UPITNA PRERASPODJELA DOBARA Kamo ide društvo u kojem automobili imaju prednost?

Foto: Shutterstock

Umro je novinar Milan Jajčinović, koji je u »Večernjaku« pisao kolumnu svaki tjedan. Kada mu je u bolesti glas postao sve tiši, šaptao je svoje kolumne prijateljima, sve do posljednjega daha. Pisali su o tome Darko Pavičić i Davor Ivanković, a svima koji su ga poznavali ostavio je dojam hrabroga čovjeka i hrabroga autora, za kojega mnogi nisu znali da piše i pjesme pa valja otkriti jednu od njih – »Isus i ja«.

Na javi ili u snu, / Isus i ja sjedimo / U bolničkoj sobi. // Kao u nekoj, dragoj nam / Konobi / Jedemo smokve, pričamo i pijuckamo / Vino. // Vidi se da nam je fino. / Kada se sestre začuju izvana, Isus se skloni iza paravana. // Sestre u sobu uđu, brzo obiđu / I još brže izađu. / Isus ostane. // Pričamo o prijateljstvu, o bolničkoj / Hrani, o Siriji i izbjegličkoj / Krizi, o mojemu nemiru, o Veri o / Svemiru… // Isusa nisam ni znao do sada. / Zato ga kući nisam ni zvao. / A njemu se valjda činilo nepriličnim / Da dolazi nepozvan. // Zapravo nisam ga zvao doma, jer sam / Bio sličan ko apostol Toma. / No sada, kad iz bolnice dođem kući / Prvo ću fino / Isusa pozvati na vino.

O pokojnom novinaru Milanu Jajčinoviću prijatelji svjedoče da, kada ni prstom nije mogao mrdnuti i kada je šaptao svoje tekstove, nadmašio je stvarnost optimizmom i voljom za pisanje.

Treba napomenuti da njegovi prijatelji svjedoče da, kada ni prstom nije mogao mrdnuti i kada je šaptao svoje tekstove, nadmašio je stvarnost optimizmom i voljom za pisanje. Njegovom smrću – uobičajeno je rečeno, ali nije ni malo uobičajeno – ostat će velika praznina, tri knjige i spomenute pjesme posvećene supruzi Veri i kćerima Miji i Ivi. Ili Isusu s kojim je posljednjih mjeseci često razgovarao. Volio je poeziju, ona je bila dio njegova izričaja. Volio je druženja u kojima se nakon dugih i iscrpnih razgovora recitiralo do kasno u noć. I te je stihove pretakao u svoje tekstove i kolumne.

Iskustva iz hladne čekaonice

U stvarnosti sve je teže biti bolestan, što znaju itekako bolesnici u čekaonicama jer su te prostorije često hladne, negrijane, a u njima pacijenti često provode i sat dva dok ne dođu do pregleda ili propisanih lijekova. Zrinka Korljan od pacijenata je doznala kako to izgleda. »Sjedio sam u čekaonici dulje od sat vremena i smrznuo sam se. Došao sam po lijekove koje inače pijem, i morao sam dobiti nove, tako da nije da sam došao jer mi je dosadno. Bio sam lagano prehlađen, a nakon toga mi je još gore. Mogu misliti kako je bilo ljudima koji su došli na rendgen ili ultrazvuk, jer se moraju svući, ili majkama s djecom«, riječi su pacijenta koji je čekao pregled u Domu zdravlja u Runjaninovoj ulici. Rekao je da ni u ordinaciji nije bilo toplije te primijetio da njegova doktorica nema na nogama uobičajenu obuću, nego čizme. »Najviše me šokiralo kad sam je pitao kako steriliziraju instrumente, a ona mi je rekla da se ne brinem, sve je sterilizirano, jer prokuhavaju vodu.« U Domu zdravlja potvrdili su da problem postoji, no kažu da je riječ o radovima na rekonstrukciji kotlovnice, koji su bili toliko složeni da su trajali četiri dana dulje nego što je bilo planirano. Unatoč tomu sve je normalno funkcioniralo, tvrde: ordinacije su se grijale klimama, a kako vanjske temperature nisu padale ispod petnaest stupnjeva, nije bilo problema. Utješno je da se rad kotlovnice očekivao. Ne samo da je takva jedna čekaonica, nego su takve brojne čekaonice u kojima se bolesnici osjećaju još jadnije. 

