UMJESTO DRAGOGA KAMENJA I SVILE Pedagogija svetopisamskih knjiga

Snimio: Z. Atletić

Svetomu Jeronimu bilo je veoma stalo da se kršćani odgajaju u autentičnom kršćanskom nauku u društvu svoga vremena kada su mnogi odgoj svodili na proizvoljno ljudsko ponašanje i isprazne odgojne teorije. A kako je bio uvjeren da se istinski odgoj tiče Boga i njegove objave, tako je svojim prijateljima preporučivao da se u odgoju djece drže sadržaja koji su objavljeni u Svetom pismu. Osim toga, bio je uvjerenja da ima i određeni redoslijed po kojem treba čitati svetopisamske knjige kako bi se izvukla prava duhovna korist, pa tako piše uglednoj gospođi Leti dajući joj savjete za odgoj kćeri Pavle: »Umjesto dragoga kamenja i svile, neka ljubi božanske spise, i pri tome neka se ne veseli zlatu ili išaranim slikarijama na babilonskim kožicama, nego neka teži k vjernim i učenim pravopisnim znakovima. Neka najprije nauči Psaltir: neka se zabavlja ovim pjesmama, a u Salomonovim Izrekama neka se uči pravilu života. Propovjednik neka je navikne gaziti što je svjetovno. Neka iz Jobove knjige uči primjer kreposti i strpljenja. Neka prijeđe na Evanđelja i da ih nikada ne ispusti iz ruku. Zatim neka prihvati Djela apostolska i poslanice svom snagom srca. A kad ovim blagom obogati spremište svoga srca, neka pohrani u pamćenje Proroke i Sedmoknjižje, te Knjige Kraljeva i Ljetopisa, zajedno s Ezrom i Esterom. Naposljetku neka bez straha uči Pjesmu nad pjesmama, da se ne bi ranila, ako bi to čitala na početku, ne razumijevajući da je riječ o pjesmi duhovnog vjenčanja izraženoga tjelesnim riječima. Neka se čuva svih apokrifnih knjiga. A ako bi ih htjela čitati ne da uči iz njih istine nauka, nego iz poštovanja prema čudesima, neka zna da ih nisu napisali oni po kojima nose ime, te da je u njima pomiješano mnogo neistine, pa se iziskuje mnogo razbora da se traži zlato u blatu.«

Uz Sveto pismo, Jeronim savjetuje da čita i drugu teološku i duhovnu literaturu za vlastitu izgradnju: »Neka stalno drži u ruci spise sv. Ciprijana. Atanazijeve poslanice i Hilarijeve knjige može slobodno i bez ikakve smetnje čitati. Neka se veseli spisima i oštroumnosti onih ljudi u čijim knjigama čvrsto stoji pobožnost i vjera. Druge neka čita tako da više o njima može suditi nego slijediti.«