UTKAN U MNOGA PODRUČJA CRKVENOGA I DRUŠTVENOGA ŽIVOTA Sv. Juraj – viteški pobjednik nad svim zlima

Sv. Juraj s kopljem

Rijetko se za kojega svetca može reći da se slavi u gotovo svim većim Crkvama: rimokatoličkoj (zapadnoga i istočnoga obreda), pravoslavnoj, anglikanskoj i luteranskoj, kao što je to slučaj sa sv. Jurjem, koji se prikazuje u odori rimskoga vojnika ili srednjovjekovnoga viteza na konju, kako mačem ili kopljem probada zmaja (simbol zla). No zanimljivo je da se u Hrvata na starim stećcima sv. Juraj prikazuje kako ubija vuka.

Hrabro se usprotivio caru Dioklecijanu

Taj je najslavniji kršćanski mučenik, čiji se spomendan slavi 23. travnja, rođen oko g. 280. u Kapadociji, regiji u unutrašnjosti Male Azije, s bogatim kršćanskim povijesnim i kulturnim naslijeđem, na području današnje istočne Turske. Odrastao je u plemenitaškoj obitelji, njegov otac Geroncije bio je rimski vojnik, što je uvelike odredilo i njegov životni put. Ime mu dolazi od grčke riječi »georgos«, što je u prijevodu zemljoradnik, poljodjelac, ratar, iz koje su u hrvatskom prijevodu izvedena imena, muška Jure, Juro, Đuro, Đuka i ženska Đurđa, Đurđica, te englesko George, njemačko Jörg, Jürgen, francusko Georges, rusko Jurij i dr. Već u mladim danima počeo se baviti izradom oružja, kasnije mu je kao vojnomu časniku, koji je već prihvatio kršćanstvo, dodijeljeno visoko odličje. Kao tribun često je mogao biti u društvu s carem, koji ga je cijenio zbog njegove hrabrosti. Tako se jednom prigodom za vrijeme okrutnoga progona kršćana odvažno usprotivio caru Dioklecijanu, koji mu je hladnokrvno uzvratio: »Mladiću, misli na svoju budućnost!« Međutim, on se nije prestrašio i kada je htio uzvratiti, ljutiti je car naredio stražarima da mladoga časnika bace u okove. Premda je podvrgnut teškomu mučenju, Juraj je ostao dosljedan i vjeran Kristu, za kojega je dao i život 23. travnja 303. u Lydda-Diosplisu u Palestini, danas Lod, 20 km jugoistočno od Jaffe u Izraelu.

Kako je sv. Juraj svladao zmaja

Svjedočanstvo o njegovu mučeništvu prvi je navodno zabilježio svjedok Plazikrat, a u svojim su ga spisima u 6. st. posebno proslavili povjesničar i biskup sv. Grgur Turonski, pjesnik i biskup Venancije Fortunat i arhiđakon Teodozije. No štovanje sv. Jurja započelo je odmah nakon njegove smrti već u 4. st. najprije u Lodu, gdje je njemu u čast izgrađena crkva, u kojoj mu je bio i grob, a ubrzo se nezaustavljivo širilo po Siriji, otoku Cipru, na kojem je podignuto čak 60-ak svetišta, i u Egiptu, gdje mu je posvećeno 40-ak crkava i tri samostana, a u Carigradu rimski car Konstantin I. Veliki dao mu je podignuti crkvu. Vrijedi spomenuti i sinodu u Oxfordu g. 1222. kada je sv. Juraj izabran za zaštitnika engleskoga kraljevstva, nakon čega mu je bilo izgrađeno i posvećeno čak 160 crkava.

