Na novinarovu primjedbu da unatoč tolikoj žrtvi nije promijenila svijet Majka Terezija odgovorila je: »Znate, nikada nisam htjela promijeniti svijet. Samo sam nastojala biti kapljica čiste vode u kojoj cěe se mocěi zrcaliti Božja ljubav. Čini li vam se to mala stvar?«
Maleno je veliko – tako bi se ukratko moglo izreći Božje djelovanje opisano u Bibliji. Izraelski narod, Betlehem, Marija, apostoli – samo su neki od brojnih primjera Božjega biranja. Zrno gorušičino, udovičin novčić i Veronikin rupčić govore o Isusovu oku koje zamjećuje vrijednost malenoga.
Kraljevstvo Božje Isus uspoređuje s malenim kvascem koji ukvasa kruh. Biti kao dijete uvjet je za ulazak u Božje kraljevstvo, a svjetlo i sol imaju takvu snagu da mogu rasvijetliti tminu i dati okus cijelomu jelu. Jedna izgubljena ovčica, iako malena, za Isusa je vrijedna traženja. Čaša vode koja se žednomu daruje s ljubavlju ima vječnu vrijednost.
Učenik je upitao duhovnika što treba činiti kako bi rastao u duhovnosti. »Ne lupaj vratima kad izlaziš iz sobe«, bio je odgovor.
Zlo počinje vađenjem truna iz tuđega oka. »Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne ‘Glupane’, bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: ‘Luđače!’, bit će podvrgnut ognju paklenomu« (Mt 5, 22). Grijeh nije samo u činu, nego se rađa u neznatnoj misli. »Tko s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu« (Mt 5, 28). Lavinu zla može pokrenuti »sitnica«. Misao se pretvori u otrovnu riječ koja može zavaditi obitelji.
»Tata«, upita Ivan, »kako nastaju ratovi?« »To ti je ovako. Uzmimo, na primjer, Amerika se posvađa s Engleskom oko nečega…« »Ne govori djetetu gluposti«, prekine majka, »Engleska i Amerika nikad se ne svađaju.« »To uopće ne tvrdim! Htio sam samo navesti primjer.« »S takvim besmislicama samo praviš djetetu zbrku u glavi.« »Štooo? Ja mu pravim zbrku u glavi? Kad bi bilo do tebe, ne bi mu u glavu ništa ni ušlo!« »Što govoriš? Ti da meni to kažeš, je li?!« »Tata, mama, u redu je, sada znam kako nastaju ratovi.«
Isto je i s nastankom dobra. Podignuta ruka i pozdrav prolaznika može promijeniti odnose među njima, a osmijeh na licu, otvoreno uho koje je spremno čuti potrebe drugoga, utješna riječ ili komad kruha mogu usrećiti čovjeka.
Čovjek treba rasti da bi shvatio Boga koji se daruje u komadiću kruha.
