»Hiperpovezanost« koja se pojavila zbog razvoja digitalne tehnologije nije dovela i do zbližavanja ljudi. Štoviše, imala je suprotan efekt – usamljenost i otuđenje zbog kojega ljudi današnjice izbjegavaju interakciju licem u lice te stvarnu komunikaciju »zaobilaze« raznim aplikacijama. Na tu je činjenicu projekt »Obitelj i mediji« podsjetio na tragu američkoga istraživanja o usamljenosti američkih mladih. Mladi u dvadesetima provode četiri i pol sata dnevno sami, premda s »vanjskim svijetom« ostaju povezani i preko društvenih mreža.
No za »Obitelj i medije« postoji i druga strana medalje: »Zabrinjavajuće je vrijeme koje se posvećuje ‘samoći’ – postaje razvidno da ljudi više žele biti sami nego se susresti sa živim ljudima bez posredovanja modernih digitalnih platforma.«
»Nedavna je pandemija pokazala koliko tehnologija može biti koristan alat. Dovoljno je prisjetiti se raznih internetskih platformi za ‘susrete’ koje su omogućile da ljudi ostanu povezani zbog posla ili razmjene svakidašnjih iskustava. Međutim, digitalna evolucija također se pokazala kao vjesnik loših praksa koje buduće naraštaje usmjeravaju prema načinu života koji će biti sklon bježanju u virtualno umjesto prihvaćanju stvarnoga svijeta«, napominju iz »Obitelji i medija« te dodaju: »Valjalo bi promisliti i koliko upotreba modernih komunikacijskih platforma utječe na ispravnu procjenu nas samih i u kojoj mjeri digitalno društvo vodi u kopiju stvarnoga svijeta u kojem svatko može stvoriti ‘prilagodljiv model’ sebe.«
»Usamljenost raste zbog današnje ‘hiperpovezanosti« koja ne samo da ‘sramežljivim’ ljudima nije pomogla da iziđu ih svojih ljuštura, nego je ujedno stvorila novu boljku suvremenoga doba – digitalnu usamljenost«, tumače iz »Obitelji i medija«.