Ordinacije i čekaonice – »na čekanju«

Koliko su velike suprotnosti u društvu navodi se čak i u naslovu teksta »Čak deset ministarstava kupuje nova vozila u idućoj godini«. Kako objašnjava novinar Josip Bohutinski, prema prijedlogu državnoga proračuna za 2018., 29 njegovih korisnika, među kojima i deset ministarstava, planira obnovu voznoga parka. Ukupno je za sljedeću godinu za tu stavku za svih tih 29 proračunskih korisnika predviđeno 44 milijuna kuna, što je oko 8,7 milijuna kuna više nego u ovoj godini. Obnovu voznoga parka tako sljedeće godine planira i Ustavni sud, za što namjerava potrošiti 450 000 kuna, što je 150 000 kuna manje nego ove godine. Ured za opće poslove Hrvatskoga sabora i Vlade RH vozni park namjerava obnoviti sa 1 005 000 kuna. U ovoj godini na toj proračunskoj stavci bila je nula. Najviše će pak novca za vozila sljedeće godine potrošiti u zatvorskom sustavu – 7,3 milijuna kuna, što je 200 000 kuna više nego ove godine. Ministarstvo pravosuđa i pravosudna tijela, kako se navodi, svoj će vozni park obnoviti za 2,7 milijuna kuna u 2018., što je 150 000 kuna manje nego ove godine. Porezna će pak uprava na obnovu svoga voznoga parka u 2018. potrošiti 6,3 milijuna kuna, što je 65 posto više nego godinu prije. Tako redom nabrajaju se ustanove koje će obnavljati vozni park, koje i ne izgledaju tako velike jer ima i većih koje se ne spominju, ali u usporedbi s ordinacijama i s čekaonicama nose veliku prednost.

Kad ponestane snage i za fasade

Ako je tko pomislio da je u Zagrebu zaboravljena obnova fasada, suočit će se s brojkama od 3713 prijavljenih zgrada, a od toga broja papiri su predani za samo pet fasada. Prema pisanju Matee Šobak, podatci su to koje je objavio Grad, objasnivši usput da su do 6. studenoga složene prioritetne liste sa 1550 višestambenih zgrada koje novu fasadu ne mogu dobiti dokle god upravitelji zgrada u Gradsku upravu ne dostave propisnu dokumentaciju.

Prema prijedlogu državnoga proračuna za 2018., 29 njegovih korisnika, među kojima i deset ministarstava, planira obnovu voznoga parka.

»Potpune papire zaprimili smo za dvije zgrade u Nazorovoj te po jednu na Britanskom trgu, Ulici Ivana Kukuljevića te u Palmotićevoj«, nabrojili su u Gradu zgrade čiji je upravitelj Gradsko stambeno-komunalno gospodarstvo (GSKG), koje također upravlja većinom od 3713 zgrada prijavljenih za obnovu. Trgovačko je to društvo, podsjetimo, u stopostotnom vlasništvu Holdinga, čiji je pak vlasnik Grad. A njihova je zadaća bila, među ostalim, sklopiti sporazum s Gradom o »makeoveru« zgrade, a nakon toga dostaviti dokumentaciju, odnosno imena suvlasnika, adresu zgrade, izvadak iz zemljišne knjige, ugovor o upravljanju zgradom, glavni projekt, izjavu da sustanari raspolažu s dovoljno novca za obnovu, ali i nacrt postojećega i budućega stanja s fotodokumentacijom trenutačnoga. Sve to, čini se, GSKG-u bilo je teško skupiti za tisuće zgrada, unatoč tomu što je prvi natječaj za iskazivanje interesa za nova pročelja raspisan lani u prosincu. Najavio je tada gradonačelnik Milan Bandić »svoj new deal i najveći projekt«, kojim je obećao u šest do osam godina pet tisuća novih pročelja. Nastavi li se, međutim, tempom »pet po pet«, ne će mu trebati osam, nego pet tisuća godina. Ipak, za prvih pet pokreće se javna nabava kako bi se našao izvođač radova, a na dvije od njih, one u Nazorovoj 1 i 2 već su postavljene i skele. »Ništa vam to ne znači, pa već smo ih imali od ožujka do kolovoza, kad su ih maknuli, a da se ništa nije taknulo«, prisjetili su se ovoga ljeta stanari u neposrednoj blizini Britanca, koji je čitav, kad ga je obnovljenoga prije osam mjeseci otvarao gradonačelnik, bio pod skelama. »Vidi skele, a vidi već i fasade, ustvrdio je tada Bandić, koji ih, baš kao i ostatak Britanca, za nekoliko mjeseci više nije vidio. Iz GSKG-a tada su objasnili da su skinute na zahtjev stanara, i to zbog sigurnosti tijekom ljeta, kad su odlazili na more, dok u zgradama kažu da to ‘nije baš tako’.«

Komu trebaju domaće zadaće?

Da se o djeci ne brine previše dokazuju i pitanja treba li ukinuti domaće zadaće. Na to je upozoravao i bivši francuski predsjednik Francois Hollande. Zauzimao se za zabranu domaćih zadaća, što pokazuje da se o tome raspravljalo na visokoj razini. U jednoj studiji provedenoj 2005. dokazano je da se količina vremena koje učenici provedu boraveći u školi i pišući domaće zadaće sve više povećava. To znači da sve više djetetova vremena okupira škola, a sve manje vremena ostaje mu za obitelj. Osim toga, čini se da je i opseg domaćih zadaća sve veći, i to posebno u mlađe djece u nižim razredima osnovne škole, razdoblju u kojem se djeca više žele i trebaju igrati s prijateljima i boraviti s članovima obitelji.