UZ 30. OBLJETNICU PROGLAŠENJA MAJKE BOŽJE OD KAMENITIH VRATA ZAŠTITNICOM ZAGREBA Narod koji štuje Majku Božju s djetetom u naručju uvijek štiti život od začeća

Snimio: B. Čović | Unatoč izvanrednim okolnostima i prošlogodišnja je procesija okupila velik broj Zagrepčana
Dok se iz novih zagrebačkih političkih krugova najavljuje čak i uskrata liječničkoga priziva savjesti kod izvršavanja pobačaja, tim više na važnosti dobiva blagdan zaštite nerođenoga života koji Crkva slavi 31. svibnja kad i Zagreb svoju zaštitnicu – kada su se susrele dvije trudnice, Marija i Elizabeta. Tim je više znakovito da je molbu i promišljanje za proglašenje Majke Božje od Kamenitih Vrata zaštitnicom hrvatske metropole crkvenim vlastima uputio tadašnji zagrebački gradonačelnik Boris Buzančić

»Nešto tako veličanstveno na trgu staroga Griča, kao toga petka još ne bijaše. Možda je koji put i bilo toliko svijeta jer Zagreb već 260 godina na Kamenitim vratima moli svoju zaštitu, ali sada, nakon posljednjih 50 godina to zvuči drukčije, to je povratak izgubljenih sinova i snova, to je povratak Noine golubice s maslinovom grančicom u kljunu, Zagreb je i službeno opet pronašao svoja ‘Vrata nebeska’ i Majka Božja Kamenitih vrata opet nam zasja kao Mundi melioris origo – Početak boljega svijeta.«

Glas Koncila od 9. lipnja 1991. godine, izvještavajući o procesiji u čast Majke Božje od Kamenitih Vrata, prenio je važne riječi tadašnjega zagrebačkoga gradonačelnika Borisa Buzančića: »Materijalističkom jednoumlju usprkos, pred slikom Gospe od Kamenitih Vrata, treperilo je u tami nikad ugašeno svjetlo vjere, ufanja i nade. Ono nam je nepogrešivo kazivalo put do pravde i slobode, do najuzvišenijih prava svakog ljudskog bića kao Božjeg stvorenja, prava na slobodno ispovijedanje svoje vjere i isticanja svoje nacionalnosti.«

Tako je Glas Koncila izvještavao o zbivanjima u Zagrebu 31. svibnja 1991. godine, kada su tisuće i tisuće zagrebačkih vjernika predvođene kardinalom Franjom Kuharićem u svečanoj procesiji srcem hrvatske metropole do improviziranoga oltara podno crkve sv. Marka na Gornjem gradu ispratile čudotvornu sliku Majke Božje od Kamenitih Vrata, događaj u sklopu kojega je Majka Božja od Kamenitih Vrata i službeno proglašena zaštitnicom hrvatske metropole. Bio je to uvod u proslavu devet stoljeća povijesti Zagrebačke nadbiskupije koja se slavila tri godine kasnije, 1994., ali i začetak velebnih procesija koje zadnjega dana svibnja, kao zaključak mjeseca u godini koji je posebno prožet marijanskom pobožnošću, središnjim zagrebačkim ulicama i trgovima prolaze već tri desetljeća.

Proljeće 1991. godine bilo je na neki način slično današnjim prilikama, vrijeme isprepleteno i velikim nadanjima i velikim strahovima. Kao što se današnji naraštaj nada skoromu završetku pandemije i obnovi nakon razornih potresa – što su nakane koje zasigurno mnogi vjernici nose i na ovogodišnju procesiju 31. svibnja – i prije trideset godina Zagreb se grijao prvim zrakama slobode, nadajući se obnovi nakon pola stoljeća komunističke diktature. No današnjim se strahovima pridodaju i oni koji pred političkim promjenama u hrvatskoj metropoli čuju i zloguke najave o promicanju kulture smrti olakšavanjem medicinski dostupnoga pobačaja.

Molba došla od gradonačelnika Buzančića

Dok se iz političkih krugova najavljuje čak i uskrata liječničkoga priziva savjesti po tom pitanju, tim više na važnosti dobiva blagdan zaštite nerođenoga života koji Crkva slavi 31. svibnja kad i Zagreb svoju zaštitnicu – kada su se susrele dvije trudnice, Marija i Elizabeta. Tim je više znakovito da je molbu i promišljanje za proglašenje Majke Božje od Kamenitih Vrata zaštitnicom hrvatske metropole crkvenim vlastima uputio tadašnji zagrebački gradonačelnik Boris Buzančić.

