Lobiji u Europskoj uniji koji polaze od toga da društvo treba graditi na neograničenoj individualnoj slobodi – što je gotovo proturječje u sebi, graditi nešto zajedničko bez odricanja od dijela individualnosti – pa stoga pobačaj proglašavaju »kremom« ne samo prava žena na samoodređenje, nego i ljudskih prava, odlučili su »zatvoriti utakmicu«, štoviše zatvoriti sve utakmice po tom pitanju. Tom je nogometnom slikom talijanska zastupnica u Europskom parlamentu Alessandra Basso opisala još jedan pokušaj – ovaj mu put ne niječe velike izglede za uspjeh – da se, pojednostavnjeno rečeno, takozvano »pravo na pobačaj« proglasi neupitnim paneuropskim »ljudskim pravom« koje bi onda, u skladu s tako uzvišenim naslovom, obvezivalo sve zemlje članice, ako li ne formalnopravno, a ono barem moralno – ako se ta riječ u takvu kontekstu uopće može upotrijebiti.
Naime, Europski parlament u srijedu 23. lipnja raspravlja, a najkasnije u četvrtak i glasuje o »Izvještaju o stanju spolnoga i reproduktivnoga zdravlja i prava u EU-u, u okviru ženskoga zdravlja« (kada je ovaj broj Glasa Koncila već otisnut). Svi u Hrvatskoj koji ne dijele opisanu sliku društvenoga napretka ne će baš biti ponosni što se po europskim medijima vezano uz izvještaj klati i hrvatsko ime. Sastavio ga je naime, u ime Odbora EP-a za prava žena i rodnu jednakost, hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu Predrag Fred Matić (SDP), pa ga se u europskoj javnosti često imenuje skraćeno kao »Matićev izvještaj«.
Uz mnoge druge, uključujući i same europske zastupnike, izvještaj su oštro kritizirali predstavnici Katoličke Crkve, kako na razini Europske unije tako i pojedinih biskupskih konferencija. Posebnim se dokumentom, zvanim »position paper«, očitovanje stajališta, o prijedlogu rezolucije izjasnilo tajništvo Komisija biskupskih konferencija Europske unije (ComECE), tijelo koje zastupa katoličke biskupe pred institucijama EU-a.
Ono što na početku očitovanje ComECE-a jedino pozitivno vrjednuje jest »temeljna želja izvještaja da zaštiti zdravlje i prava žena«. No istodobno je to tijelo »vrlo zabrinuto glede brojnih izričaja i argumenata u nacrtu rezolucije«. Ponajprije mu se zamjera »jednostrana perspektiva«, odnosno »neuzimanje potpuno u obzir životnih situacija osoba… i njihovih ljudskih prava«. Ponajprije, nacrt rezolucije »ne odražava tragediju i složenost stanja u kojima se nalaze majke koje razmišljaju da bi pobacile svoje nerođeno dijete«.
»Konflikt vezan uz trudnoću može se promatrati u kategorijama odnosa triju osoba. Odveć se olako ispušta iz vida neovisno pravo djeteta na život te se previđa da nerođena djeca nisu vlasništvo svojih roditelja, nego su im u svojoj nemogućnosti da se zaštite upravo povjerena«, kažu europski biskupi u svojem očitovanju. Skrb za žene koje su se zbog trudnoće našle u problemima »trebala bi biti dužnost naših društava«.
Posebno se ComECE protivi dvjema formulacijama u nacrtu rezolucije: onoj koja pobačaj definira kao »temeljnu zdravstvenu uslugu« te onoj koja ga načelno definira kao »ljudsko pravo«. »Pobačaj se u nacrtu rezolucije zagovara kao ‘temeljna zdravstvena usluga’ koja bi svakomu trebala biti dostupna. S našega je to stajališta etički neodrživo. Takav medicinski zahvat ne može i ne smije postati normalnom praksom; njegova kvalifikacija kao temeljne usluge degradira nerođeno dijete. (…) Mi u nerođenom djetetu vidimo neovisan život koji je stvoren na Božju sliku te po njegovoj volji posjeduje vlastitu egzistenciju. Nerođeno dijete ima ljudsko pravo na život«, kažu europski biskupi.