Budući da je bio vrlo popularan među vjerničkim pukom, bio je predmet čestih crkvenih propovijedi, štovanja i razgovora, što je urodilo legendama vezanim za njegovo ime. Jedna od najpoznatijih je, svakako, njegova pobjeda nad zmajem koja je sačuvana sve do današnjih dana. Nekoliko je njezinih verzija, od kojih su dvije najčešće, jedna je kod spomenutoga grada Loda, a druga kod grada Silene u Libiji. I u jednoj i u drugoj u obližnjem je jezeru živio zmaj koji je često izlazio iz jezera i proždirao ljude te svojim dahom zatrovao vodu i zrak, zbog čega su se ljudi razbolijevali i često umirali. Narod se toga kraja po prvoj verziji za pomoć obratio svomu vladaru, a po drugoj božanstvu u orakulu, tj. proročištvu. Vladar im je zapovjedio da svakoga dana na obali jezera žrtvuju po jedno dijete, a pogansko je božanstvo preporučilo da se svakoga dana prinese ljudska žrtva, koja će biti odabrana bacanjem kocke. Tako je bilo sve do trenutka kada je na red došla vladareva kći jedinica Margareta. Uplakana i okićena, naslonjena na jednu stijenu kraj jezera, prestrašena, čekala je neman, ali je putom prolazio sv. Juraj. Ugledao ju je i upitao što se događa, a nakon što mu je ona sve ispričala obećao joj je pomoć. Voda se odjednom uzburkala, zmaj je šikćući i sikćući izronio razdijelivši valove te smrdljivim vonjem zatrovavši zrak. Sv. Juraj kopljem je načinio znak križa, bacio se na zmaja te mu probo kopljem čeljust i prikovao ga za zemlju. Zatim je naredio vladarevoj kćeri da odveže svoj pojas, omota ga oko zmajeva vrata i povede polumrtvu neman, koja ju je poslušno slijedila, do grada iz kojega su zbog straha svi htjeli pobjeći. Mahanjem ruke sv. Juraj ih zaustavi i obeća im da će dokrajčiti zmaja ako se svi obrate na vjeru u Isusa Krista. Tako se sav puk pokrsti, a Juraj zada smrtni udarac nemani, koju su čak četiri vola trebala odvući do jezera, gdje je zauvijek potopljena. U znak zahvalnosti vladar je htio podijeliti s njime sve svoje blago, ali on dade sve što mu je pripalo da se razdijeli siromasima.

Na dan sv. Jure u Poljičkoj Republici

Taj njegov plemeniti čin svakako je također pridonio njegovu štovanju podjednako na Zapadu i Istoku, s dvostrukim značenjem: on je svjedok vjere i pomoćnik u svim nevoljama i pogibeljima, on je viteški pobjednik protiv svih Kristovih neprijatelja koji u Kristovo ime pobjeđuje sva zla. Za zaštitnika su ga uzeli vitezovi, posebice u 12. st. viteški redovi križari, ivanovci i teutonci. Sv. Juraj jedan je od pomoćnika u nevolji, tj. u svim bolestima, pogibeljima i različitim nevoljama, pa se zaziva njegov zagovor u ratnoj opasnosti, groznici, kugi, za lijepo vrijeme, za zaštitu izviđača, planinara, bačvara, oružara, strijelaca, vojnika, zatvorenika i dr. Isto je tako zaštitnik poljodjelaca (već zbog samoga imena), zemlje, pastira, usjeva, zelenila, stoke, svih domaćih životinja, osobito konja.

Zanimljiv je bio običaj u Hrvata da je u Poljičkoj Republici ili Poljičkoj knežiji, administrativnom području s velikom autonomijom koje se prostiralo istočno od Splita od 13. do početka 19. stoljeća, u rano jutro na dan sv. Jure, 23. travnja, svaki katun (dvanaest većih poljičkih sela) birao svoga katunara, koji su istoga dana birali velikoga poljičkoga kneza na godinu dana.

