Početak veljače važan je za ovogodišnje maturante. Naime, nakon što su 1. prosinca 2023. započeli s prijavama ispita državne mature za prvi rok u školskoj godini 2023./2024., 1. veljače započet će s prijavama studijskih programa. Prijave ispita državne mature završavaju 15. veljače, a prijave studijskih programa traju znatno dulje – sve do 17. srpnja kada se zaključavaju i objavljuju konačne ljestvice upisanih na fakultete.
Želje i mogućnosti
Izbor fakulteta odvija se po različitim kriterijima – prvi je, svakako, interes za pojedino područje života i rada. Nadalje, važno je uskladiti želje i mogućnosti te realno sagledati i procijeniti izglede za upis na pojedini fakultet. Bitan kriterij pri donošenju odluke odnosi se i na mogućnost kasnijega zaposlenja, zato se maturantima nerijetko preporučuje da na mrežnim stranicama Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje prouče Preporuke za obrazovnu upisnu politiku i politiku stipendiranja. U tom su dokumentu navedeni za svaku pojedinu županiju u Hrvatskoj svi obrazovni programi u kojima valja povećati broj upisanih i stipendiranih učenika ili studenata te obrazovni programi u kojima valja smanjiti broj upisanih i stipendiranih učenika ili studenata.
Zanimljivo je, tako, da se u Gradu Zagrebu i Zagrebačkoj županiji od 19 studijskih programa u kojima bi trebalo povećati broj upisanih nalazi čak 10 programa koji se odnose na odgojno-obrazovni rad, odnosno na rad u školi. Na popisu deficitarnih zanimanja još se uvijek ne nalaze nastavnici hrvatskoga jezika, ali svakoga tko je prije dvadesetak godina studirao kroatistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu iznenadit će činjenica da je školske godine 2022./2023. nakon prvoga upisnoga roka na dvopredmetnom studiju kroatistike ostalo osam slobodnih mjesta, a na dvopredmetnom studiju komparativne književnosti četiri slobodna mjesta. Valja se stoga zapitati što se to u međuvremenu dogodilo da sve manje mladih ljudi pokazuje interes za, donedavno vrlo popularan, studij hrvatske ili svjetske književnosti.
Pritisak roditelja
Piše se i govori se o tome kako se danas sve manje čita, ali, unatoč tomu, i dalje postoje zaljubljenici u pisanu riječ koje navedeni studiji svojim sadržajem zasigurno privlače. Međutim, razmišljanje o budućnosti, o tome kamo nakon takvoga studija moglo bi biti presudno u odustajanju od njega jer malo je radnih mjesta, osim škola, na kojima se studenti takvih smjerova mogu zaposliti.
Zamorno je ponavljati da je rad u školama (u kojima komparatisti književnosti i ne mogu raditi bez kombinacije s nekim drugim predmetom) mnogima neprihvatljiva opcija i neka vrsta nužnoga zla jer s djecom, ne zbog njih samih, nego u najvećoj mjeri zbog pritiska roditelja, postaje sve teže raditi. U javnosti se posao nastavnika ne cijeni, društveni im je status nizak, drugi ih neprestano uče njihovu poslu, nezaštićeni su, a sintagma »tri mjeseca godišnjega odmora« toliko je već puta izgovorena da je njezina »istinitost« postala neoboriva. Stoga ne treba čuditi (a navedeno je samo nekoliko nasumičnih razloga) da se rad u školi zaobilazi u širokom luku.
Lektorske muke
Osim rada u školi, nakon završenoga studija kroatistike može se potražiti posao lektora. Taj posao nudi znatno veću slobodu i samostalnost u odnosu na posao nastavnika hrvatskoga jezika. Tako se, barem, na prvi pogled čini. Naime, nacrt prijedloga Zakona o hrvatskom jeziku svoj je 10. članak posvetio lektorima i lektorskim uslugama: »Budući da su sva državna i javna tijela prema tomu zakonskomu prijedlogu dužna osigurati jezično uređenje svojih akata, službenih publikacija, izvješća i drugih dokumenata (1. stavak), predviđa se zapošljavanje lektora u tijelima državne vlasti i državne uprave, a drugim javnopravnim tijelima dopušta se odabir vanjske lektorske usluge (2. stavak).« To je dobra vijest za lektore.
