UMIJEĆE MALENOSTI »Mama, tata, kako nastaju ratovi?«

Foto: Siciliani-Gennari/SIR

Na novinarovu primjedbu da unatoč tolikoj žrtvi nije promijenila svijet Majka Terezija odgovorila je: »Znate, nikada nisam htjela promijeniti svijet. Samo sam nastojala biti kapljica čiste vode u kojoj cěe se mocěi zrcaliti Božja ljubav. Čini li vam se to mala stvar?«

Maleno je veliko – tako bi se ukratko moglo izreći Božje djelovanje opisano u Bibliji. Izraelski narod, Betlehem, Marija, apostoli – samo su neki od brojnih primjera Božjega biranja. Zrno gorušičino, udovičin novčić i Veronikin rupčić govore o Isusovu oku koje zamjećuje vrijednost malenoga.

Kraljevstvo Božje Isus uspoređuje s malenim kvascem koji ukvasa kruh. Biti kao dijete uvjet je za ulazak u Božje kraljevstvo, a svjetlo i sol imaju takvu snagu da mogu rasvijetliti tminu i dati okus cijelomu jelu. Jedna izgubljena ovčica, iako malena, za Isusa je vrijedna traženja. Čaša vode koja se žednomu daruje s ljubavlju ima vječnu vrijednost.

Kako rasti u duhovnosti

Učenik je upitao duhovnika što treba činiti kako bi rastao u duhovnosti. »Ne lupaj vratima kad izlaziš iz sobe«, bio je odgovor.

Podignuta ruka i pozdrav prolaznika može promijeniti odnose među njima, a osmijeh na licu, otvoreno uho koje je spremno čuti potrebe drugoga, utješna riječ ili komad kruha mogu usrećiti čovjeka.

Zlo počinje vađenjem truna iz tuđega oka. »Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne ‘Glupane’, bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: ‘Luđače!’, bit će podvrgnut ognju paklenomu« (Mt 5, 22). Grijeh nije samo u činu, nego se rađa u neznatnoj misli. »Tko s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu« (Mt 5, 28). Lavinu zla može pokrenuti »sitnica«. Misao se pretvori u otrovnu riječ koja može zavaditi obitelji.

»Tata«, upita Ivan, »kako nastaju ratovi?« »To ti je ovako. Uzmimo, na primjer, Amerika se posvađa s Engleskom oko nečega…« »Ne govori djetetu gluposti«, prekine majka, »Engleska i Amerika nikad se ne svađaju.« »To uopće ne tvrdim! Htio sam samo navesti primjer.« »S takvim besmislicama samo praviš djetetu zbrku u glavi.« »Štooo? Ja mu pravim zbrku u glavi? Kad bi bilo do tebe, ne bi mu u glavu ništa ni ušlo!« »Što govoriš? Ti da meni to kažeš, je li?!« »Tata, mama, u redu je, sada znam kako nastaju ratovi.«

Isto je i s nastankom dobra. Podignuta ruka i pozdrav prolaznika može promijeniti odnose među njima, a osmijeh na licu, otvoreno uho koje je spremno čuti potrebe drugoga, utješna riječ ili komad kruha mogu usrećiti čovjeka.

Čovjek treba rasti da bi shvatio Boga koji se daruje u komadiću kruha.

IZVORGlas Koncila br. 47/2017.
Prethodni članakDJEČJI DOPLATAK NIJE DOPLATAK ZA DJECU Djeca postaju zanimljiva politici
Sljedeći članakVJEČNE LJEPOTE ANTE STARČEVIĆA Umjetnik kojega je Stepinčeva slika stajala zatvora