UMJETNA UTRKA ZA POSEBNIM Majke su posebno pronicljive

Foto: Shutterstock

Dolazak novoga života u obitelji postao je kao odlazak na bojno polje. Roditelji se suočavaju s planovima i smišljaju strategije. Ne otvaraju se životu jer je barem jedna bojišnica nepokrivena logistikom. Nekad je to novac, nekad karijera, a često i – vlastiti komfor. I kad konačno pomisle da drže sve konce u rukama, uprte na sebe sva pročitana znanja, opremljenu sobu, odjeću dostojnu novoga bića i neizostavnu fotografsku opremu: za savršeni kadar savršene obitelji sa savršenim scenarijem.

Majčino je srce zauvijek najbliže srcu djeteta od svih ljudi. Ono spoznaje nevidljivo, uočava neshvatljivo i podržava ono kreativno u djetetu.

Novi život ugleda danje svjetlo i očekuje se smirenje svakodnevice, kad eto – kiše metaka! Od prijateljica koje govore, majke i svekrve koje savjetuju i prolaznika koji dobacuju. Ta je kiša metaka – posebnost. To dijete mora biti najposebnije! Mora imati poseban dizajn svega što dotakne i personalizirane stvari (jer, ako nema, kakvi ste to roditelji?). Čim progovori, mora ga se upisati na najmanje jedan strani jezik (poželjno neki koji nitko u široj okolici ne zna), a dok čvrsto stane na noge treba ga upisati na šport ili dva. Može i tri ako se ne buni. Jer »oni su male spužve« i »treba im svega«. Dajte im još koju grupu i kamp u dobi koja nije za njih prilagođena (jer su napredni!) i eto ih posebnih!

Kamo je nestalo osluškivanje talenata?

Ne treba biti protiv aktivnosti i široke lepeze sposobnosti – ali kamo je nestalo osluškivanje talenata? Kamo je nestalo vrijeme za maženje s roditeljima? Kamo je nestala dječja dosada iz koje se rađaju najveće kreativnosti? Majčino je srce zauvijek najbliže srcu djeteta od svih ljudi. Ono spoznaje nevidljivo, uočava neshvatljivo i podržava ono kreativno u djetetu. Kao da su majke te svoje pronicljivosti zatomile svjetovnim trendovima i tako djecu (nesvjesno ih gurajući od sebe) poslale drugima da otkriju što će s njima. A sve to one imaju u sebi! I kada počnu prebirati po svom srcu iz ljubavi prema djetetu i shvate da je dječja »običnost« zapravo istinska i prava posebnost ovoga svijeta, drugačije će postupati prema svomu djetetu i njegovu poslanju. Naravno, naći će se tu opet klavir, tenis ili što treće, ali ne će biti natrpanosti i opterećenosti.

Tada će se bojišno polje pretvoriti u šetnju ljubavi kroz parkove života. Odjednom će se otvoriti spoznaje koje djecu usmjeravaju onomu najneobičnijemu ljudskomu razumu: spasenju, koje svakoga čovjeka čini – posebnim.