U njihovu se očitovanju nadalje kaže: »Nacrt rezolucije predstavlja ‘zdravstvenu uslugu’ pobačaja kao ljudsko pravo, čime bi države članice sa svojim obvezama potpale pod sporazume o međunarodnim ljudskim pravima. To, međutim, nije slučaj. Ne postoji međunarodni sporazum o ljudskim pravima ni bilo koji drugi međunarodni sporazum koji bi propisivao takvo opće ‘ljudsko pravo na pobačaj’ ili odgovarajuće obveze država.«
Drugi veliki problem nacrta rezolucije koji »sa zabrinutošću i žaljenjem« konstatiraju europski biskupi jest da on »niječe temeljno pravo na priziv savjesti, koje je izričaj slobode savjesti« u skladu s čl. 10 Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Očitovanje ComECE-a k tomu citira Rezoluciju 1763. Parlamentarne skupštine Vijeća Europe pod naslovom »Pravo na priziv savjesti u medicinskom postupanju«, koja izrijekom potvrđuje pravo zdravstvenim ustanovama i djelatnicima na priziv savjesti kad je riječ o izravnoj povredi ljudskoga života (pobačaj i eutanazija).
Treća velika problematična točka jest u najmanju ruku nejasno pitanje odnosa između središnjih institucija EU-a i država članica. Naime, pitanje pobačaja je, kao i općenito pitanje zdravstvenoga zakonodavstva, u nadležnosti država članica. ComECE utvrđuje nedosljednost nacrta rezolucije, koji s jedne strane »priznaje zakonodavnu kompetenciju država članica«, ali »u svojoj argumentaciji nacrt rezolucije ne daje za pravo toj pretpostavci«.
»Podsjećamo da je jedno od temeljnih načela EU-a načelo prijenosa ovlasti, prema kojem će Unija djelovati isključivo u granicama kompetencija koje su na nju prenijele države članice u ugovorima kako bi postigle ciljeve koji se u njima navode«, poručili su biskupi pozivajući se na čl. 5.2 Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
Spomenuti elementi tek su mali dio krajnje ideologizirane agende koju promiče nacrt rezolucije. Čitanje teksta koji pravo na ubojstvo nerođenoga pod eufemizmom »spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava« postavlja kao jedno od temeljnih ljudskih prava otkriva čitav niz elemenata koji upućuju na izrazito totalitarno nagnuće lobija koji iza njega stoji: jedina moguća opcija je ona koju propovijeda »Matićev izvještaj«; drugo treba suzbijati.
Predstavnici katoličkih organizacija i borci za život isticali su u svojim istupima uoči rasprave i glasovanja u EP-u još neke sporne elemente: stajalište zemalja članica prema »spolnomu i reproduktivnomu zdravlju i pravima« predstavlja se ne samo kao pokazatelj, nego i kao pretpostavka demokracije i zdravoga razvoja društva; brkanje spomenutih »prava« sa stvarnim ljudskim pravima koje se očituje, primjerice, u tome što se pod isti »koš« trpa diskriminacija u pristupu »spolnim i reproduktivnim pravima« (tu se pobačaj uvijek podrazumijeva) s diskriminacijom na rasnoj, vjerskoj ili spolnoj osnovi, ili pak s diskriminacijom osoba s invaliditetom; promicanje LGBT agende koje se, među ostalim, očituje i u pozivu članicama da usvoje i ratificiraju Istanbulsku konvenciju; nametanje spolnoga odgoja, naravno u skladu s uvjerenjima autora nacrta rezolucije, što je izravno kršenje i prava roditelja na izbor vrijednosnoga usmjerenja odgoja djece i kompetencije članica; nametanje medijima kako imaju pristupati temama vezanim uz »spolno i reproduktivno zdravlje i prava«; poziv na diskriminaciju organizacija i udruga civilnoga društva, tj. na potporu (uključujući i financijsku) onima čije je djelovanje u skladu s agendom autora nacrta rezolucije, a na »suzbijanje sve većega broja namjernih dezinformacijskih kampanja i nastojanja«…
Upravo je taj argument, nedopustivost miješanja u nadležnost država, ključnim označio predsjednik ComECE-a nadbiskup Luxembourga kardinal Jean-Claude Hollerich. »Mislim da moramo dati do znanja da je prihvaćanje takvoga izvještaja protiv supsidijarnosti jer je pobačaj tema nacionalnoga zakonodavstva, a ne zajedničkoga. Bio bi dakle teški grijeh, za Europsku uniju, ne poštovati supsidijarnost o kojoj uvijek govori«, rekao je kardinal Hollerich za talijansku katoličku agenciju ACI Stampa. S tim bi se argumentom najlakše srušio Matićev izvještaj u EP-u, smatra kardinal. »Opasnom« je predsjednik ComECE-a označio činjenicu da se o »Matićevu izvještaju« zapravo vrlo malo govorilo u tjednima uoči glasovanja, što vrijedi i za katoličke medije. Tako je velik dio javnosti, uključujući i katolički, doveden pred gotov čin.
