Kralj Leopold I. proglasom od 3. travnja 1670. objavio je: »Petar Zrinski postal je nevernik naše krune«, zbog čega je određena zapljena njegovih imanja. Kralj je odredio: »Hoćemo i zapovijedamo, da se sva njegova imanja i blago obrne za našu kraljevsku komoru.« Zbog »nevjere« je na gubitak imanja bio osuđen i Fran Krsto Frankopan. Za sudioništvo je bilo suđeno još dvjestotinjak osoba. Cilj konfiskacije imanja bio je da kralj zapljenom dobije odgovarajuća sredstva za otplatu svojih dugova, ali i za uzdržavanje vojske.
Tako su u Međimurje sa zapada provalile carske snage pod vodstvom generala Spankaua, a s jugoistoka je posjede Zrinskih okupirala vojska iz Varaždinskoga generalata pod zapovjedništvom koprivničkoga kapetana Breunera. U vrlo precizno načinjenu popisu onoga što je pronađeno na prostoru Međimurskoga vlastelinstva 19. svibnja 1670. zapisano je sve od pokućstva (ormari, kreveti, stolovi, stolce…) do ćilima, oružja, slika, škrinje s većinom skupocjenim stvarima. Dio toga ranije je otpremljen na kraljev dvor u Beču, predmeti od srebra i zlata, drago kamenje, četiri i pol dukata čistoga zlata isprana iz rijeke Drave. Također je odneseno, prema zapisu Rudolfa Horvata, »44 funte srebra augsburške probe (punciranoga), djelomice bijeloga djelomice pak pozlaćenoga; 46 funti srebra bez probe; 5 kliještica sa držalima iz probanoga srebra; 21 par srebrnih i pozlaćenih kopča, a u svakoj od njih po 3 rubina; 2 turske žlice od pozlaćenoga srebra u toku, koji bijaše protkan karmesinskim zlatom i srebrom; jedan pozlaćeni srebrni križ, iznutra urešen drvenim slikama i sa 23 bisera; jedno ‘janje božje’ od srebra s malim lančićem i sa 2 male slike, izrezane u drvo; 20 pozlaćenih srebrnih puceta sa drugih 10 isto takovih ali manjih gumbića; 24 mala puceta od kamena kalcedona sa srebrnim zvijezdama; jedan srebrni emajlirani pernjak; jednu srebrnu iznutra pozlaćenu kutiju; jednu skupocjenu čašu od kristala, odozgo i odozdo iskićenu dragocjenim zelenim kamenčićima, sa zaklopcem u crnom toku; napokon srebrnu spravu sa 3 srebrna puceta«.
Od brojne ostale imovine Katarina Zrinski je imala mnoštvo tkanina, dio kojih je također otpremljen kralju u Beč.
Povjerenici Prašinski i Špoljarić 4. lipnja 1670. stigli su u Božjakovinu, a nešto kasnije u Rakovec, gdje su popisali svu zatečenu imovinu. Dana 5. lipnja 1670. punomoćnici kraljevskoga fiska stigli su u Zagreb kako bi popisali imetak Petra Zrinskoga. Pred punomoćnike je stupio plemić Stjepan Sili te na osnovi dokaza zatražio neka se manji vrt Petra Zrinskoga ne zaplijeni, nego da se preda njemu. Kako je pred svjedocima dokazao da je vrt pripadao njegovu tastu te je u ruke Petra Zrinskoga dospio nezakonito, punomoćnici su mu ga dosudili. Dobar dio imovine iz Petrove kuće ranije je odnio Nikola Erdődy. Odneseno je 14 vinskih bačava, u kojima je bilo 290 vjedara vina (od kojega dva vjedra tokajskoga vina). Otpremljena je i sva zaliha žita, pokućstvo, odjeća, oružje, 300 rajnskih forinta gotova novca, namijenjena za plaću vojnicima. Kasnije je Erdődy morao vratiti otetu imovinu. Punomoćnici su popisali i imovinu Zrinskoga, koja je bila zatečena u kuriji Šestine i kaštelu Brezovica.
