastoji od tek jedne vrste polimera. Prosječna plastika sadrži stotine različitih vrsta aditiva, punila, boja, omekšivača, katalizatora, monomera, antioksidansa, stabilizatora… Sve te kemikalije napuštaju plastiku i onečišćuju hranu. Brzina migracije ubrzava se osvjetljavanjem plastike, oštećenjem, kiselošću prehrambenoga sadržaja, mikrovalnim zračenjem i, naravno, povišenom temperaturom. Stoga je, za razliku od pećnice, uporaba plastičnih folija u zamrzivačima mnogo sigurnija opcija.
Neovisno o vrsti plastične ambalaže, njezin je kemijski iscjedak hormonski aktivan. To znači da sastojci koji nisu čvrsto vezani za strukturu plastike pripadaju skupini endokrinih disruptora. To su hormonski otrovi koji u vrlo niskim dozama mogu izazvati neurološke, reproduktivne i imunosne poremećaje, a neki su i kancerogeni. Takvim otrovima zasigurno nije mjesto u hrani, a posebno ne na meniju male djece ili mladih ljudi. Redovita izloženost endokrinim disruptorima ima kumulativan, odnosno dugoročan učinak na zdravlje. Teško je predvidjeti koja će osoba biti posebno osjetljiva na djelovanje hormonskih otrova, no epidemiološke studije potvrđuju vezu navedenih poremećaja s intenzitetom izloženosti. Svakodnevna uporaba plastike u kuhinji i prehrani jedan je od glavnih čimbenika onečišćenja organizma hormonskim otrovima.
U svakom slučaju pečenje mesa u plastičnoj vrećici izvor je kontaminacije hrane hormonskim otrovima. Osim što je toksični rizik, plastika u pećnici pokazatelj je pomanjkanja kulture prehrane. Jeftin, a najčešće jednokratni, plastični materijal »istjerao« je metal, staklo i drvo iz kuhinje. Plastičnim se nasiljem ljudima otima znanje i sakriva iskustvo jela s komina ili iz krušne peći, teletine ispod peke, palačinaka na tavi od gusa, morskih plodova na gradelama… Plastika u pećnici smanjuje kreativnost i povećava ovisnost o komociji priprave hrane, a sve to zajedno narušava estetiku i zdravlje blagdanske kuhinje.