Sačuvano je više molitava sv. Jurju, među kojima je i ova:

»Gospodine, veličamo tvoju moć i usrdno te molimo; kao što je sveti Juraj nasljedovao muku tvoga Sina, neka spremno pritekne u pomoć i našoj slabosti. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.«


Sv. Juraj u srcu Hrvatskoga zagorja
Najveća župa u Hrvatskoj posvećena sv. Jurju Gornja je Stubica u Hrvatskom zagorju s oko 5000 vjernika. Graniči s općinama Marijom Bistricom, Zlatar-Bistricom, Donjom Stubicom i Bedekovčinom te na jugu s Gradom Zagrebom. Uz njezin je bok po veličini i brojnosti vjernika župa u Davoru na obali Save u Požeškoj biskupiji. Ne zna se točno kada je župa u Gornjoj Stubici osnovana, ali u sačuvanim se spisima spominje već 1334., što znači da je postojala i prije, a crkva sv. Jurja spominje se još ranije – g. 1209. Nakon nekoliko potresa u povijesti crkva je g. 1936. – 1937. doživjela toliku dogradnju da se može reći da je ponovno građena.

Belej – mali biser u ogrlici sv. Jurja
Maleno naselje na otoku Cresu – Belej – smješteno nedaleko od Vranskoga jezera, kroz koje prolazi cesta od Cresa prema Malomu Lošinju, jedno je od najmanjih u Hrvatskoj pod zaštitom sv. Jurja. S toga motrišta Radatovići su mu jedini konkurent s grkokatoličkom župom sv. Jurja, no o njoj je već pisano u Glasu Koncila 29. kolovoza 2017. Beleju najbliža naselja su Stivan i Ustrine udaljena oko 4 km. Na mjestu danas postojeće crkve sv. Jurja i sv. Roka bila je crkvica s ložom i oko nje groblje, koja je prema starom glagoljskom godovniku, koji se čuva u župnom uredu, posvećena 11. V. 1665. Na tom je mjestu izgrađena sadašnja crkva g. 1883. Prema župnim knjigama Belej je g. 1945. imao 600 stanovnika s dvije škole na svom području, a danas samo 40-ak. Župi pripadaju i zaseoci Verin, koji nema stalnih stanovnika, Srem s tri stanovnika i Plat u kojem su dva stanovnika. Stalni je župnik živio u Beleju sve do 1982., a nakon toga župom upravlja župnik u Osoru.

Država dobila naziv po sv. Jurju
O popularnosti sv. Jurja među kršćanima diljem svijeta govore podatci da je ne samo zaštitnik nekih država (Engleske, Portugala, Armenije, Litve), starih povijesnih regija i pokrajina (Katalonije, Aragona), u svijetu poznatih gradova (Barcelone, Genove), nego je zbog rasprostranjena i dubokoga štovanja sv. Jurja po njemu dobila naziv čak i jedna država. To je Gruzija (Georgija) u istočnoj Europi, pa zato središnje mjesto na njezinu službenom državnom grbu zauzima lik sv. Jurja. Nije zgorega istaknuti da većina Gruzijaca pripada autokefalnoj Gruzijskoj pravoslavnoj Crkvi, što također govori o »udomaćenosti« sv. Jurja u svim zapadnim i istočnim kršćanskim Crkvama.

Sv. Juraj u središtu Londona
Jedna od najpoznatijih crkava u svijetu posvećenih sv. Jurju londonska je katedrala, nedaleko od Temze i Westminsterskoga mosta, koja je i sjedište rimokatoličke nadbiskupije Southwark, kojoj pripadaju biskupije Arundel, Brighton, Portsmouth i Plymouth. Izgrađena je g. 1848. godine, a nakon velikih oštećenja u Drugom svjetskom ratu ponovno je otvorena 1958.

Raspjevani sv. Juraj diljem svijeta
O ukorijenjenosti sv. Jurja u hrvatskom narodu svjedoči diljem svijeta i klapa Hrvatske ratne mornarice »Sv. Juraj« osnovana 2001. u Splitu s ciljem očuvanja i promicanja kulture a cappella pjevanja dalmatinske klapske pjesme sakralnoga i domoljubnoga karaktera. Osnovao ju je generalni vikar Vojnoga ordinarijata u Republici Hrvatskoj, sada već pokojni, mons. Josip Šantić i otada je nastupala ne samo diljem Hrvatske, nego i u Italiji, Njemačkoj, Poljskoj, Belgiji, Mađarskoj, Francuskoj, Austriji, BiH, Crnoj Gori te u NATO-ovoj bazi u Monsu u Belgiji u središtu zapovjedništva za Europu. Klapa je dobila brojna priznanja i nagrade državnih i crkvenih institucija, udruga proizišlih iz Domovinskoga rata i mnogih drugih.

