UVOD U DUHOVNI ŽIVOT Osnovna obilježja mističnoga iskustva

Već je rečeno da je duhovni život istodobno i djelo čovjekovo i djelo Božje i da stoga asketika i mistika nisu odvojene discipline, nego su sastavnice duhovnoga života koje se međusobno prožimaju. U askezi više prevladava čovjekovo »nastojanje potpomognuto redovitim Božjim milostima«, a mistika bi bila »neobično Božje djelovanje u čovjeku, osobito sve više rastuće podavanje Božje čovjeku putem izvanrednih milosti koje (…) Stvoritelj ne podjeljuje svakomu« (J. Jaegen). Postoje mnoge definicije mistike. No mistika je stvarnost koju nije lako staviti u definicije.

Za sv. Ivana od Križa mistika odnosno »kontemplacija nije drugo nego tajnovito, spokojno ulijevanje Boga puno ljubavi, koje – ako mu se otvori put – raspaljuje dušu duhom ljubavi« (1N, 10,6). On ju naziva i znanošću ljubavi, ljubavnom spoznajom Boga »koja istodobno rasvjetljuje i zaljubljuje dušu« (2N 18,5).

Bitna obilježja mističnoga kršćanskoga iskustva bila bi sljedeća: Neposredna spoznaja Boga po ljubavi. Osjećaj božanske prisutnosti, sigurnosti, zajedništva. Sv. Terezija Avilska kaže da se »ne može sumnjati da je tu živi i pravi Bog« (R 41). Pasivna spoznaja: nije neaktivnost, nego potpuna raspoloživost za Božje djelovanje. Posvemašnjost iskustva: zahvaća cijelu osobu, dotiče korijene, najdublje središte osobnosti gdje su smještene sve čovjekove sposobnosti. Duhovni užitak: osobito u najvišim stupnjevima mističnih iskustava. Međutim prije toga treba proći »tamnu noć«, kušnju pustinje, izlaska, sudjelovanje u misteriju smrti i uskrsnuća. Nova kvaliteta života: mistično iskustvo zahvaća cijelu osobu koja biva preobražena snagom toga iskustva. Neizrecivost Otajstva i iskustva: nedovoljnost svakoga koncepta i izričaja. Mistik je siguran da poznaje, ljubi, »osjeća« Boga, međutim uspijeva izraziti samo mrvice od onoga što je iskusio i što živi. Od iskustva do njegova priopćenja Terezija Avilska vidi tri koraka, koja ona smatra milošću (Ž 17,5): jedna je milost primiti milost, druga je razumjeti primljenu milost, a treća je znati je iskazati, opisati je i priopćiti. Paradoksalan i simbolički izričaj kao sredstvo kojim se priopćava potpuna i radikalna novost iskustva.

Autentični kršćanski mistik svjestan je besplatnosti dara i relativne važnosti iskustva koje živi. Jer mistično iskustvo nije esencijalna (bitna) stvarnost kršćanstva niti je najviši dar. Ono bitno u kršćanstvu jest ljubav, koja je jedino mjerilo savršenosti i svetosti.