UPISAN U TRADICIJU PREVOĐENJA SVETOGA PISMA 8. travnja 1910. rođen bibličar i povjesničar Silvije Grubišić

misionar publicist, povjesničar i bibličar fra Silvije Grubišić
Foto: Dijaspora.hr

Duga je u Hrvata tradicija prevođenja Svetoga pisma – od Kašića preko Jurjetovića, Ivakića, Katančića i Škarića do Sovića, Šarića, Rupčića, Dude, Fućaka… U tom je nizu i zaslužni misionar publicist, povjesničar i bibličar fra Silvije Grubišić.

Rođen je u Sovićima u Hercegovini 8. travnja 1910. Studij filozofije i teologije završio je Mostaru, gdje je zaređen 1935. U lipnju 1938. otišao je u SAD. Bio je kapelan i župnik u Steeltonu, Milwaukeeju, Ambridgeu, New Yorku, Sault Ste Marieu u Kanadi i Sharonu. Triput je bio gvardijan franjevačkoga samostana u Chicagu, poglavar rezidencije u Gulf Breezeu (Florida) i upravitelj Hrvatske franjevačke kustodije sv. Obitelji u Chicagu. Godine 1966. boravio je u Palestini, skupljajući podatke za knjigu »Pripovijest o Bibliji – s puta po biblijskim zemljama«. Bio je član Hrvatske akademije Amerike, urednik »Hrvatskoga katoličkoga glasnika«, (su)urednik »Hrvatskoga kalendara« i glasila Saveza hrvatskih svećenika Sjeverne Amerike »Vinculum caritatis«. Pisao je i u »Hrvatskoj reviji«.

Od pradomovine do domovine

Posebno se istaknuo prijevodom starozavjetnih knjiga, koje je tiskao kao »Hrvatsku Bibliju« u SAD-u u osam izdanja. Dopunjen 1987. prijevodom Novoga zavjeta fra Gracijana Raspudića, taj prijevod čini »franjevačku Bibliju«. Njegov prijevod Mojsijeva Petoknjižja ušao je u »zagrebačku Bibliju« 1968.

Skupivši materijalne dokaze koji su ga uvjerili u ispravnost iranske teorije o podrijetlu Hrvata, napisao je knjigu »Od pradomovine do domovine – hrvatska pripovijest od 520. godine prije Krista do 1976. poslije Krista«. »Kad su na jednom kamenom spomeniku iz 13. st. pr. Kr. našli u Egiptu naziv: Izraelac, pisan jedan jedini put, svakome je jasno da su Izraelci nekoć boravili u Egiptu. Tako moramo zaključiti i o postojanju hrvatske naseobine na obali Azovskog mora, u Tanaisu.« Ondje je naime 1853. nađen natpis s hrvatskim imenom.

Bavio se i političkim radom. Tako je 1943. u Chicagu bio suutemeljitelj Vrhovnoga vijeća američkih Hrvata, a 1945. Hrvatskoga zbora. Bio je suautor Memoranduma stočetrdesettrojice hrvatskih svećenika američkomu predsjedniku Eisenhoweru 1954. u kojem se tražilo od SAD-a da utječe na prekid progona hrvatskih intelektualaca i katoličkih vjernika u Jugoslaviji. Umro je u West Allisu kod Milwaukeeja 12. svibnja 1985., a pokopan je u Chicagu. (L)