Sv. Juraj u svim krajevima Hrvatske
Sv. Juraj je prisutan u svim hrvatskim (nad)biskupijama, o čemu govore mjesta s njegovim crkvama i kapelama: Plešivica, Stojdraga, Draganić, Pušća, Rakovec, Oborovo, Odra, Bapska, Vrbova, Davor, Buk, Čaglić, Đurđic, Kaniška Iva, Gornja Stubica, Veliko Trgovišće, Desinić, Đurmanec, Maruševec, Đurđevac, Sveti Đurđ Ludbreški, Mađarevo, Lepoglavska Purga, Sveti Juraj na Bregu, Sveti Juraj u Trnju, Mala Gorica kod Petrinje, Lekenik, Vukova Gorica kod Netretića, Lešće na Dobri, Zagorje Ogulinsko, Lađevac kod Slunja, Korenica, Jezerane kod Brinja, Senj, Sveti Juraj kod Senja, Boljun kod Lupoglava, Brdo kod Buja, Plomin kod Kršana, Grimalda kod Cerovlja, Oprtalj, Zrenj kod Oprtlja, Sovinjak kod Buzeta, Stari Pazin, Triban, Rovinj, Lovran, Brseč kod Mošćeničke Drage, Lisac kod Klane, Hreljin, Rijeka – Gornja Drenova, Rijeka – Trsat, Belej, Gračac, Kruševo kod Obrovca, Rovanjska kod Jasenica, Starigrad-Paklenica, otok Vir, Povljana, Pag, Raštević kod Benkovca, Perković, Zaton kod Šibenika, Pirovac, Primošten, Prhovo kod Primoštena, Unešić, Vojnić – Gardun kod Trilja, Biorine kod Ciste Prove, Ogorje kod Muća, Drvenik kod Gradca, Drvenik Trogirski, Kaštel-Sućurac, Kaštel-Stari (Radun), Podstrana, Žeževica kod Šestanovca, Brela, Bobovišća kod Milne na Braču, Brusje na Hvaru, Gdinj kod Jelse na Hvaru, Sućuraj na Hvaru, Vis, Desne kod Kule Norinske, Blato na Korčuli, Osojnik kod Dubrovnika, Stravča u Konavlima.

Sv. Juraj među Hrvatima izvan Hrvatske
Svakako treba spomenuti da je sv. Juraj jednako popularan i među katoličkim Hrvatima izvan Hrvatske, o čemu svjedoče crkve u BiH u Derventi, Vitezu, Morančanima kod Tuzle, Prijedoru kod Brčkoga, Viru kod Posušja, Glavatičevu kod Konjica, u Srijemu u Petrovaradinu, Golubincima kod Stare Pazove te u Bačkoj u Subotici i Vajskoj kod Bača.

Sa sv. Jurom prema vrhuncima
Koliko je sv. Juraj »utkan« u gotovo sva područja crkvenoga i društvenoga života među Hrvatima svjedoči i planinarsko društvo iz Solina. Okruženi planinama Kozjakom i Mosorom, tamošnji su zaljubljenici u planine i prirodu osnovali u listopadu 2011. u Domu kulture »Zvonimir« društvo, koje je ubrzo i registrirano pri Hrvatskom planinarskom savezu. Društvo je dobilo ime po vrhu Kozjaka iznad Solina, koji također nosi ime po sv. Juri, te je danas vrlo aktivno na dobrobit mještana svih naraštaja.

IZVORGlas Koncila br. 16/2021.
Prethodni članakSERIJSKO POPEGLAVANJE POVIJESTI Kad će »Proljeće u prosincu«?
Sljedeći članakMLADI KAO ŽRTVE PANDEMIJE Zabrinjavajući trendovi: manje kontakata, a droga dostupnija