No Dan grada i blagdan Majke Božje od Kamenitih Vrata nisu oduvijek, kao danas, slavljeni zajednički 31. svibnja, nego je ta praksa u novije vrijeme službeno zaživjela tek od 1999. godine. Raspravljalo se, u kontekstu određivanja Dana grada, i o nekim drugim datumima iz zagrebačke povijesti, kao što je 16. studenoga, dan koji je povezan s Belom IV. i njegovom Zlatnom bulom iz 13. stoljeća, ili 7. rujna, također važan datum jer su Kaptol i Gradec na taj dan 1850. godine ujedinjeni u grad Zagreb. Ipak, čini se da je duboka privrženost Zagrepčana Majci Božjoj od Kamenitih Vrata na kraju prevladala, a ne treba izostaviti ni simboliku koju Kamenita vrata imaju u životu grada – ona spajaju dvije drevne jezgre iz kojih je grad izrastao u modernu metropolu, a povezuju i središta svjetovne i duhovne vlasti Zagreba i čitave Hrvatske.

290 godina duga tradicija Zagrepčana

Cjelokupna povijest i identitet Zagreba nezamislivi su bez Majke Božje od Kamenitih Vrata. Godine 1731., kako glasovita legenda kaže, Zagreb je u noći sa 30. na 31. svibnja zahvatio strašan požar, a među zgarištem na Kamenitim vratima, jednom od tadašnjih ulaza u grad, građani su u šoku nakon strašne tragedije izvukli netaknutu sliku Bogorodice. Da to nije bila puka narodna legenda kasnije su potvrdila i istraživanja suvremenom tehnologijom, koja su pokazala da je čudotvorna slika uistinu bila zahvaćena vatrom, no ona na njoj nije ostavila nikakve posljedice. Otada, pa sve do danas, dakle 290 godina nakon toga događaja, pobožnost Majci Božjoj od Kamenitih Vrata nikada nije utihnula u srcima Zagrepčana. Rijedak je slučaj da itko prođe Kamenitim vratima a da barem ne učini znak križa. Svijeće su ondje palili i za brojne nakane molili mnogi, s molitvom na usnama. Mladi su joj se svih tih godina obraćali tražeći nebeski zagovor uoči važnih ispita u školi i na fakultetu. Molilo se i klečalo na Kamenitim vratima u vrijeme siromaštva i materijalnih oskudica. Zagrepčani su kod Gospe od Kamenitih Vrata tražili utočište ne samo pred teškim problemima svakidašnjice, nego i pred trenutcima koji su bili prijelomni događaji u povijesti svijeta. Tako je primjerice 1915. godine na Uzašašće Gospodinovo, 13. svibnja, zagrebački biskup dr. Josip Lang, kako je pisao tadašnji tisak, predvodio procesiju Gospi od Kamenitih Vrata da bi se što prije okončao strašan svjetski rat.

Od Marije Bistrice do Kamenitih vrata
Mons. Zlatko Koren: »Kamenita vrata su točka kraj koje ne možemo proći a da ondje ne susretnemo nekoga u molitvi«

Promišljanja o marijanskom identitetu Zagrepčana s čitateljima Glasa Koncila podijelio je zagrebački kanonik mons. Zlatko Koren, koji je u svojoj svećeničkoj službi niz godina bio i rektor Nacionalnoga svetišta Majke Božje Bistričke. Da su Zagrepčani i »marijanski narod« posvijestio je navodeći da ih se tisuće okupljaju baš oko lika Majke Božje, pogotovo na Mariji Bistrici u sklopu zagrebačkoga zavjetnoga hodočašća, na proslavama Velike Gospe te na slavlju Majke Božje od Kamenitih Vrata.

