USTAJANJE NA USKRSNOM PUTU SPASENJA Koliko se puta mora kršćanin poput Petra rješavati uzvisivanja?

Šesta vazmena nedjelja, B (Dj 10, 25-26. 34-35. 44-48)

Snimio: M. Čobanović

Kršćanski život ogleda se u zajedništvu svih koji su usmjereni prema Kristu. Jedan Kornelije, onaj koji je u Petru vidio kršćanski uzor, pomislio je da mu se treba pokloniti ili iskazati posebno štovanje. Pišu Djela apostolska: »Kad je Petar ulazio, pohiti mu Kornelije u susret, padne mu k nogama i pokloni se.« Petar je odmah odgovorio: »Ustani.« Koliko se puta mora kršćanin poput Petra rješavati uzvisivanja? Jednostavan odgovor koji pridiže čovjeka put je prema dubljemu kršćanskomu zajedništvu.

»Ustani!« Kakvoga li jednostavnoga imperativa. Ustati se može da bi se nekomu iskazalo štovanje, a sada je Petar pokazao želju za jednakošću. Svi su u istom košmaru života, na istom putu spasenja, ljudi sastavljeni od istih materijala, raznih slabosti i pozitivnih stremljenja. Kao što roditelj pridiže dijete koje je u igri palo na pod dajući mu novu snagu dok mu pruža ruku odraslosti, Petar pridiže Kornelija koji u njemu pokušava pronaći nešto više od čovjeka. I tako se zapetljava sve više u svoje probleme. Petar mu jednostavno kaže: »Ustani! I ja sam čovjek! Nisam nikakvo više biće, nisam poseban.«

Uskrsna poruka ne trpi uz sebe druge poruke. Zna to Petar dobro. Zna kamo je njegov život usmjeren nakon Isusova uskrsnuća. Petar ostaje čovjek, a Isus ostaje Bog. Nema zamjena, nema napredovanja u ljudskoj naravi. Ne postoje sada neke tajne moći koje će ga učiniti iznad drugih. Jedini koji ga čini drugačijim je Isus. Riječi upućene Korneliju postaju riječi ohrabrenja svakomu koji promatra bolje od sebe, koji se neizmjerno divi ljudskim uzorima. »I on je čovjek. Ali me može potaknuti u svojoj čovječnosti.«

»Ustani, a nemoj pokleknuti«

Biti skroman poput Petra jest imperativ glagola »ustati«. Dok se ljudi znaju nadmetati u uzvišenosti, častima, napredovanjima, pred svakim je čovjekom Petar koji šapuće: »Ustani, a nemoj pokleknuti.« Ljudska napredovanja nisu poticaj da se drugoga omalovažava, naprotiv, poziv su da ga se osokoli. Petar nije Kornelija želio zadržati na nižoj poziciji niti usmjeriti prema grijehu, niti učiniti nekakvim neobuzdanim nevjerničkim klošarom, naprotiv. Osokolio ga je riječima: »Vidim da je Bogu u svakome narodu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu.« Petar je Bogu usmjeren, a ne svojoj osobnosti. Zaista, svaki koji želi činiti pravdu, koji je bogobojazan, koji slijedi zapovijedi, a ne izruguje se objavom Božjom, taj će pred drugim uvijek moći ustati, taj će u boljima pronaći poticaj za još veći žar prema uskrsnuću Kristovu.

Jednostavno, Petar je taknut Kristom i isti stav želi zadržati kod Kornelija. Takvu Petrovu poruku Korneliju opisuje također Ivan Zlatousti: »U isto vrijeme podučava i druge i daje zahvalu Bogu pokazujući vlastitu poniznost. U sebi je Petar imao veliku pobožnost. Primijeti stoga, Petar odmah govori o Božjem milosrđu i ukazuje da je velika milost koju im je Bog ukazao. I dok izgovara velike stvari, istovremeno govori skromno.«

Od boljih od sebe izvući najbolje za sebe

Kršćanin može ustati poput Kornelija, na svaki pogled prema dobru, na svaki put za Kristom, na svako uskrsno ohrabrenje. Upravo je uskrsno vrijeme poseban poticaj za ustajanje. Nije prilika za odustajanje, nego upravo ustajanje da se prioriteti poslože promatrajući Krista kao što ga je Petar promatrao. Nikoga nije usmjerio prema sebi, ostao je skroman, a opet je svakoga dotaknuo da slijedi Krista slično kao što ga i sam slijedi. Tako nastaju poticaji za zdravo nadmetanje u dobru, nastaju pokušaji da se iz svojega života izvuče najbolje, a istodobno ostane ponizan. Stoga neka imperativ: »Ustani« postane poticaj za kršćanski život. Kad god kršćanin gleda bolje od sebe, neka se ne obeshrabri. S druge strane, neka se ne pokazuje ni jal, neka se ne stvaraju ni izmišljeni pogubni tračevi. Okolina je ponekad prepuna jala prema tuđemu uspjehu, otrovno zarazne ljubomore koja spletkari najgore izmišljotine. Ali ne smije se pokleknuti. Naprotiv, neka se čuje šaputanje riječi: »Ustani.« Ustati na svaku mržnju, zadržati pogled prema Kristu, a od boljih od sebe naučiti izvući najbolje jer na istom su putu svi koji Boga žele slijediti, svi koji čine pravicu i Boga se boje, kao što kaže sveti Petar.

Gospodine, nauči nas ustati u događajima susreta s boljima od sebe. Neka tada pokažemo spremnost za učenje, prihvaćanje onoga što je bolje, a promaklo nam je. Tako se pokazujemo Tvojima, ostajemo stajati na putu do Tebe koji kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

IZVORGlas Koncila br. 19/2021.
Prethodni članakKATOLICI U MANJE POZNATIM DRŽAVAMA SVIJETA Andora – zemlja s dva gospodara i sedam župa
Sljedeći članakSUMNJE I POTPORA MAJKE PAPE FRANJE »Sjetimo se i mama koje nas gledaju s neba«