Međutim, sadašnji status lektora daleko je od nečega što bi se moglo okarakterizirati kao dobro. »Razredba u Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti 2007. lektorske je usluge smjestila u kategoriju fotokopiranja, pripremu dokumenata i ostalih specijaliziranih uredskih pomoćnih djelatnosti. Taj razred, kako je navedeno, uključuje pripremu dokumenata, uređivanje dokumenata i ispravljanje (korektura), tipkanje i obradu teksta, tajničke pomoćne usluge, prijepis dokumenata, fotokopiranje, umnožavanje i sl., a lektura teksta u njemu se i ne spominje.« S druge strane »Odluka o utvrđivanju Popisa pojedinačnih zanimanja prema Nacionalnoj klasifikaciji zanimanja NKZ 10 (2023.) lektore hrvatskoga jezika smjestila je pak u skupinu 2643 – Prevoditelji/prevoditeljice, tumači/tumačiteljice i drugi jezikoslovci/druge jezikoslovke; zanimanje 2643008 – Lektor/lektorica hrvatskog jezika«.
Posao iz ljubavi
Trenutačno su vrijedeće obje klasifikacije, no želi li lektor otvoriti svoju tvrtku ili obrt, trebat će, nažalost, navesti djelatnost u skladu s NKD-om. Što se lektorske samostalnosti tiče, ona bi mogla biti prema nacrtu prijedloga Zakona o hrvatskom jeziku dovedena u pitanje jer su lektori u tijelima državne vlasti i državne uprave obvezni sustavno izvješćivati Institut za hrvatski jezik i Vijeće za hrvatski jezik o terminološkim nedoumicama i leksičkim prazninama u hrvatskom jeziku, (…) a kako bi se osigurala terminološka usklađenost Narodnih novina i hrvatske inačice Službenoga lista Europske unije, dužni su izvješćivati službu u ministarstvu nadležnom za vanjske i europske poslove (5. stavak). Čemu onda studirati nešto iz ljubavi ili strasti kada bi to naposljetku moglo rezultirati posvemašnjim razočaranjem?
Mladi bi se čovjek danas, prije nego što se prijavi na mrežnu stranicu www.postani-student.hr i započne kreirati svoju budućnost, trebao zapitati što mu je važnije – baviti se cijeli život onim što voli bez obzira na sve druge okolnosti ili raditi posao koji će mu omogućiti financijsku sigurnost i određeni društveni status. Odgovor na to pitanje uvelike će olakšati izbor studijskoga programa.
Ulazak u razred
Posao nastavnika hrvatskoga jezika ne omogućuje financijsku sigurnost i nije, kako je spomenuto, posao koji osigurava neki visok status u društvu. Ali je posao koji ispunjava. Ako nije zalutao u zvanje, nastavnik hrvatskoga uvijek će lako odgovoriti očekivanjima mladosti i osvojiti mlade za svoj predmet, smatra Stjepko Težak. Od nastavnika hrvatskoga jezika traži se poznavanje temelja, poznavanje struke. Međutim, taj temelj nedovoljan je za dobroga nastavnika jer uz znanje nužno je da nastavnik posjeduje i umijeće njegova prenošenja i tumačenja, strpljivost, i da svojom osobnošću, svojim odnosom prema učenicima ne stvori otpor prema sebi. Takvo je nešto prijeko potrebno ne zato da bi nastavnik bio onaj koga će svi voljeti (nastavnik na svojem radnom mjestu nije zato da bi bio voljen, nego zato da bi prenio znanje), nego zato što u školskim klupama otpor prema osobi automatski znači i otpor prema predmetu.
U predmetu Hrvatski jezik takva vrsta otpora može imati ozbiljne posljedice i na ostale predmete jer se odbijanje gradiva hrvatskoga jezika očituje u odbijanju uporabe književnoga jezika, u nemarnu odnosu prema pravopisu i gramatici u pismu, u nesklonosti prema čitanju, a sve te vještine nužne su za uspješno usvajanje znanja iz svih ostalih nastavnih predmeta. Zato je nužno da nastavnik prilikom svakoga ulaska u razred bude svjestan i odgovornosti koje ima kad stane pred svoje učenike. Dobar nastavnik hrvatskoga jezika, nadalje, mora biti i nastavnik stvaralac. Izvrstan stručnjak, odličan poznavalac učenika mnogo će postići u nastavi hrvatskoga jezika, ali puni i pravi uspjeh imat će tek ako je i nastavnik stvaralac. Za stvaralaštvo potrebno je i znanje i umijeće, ali i nadahnuće.
Zbog onih koji čekaju