Osim velikoga broja župa posvećenih Blaženoj Djevici Mariji na području Zagrebačke nadbiskupije i osim brojnih kipova, slika i vitraja, kao i činjenice da valjda ne postoji katolički dom bez lika Majke Marije, posebno se, rekao je mons. Koren, izdvaja »svetište Majke Božje od Kamenitih Vrata koje je točka kraj koje nikada ne možemo proći a da ondje ne susretnemo nekoga tko je u molitvi«. »Marija je ta koja uvijek vodi Kristu. S druge strane tu su i vrata kao simbol Krista, a to je i svetište brojnih tihih i strjelovitih molitava, svetište u kojem do izražaja dolazi aktivni hod vjernika u pogledu molitve«, dodao je mons. Koren.

Uzroci duboke privrženosti Zagrepčana Majci Božjoj od Kamenitih Vrata možda se mogu tražiti i u nekim širim duhovnim fenomenima. Naime, Zagreb je sam po sebi veoma naklonjen Bogorodici. Od Stenjevca na zapadu do Resnika na istoku, od sljemenske kapelice Kraljice Hrvata na sjeveru do Gospe u Vukovini na jugu, nemoguće je prići Zagrebu s bilo koje strane svijeta a da se ne upozna barem jedna od njegovih impresivnih i starih crkava i svetišta posvećenih Bogorodici. Također, najimpresivnija među njima, zagrebačka katedrala, ujedno i jedno od najprepoznatljivijih i najvažnijih sakralnih zdanja Hrvatske, posvećena je Uznesenju Blažene Djevice Marije, a upisom skraćenice »BDM« na mrežnoj stranici Zagrebačke nadbiskupije može se doznati da na čitavu njezinu teritoriju živi više od 40 župa posvećenih Majci Mariji. Pod Zagrebačku nadbiskupiju pripada i svetište u Mariji Bistrici. Uzroke zagrebačke privrženosti Majci Božjoj neki će tražiti i u povijesti hrvatskoga naroda, koji Bogorodicu oduvijek štuje kao simbol majčinske ljubavi i utočište pred životnim olujama i koji je u svakom kraju koji nastanjuju Hrvati izgradio najmanje jedno impresivno svetište u čast Bogorodici. Drugi će pak tomu pridati i širu dimenziju, uočavajući da je slavensko srce među svim narodima općenito srce koje je najotvorenije Bogorodici, o čemu svjedoče i mnoga impresivna svetišta, kao što je ono u poljskoj Częstochowi.

Svakako, sada već tradicionalna procesija u čast Gospe od Kamenitih Vrata tijekom tri desetljeća neprekinutoga slavljenja imala je univerzalni karakter jer su misa i procesija osim domaćih (nad)biskupa okupljala i crkvene pastire i kardinale sa svih strana svijeta, koji su redovito predvodili ta molitvena zagrebačka slavlja.

Majka Božja će 31. svibnja opet ujediniti tradiciju sjevera i juga
Zagrebačka proslava u čast Majke Božje od Kamenitih Vrata spaja tradicije hrvatskoga juga i hrvatskoga sjevera, a tako će biti i ove godine u ponedjeljak 31. svibnja na misi koju na trgu ispred ranjene katedrale u 19 sati predvodi zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Kako je rekao mons. Zlatko Koren, tradicija je hrvatskoga sjevera da svoje zaštitnike i zaštitnice uglavnom slavi velikim i svečanim misama na trgovima pred crkvama, a na jugu proslava svetaca redovito uključuje i procesije. »Kao glavni grad Hrvatske Zagreb ima dimenziju otvorenosti i brižnosti za sve hrvatske krajeve i to je posebna zagrebačka baština…«
U tom smislu nezaboravan je bio i blagdan sv. Josipa 19. ožujka prošle godine, kada je na početku ograničavajućih epidemioloških mjera kardinal Bozanić zajedno sa zagrebačkim pomoćnim biskupima procesionalno išao od Stepinčeve katedrale do Kamenitih vrata, gdje su tu znakovitu pobožnost zaključili Molitvom svetoga Ivana Pavla II. Majci Božjoj od Kamenitih Vrata, da ona svojim zagovorom očuva Zagrepčane od »svake opasnosti« i od svakoga ih zla oslobodi. Tri dana kasnije dogodio se razoran potres tijekom kojega su, gotovo čudesno, spašeni mnogi ljudski životi.

IZVORGlas Koncila br. 22/2021.
Prethodni članakKAD SE PEPELJUGA TRANFORIMIRA Svevremene i suvremene bajke
Sljedeći članakSEDAM GODINA NADE Kamo vodi nova platforma?