Povjerenici su 11. lipnja iste godine stigli u Karlovac, gdje je također popisana imovina Zrinskoga. U zapisniku se spominje kuća Zrinskoga u Karlovcu. »Od prilike prije 10 godina kupio je grof Petar Zrinski od grofa Petra Erdődyja u Karlovcu gradilište za 700 rajnskih forinti. Na tome gradilištu dade Zrinski podignuti lijepu kuću, pa onda prikupi i susjednu kuću nekoga Laniona za 300 forinti, te ju spoji sa svojom kućom, da ima veći prostor.« U Karlovcu je Petar Zrinski imao još jednu manju kuću izvan utvrde te kuću na današnjem karlovačkom predjelu Baniji. U jednoj od tih kuća Zrinski je imao krčmu u kojoj se podavalo vino iz njegovih vinograda. Dvije kuće Zrinskoga u Karlovcu prisvojio je general Ivan Josip Herberstein, uselio se u jednu od njih i zadržao pokućstvo.
Potom su Prašinski i Špoljarić otišli 13. lipnja 1670. u Ozalj. Uz ostalo, zabilježili su kako se u ozaljskoj oružani nalazilo 68 pušaka i 24 sablje. »Među puškama bijahu 4 veoma lijepe, koje su vrijedile 100 talira; druge pak 4 također lijepe puške pripadahu mladomu grofu Ivanu Antunu Zrinskomu.« Mnogo toga je zapovjednik carske vojske koji je zauzeo Ozalj dao otpremiti u Karlovac. Vojnici su u Karlovac odnijeli i zdjele, lonce, tanjure i drugo kuhinjsko posuđe, poput velikoga bakrenoga mužara. »Odnijeli su jedan željezni krevet, koji je vrijedio 36 forinti, 9 drvenih kreveta, 12 drugih željeznih kreveta, koji bijahu već složeni u sveske, jer ih Zrinski htjede otpremiti u Čakovec, a svaki je pojedini vrijedio 36 forinti; napokon 3 stola i 5 lijepih škrinja iz čvrstoga drva s talijanskim ključanicama. Kao da sve to nije dosta, počeše vojnici također razbijati. Tako su razbili 2 ormara, 2 vrata i 20 prozora.« Sa sobom su odnijeli i 25 ključanica s raznih ormara ili vrata, pet prozora i pod iz jedne kule te mnoge druge predmete.
Od drugih popljačkanih posjeda i gradova treba spomenuti još samo Bakar gdje su Prašinski i Špoljarić stigli 22. lipnja. U utvrdi Bakar našli su pet bačava sa 44 vjedra dobroga domaćega vina, 10 vjedara octa, »130 funti posoljenoga mesa koje se nalazilo u 3 posude, 4 veća mjedena topa, 32 malena topa za lađe, 7 mužara… 45 pušaka zvanih ‘šakal’, 300 taneta za veće topove, 5 mjerova taneta za puške… te 3 velike škrinje hrvatskih knjiga, tiskanih u Mlecima, o padu Sigeta«. Na obali Jadranskoga mora povjerenici su popisali i stanje u skladištu morske soli. »Tamo se našlo 6000 kabala soli, a u drugom magazinu 3000 kabala. Pšenice bijaše na skladištu samo 30 mjerova, jer se do 22. lipnja već potrošila stara zaliha, a nova pšenica još nije bila požeta. Dućan i skladište željezne robe bijaše u nekadašnjoj crkvi. Ovdje su povjerenici našli 25.333 talijanskih funta raznoga željeza; 126 posuda čavala za pokrivanje krovova daščicama u vrijednosti od 1411 rajnskih forinti; 3 posude potkova i čavala za potkivanje konja, te preko 1000 funti staroga željeza, koje će se prekovati za drugu svrhu.«
Nastavlja se
