Jim McDermott, jedan od urednika poznatoga isusovačkoga časopisa »America«, objavio je zanimljiv esej o prijevari i podvali koja se nudi javnosti pod nazivom umjetna inteligencija. Već mjesecima mediji obiluju primjerima takozvanih AI proizvoda, od umjetničkih djela, slika ili glazbenih surogata do tekstova različitih vrsta, od propovijedi i scenarija do znanstvenih studija… Programi poput ChatGPT-a mogu u trenu stvoriti cjelovita i naizgled originalna djela, mogu interaktivno komunicirati s ljudima u stvarnom vremenu i na način koji nalikuje stvarnomu razgovoru.
No, tvrdi McDermott, nije riječ ni o kakvu kvantnom skoku, o nečemu što već nije viđeno, jer ono što je danas nazvano umjetnom inteligencijom postoji otprije u obliku običnih, svakodnevnih programa koji nude takozvane prediktivne tekstove. Mnoge Googleove i Microsoftove jednostavne aplikacije tijekom pisanja predlažu autoru riječi ili sklopove riječi kojima treba dovršiti tekst. Novost je u tome što je, na primjer ChatGPT-3, napunjen sa 500 milijardi žetona – riječima, odlomcima i frazama izvučenim iz knjiga, članaka ili s mrežnih stranica, koje se zatim obrađuju, interpretiraju, preslaguju, sklapaju, ubacuju, prodaju…
McDermott upozorava da je pritom riječ o krađi intelektualnoga vlasništva. »Nazivajući takve programe umjetnom inteligencijom, pripisujemo im lažno autorstvo. Svaki žeton, svaki podatak pohranjen u velikom jezičnom modelu ChatGPT-a posuđen je iz materijala koji je netko drugi stvorio.
Autori tih dijelova nisu plaćeni niti su upitani za dozvolu prepisivanja ili reprodukcije. Zapravo, ti su roboti vrlo napredan oblik sajma ukradene ili rabljene robe.« Uzeti dijelovi, bez suglasnosti autora, sijeku se u još sitnije dijelove, kojima se gubi trag sljedivosti, te se u izmijenjenim oblicima rabe za produkciju novih proizvoda.
O ozbiljnosti tih prigovora svjedoče sudski postupci koji se vode u Sjedinjenim Državama zbog nepoštene trgovine slikama stvorenim u industriji umjetne inteligencije. Nabildani programi, poput ChatGPT-a, nahranjeni su milijardama fotografija i slika, koje se različitim algoritmima prožimaju i transformiraju u nove »originalne« slikovite proizvode. Sudovi će odlučiti jesu li proizvodi umjetne inteligencije dovoljno transformirani ili su, jednostavno, plagijati. Stoga McDermott ponavlja svoje pitanje: »Kako primijeniti načelo poštene trgovačke prakse kada se originalna djela seciraju do mikroskopskih tvorevina?«
ChatGPT i slične programske kopije nasilno razdvajaju autore od plodova njihova rada. Roboti nude odgovore koristeći se ukradenim i rascjepkanim dijelovima originalnih tekstova. Strojevi s ugrađenim prediktivnim tekstovima preoblikuju autorska djela i ideje tako da ni sami vlasnici nisu svjesni da su pokradeni. Štoviše, smatra McDermott, mnogi će od njih poduprijeti mišljenje da je taj argument krađe – apsurdan. Slično se odvija u čitavu društvu: algoritmi koji predviđaju otvaraju izuzetne mogućnosti, nude rješenja i stvaraju nove vrijednosti, tako da više nitko ne istražuje odakle potječu originalni materijali.
Međutim, umjesto očekivane utopije, govori McDermott, s nadolaskom programa poput ChatGPT-a slijedi nastavak korozije kasne faze kapitalizma, u kojem je autorstvo, vlasništvo teksta, ideja i misli postalo bezvrijedno. »ChatGPT nije umjetna inteligencija. To je krađa«, tvrdi Jim McDermott.
