Uz često spominjane izbore za Hrvatski sabor, Europski parlament i predsjednika države, 2024. godina donosi i izbor većega dijela sudaca hrvatskoga Ustavnoga suda, 10 od 13 sudaca. Ustavni je sud institucija čije članove ne biraju građani na izborima, nego izabrani zastupnici u Saboru. Uz tolike izbore za političke institucije lako je pomisliti da je izbor ustavnih sudaca nevažan događaj, no situacija je upravno suprotna. Ustavni su sudovi stekli veliku političku moć u suvremenoj demokraciji pa je samim time važno i tko se bira u takve institucije.
U Hrvatskoj se Ustavni sud prometnuo u važnoga političkoga aktera i nije svejedno tko će biti član toga tijela. Ono što Ustavni sud čini politički utjecajnim jest njegova ovlast ocjenjivanja ustavnosti. Ustav je temeljni pravni dokument države, a Ustavni sud odlučuje jesu li zakoni i svi ostali pravni propisi u skladu s Ustavom. Ustavni sud ima pravo ukinuti bilo koji zakon ili dio zakona ako utvrdi da nije u skladu s Ustavom. Ocjenjivanje ustavnosti isključivo je u nadležnosti Ustavnoga suda, čije su odluke konačne i obvezujuće.
Judicijalizacija politike
Demokršćanske su stranke imale ključnu ulogu u uspostavljanju ustavnih sudova u poslijeratnoj Europi. Demokršćani su željeli osigurati da volja naroda ne ugrozi demokratski politički poredak te temeljna prava i dostojanstvo svake ljudske osobe. Ustavni su sudovi trebali osigurati da narodna volja ostane u skladu s općim dobrom, kao i moralnim sustavom koji je tada bio zajednički kršćanstvu i sekularnomu društvu. Ustavni su sudovi trebali čuvati političke i društvene vrijednosti i načela koja su proizišla iz kršćanstva.
U međuvremenu se znatno povećala uloga ustavnih sudova u procesu donošenja važnih političkih odluka. Ustavni su sudovi postali mjesto konačnoga odlučivanja o pitanjima koja izazivaju najveća sporenja i podjele u društvu, poput politike pobačaja. Dogodio se fenomen koji se u literaturi naziva judicijalizacija politike i označava širenje autoriteta ustavnih sudova u područja koja tradicionalno spadaju u nadležnost zakonodavne i izvršne vlasti. Prebacivanje političkoga odlučivanja u ruke ustavnih sudova nije se dogodilo mimo volje političkih institucija. Političke elite imaju sklonost prebacivanja političkoga odlučivanja na ustavne sudove kako bi izbjegli posljedice donošenja nepopularnih i polarizirajućih odluka. S druge strane ustavni sudovi prihvaćaju odlučivati o politički i ideološki prijepornim pitanjima premda im nedostaje demokratski legitimitet za donošenje takvih odluka.
Glavna referenca prilikom biranja sudaca
Hrvatski Ustav iz 1990. propisao je da Ustavni sud ima ovlast ocjenjivanja ustavnosti zakona i svih ostalih pravnih propisa u Hrvatskoj. Ustavni je sud od 1991. do 1999. bio sastavljen od uglednih i iskusnih sudaca i sveučilišnih profesora prava. Ustavni je sud u razdoblju mlade hrvatske demokracije devedesetih pokazao zavidnu političku neovisnost i pridonio učvršćivanju demokratskih institucija i praksa. Od 1999. počele su se primjenjivati stranačke kvote u izboru članova Ustavnoga suda i umjesto sudaca počeli su se birati bivši političari iz dviju najvećih hrvatskih stranaka (HDZ i SDP). Ustavnim promjenama 2010. propisano je da se ustavni sudci biraju dvotrećinskom većinom zastupnika u Saboru, čime je izbor članova Ustavnoga suda postao ovisan o političkoj pogodbi dviju najvećih stranaka.
Takva je praksa primijenjena tijekom izbora ustavnih sudaca 2016. kada je izabrano pet sudaca iz neformalne kvote HDZ-a i pet iz neformalne kvote SDP-a. Za dobar dio tada izabranih ustavnih sudaca glavna referenca bila je stranačka vezanost, a ne pravna kompetentnost.
Dalekosežne odluke
Hrvatski Ustavni sud također se uključio u odlučivanje o politički i ideološki prijepornim pitanjima. Ustavni je sud 2014. donio odluku kojom je dopustio pravo na izbor spola, čime je spol prestao biti biološka datost i postao pitanje osobnoga izbora. Isto je tijelo 2017. donijelo odluku kojom je Hrvatskomu saboru onemogućeno donošenje zakona o zabrani prekida trudnoće. Ustavni je sud 2020. preuzeo ulogu Hrvatskoga sabora i donio odluku kojom je istospolnim parovima u životnom partnerstvu omogućeno udomljavanje djece. Nije se Ustavni sud uključio samo u političko odlučivanje o antropološkim pitanjima, nego je donosio konačne odluke i o drugim temeljnim političkim pitanjima. Posebno su dalekosežne odluke Ustavnoga suda o građanskim inicijativama za referendumska izjašnjavanja. Ustavni je sud 2022. zabranio ustavotvorni referendum o promjeni načina odlučivanja o ograničavanju sloboda i prava tijekom stanja epidemije odnosno pandemije. Tom se zabranom Ustavni sud stavio iznad demokracije odnosno prava građana da izravno odlučuju o izmjenama Ustava.
Kršćani i sekularno društvo
Ako se vratimo na početke ustavnoga sudstva, možemo zaključiti da hrvatski Ustavni sud ne djeluje na način kako su ustavno sudstvo zamislili demokršćanski političari. Ustavni sud u Hrvatskoj ne čuva političke i društvene vrijednosti proizišle iz kršćanstva. Valja biti svjestan da živimo u svijetu nakon antropološke revolucije s kraja šezdesetih u kojem kršćani i sekularno društvo više ne dijele iste vrijednosti. To ne znači da katolici trebaju odustati od zastupanja političkih i društvenih vrijednosti proizišlih iz kršćanstva.
Katolici u Hrvatskoj imaju pravo zanimati se koga će političke stranke izabrati u Ustavni sud, a imaju pravo i kandidirati se za to tijelo ako ispunjavaju formalne uvjete. U hrvatskom Ustavnom sudu trebaju sjediti stranački neovisni i kompetentni pravnici među kojima treba biti i mjesta za one koji zastupaju kršćansku antropologiju. Živimo u pluralističkom društvu i taj pluralizam ideja i svjetonazora treba se odražavati i u instituciji poput Ustavnoga suda.
