UZ IZJAVU »IUSTITIE ET PAX« O SAVJESTI Stupanje na branik čovještva

Snimio: B. Čović | Predsjednik Komisije HBK-a »Iustitia et pax« Đuro Hranić i prof. dr. Vladimir Dugalić predstavili su novinarima izjavu Komisije.

Komisija Hrvatske biskupske konferencije »Iustitia et pax« objavila je u ponedjeljak 18. lipnja u Zagrebu izjavu pod naslovom »Savjest – čuvar čovjekova dostojanstva i slobode«, za koju bi mnogi mogli brzopleto reći da je zakasnila. Opravdano je postaviti pitanje: stoji li takvo mišljenje?

Prateći događanja na hrvatskoj političkoj sceni, osobito u pojedinim važnim političkim strankama, doista se ne može previdjeti nedavna događanja s obzirom na ratifikaciju Istanbulske konvencije, u kojim je bilo upravo istaknuto pitanje što je važnije i prioritetnije, poštivanje stranačke stege ili poštivanje glasa savjesti, i u tom bi času sada objavljena izjava Komisije »Iustitia et pax« bila veoma dobrodošla. Naime, sada objavljena izjava ne donosi nešto novo, nešto što barem osrednje i bolje informiranim katoličkim vjernicima ne bi bilo poznato, nego ta izjava aktualizira važnost poštivanja ispravno formiranoga glasa savjesti jer se sve češće nameće pitanje o (ne)poštivanju savjesti u hrvatskom društvu na mnogim razinama i na raznim područjima društvenoga života. Poznato je da je prilikom glasovanja o ratifikaciji Istanbulske konvencije dio zastupnika u Hrvatskom saboru postupio po svojoj savjesti i uskratio potporu zakonu o ratifikaciji, a poznato je također da je dio zastupnika koji se osobno slobodno deklariraju kao katolici glasovao za prihvaćenje toga zakona, a taj raskorak pokazuje da je aktualiziranje odnosa prema savjesti u političkom djelovanju iznimno potrebno.

Kad ne bi bilo postupanja po glasu ispravno formirane kršćanske savjesti, navale novih ideologija vrlo bi brzo preplavile ne samo javnost i ne samo državne institucije nego i široke krugove hrvatskih građana, što bi značilo novo ideološko porobljavanje Hrvatske. Postupanje po ispravno formiranoj savjesti zapravo postaje stupanje na branik humanosti, ljudskoga dostojanstva i slobode čovjeka.

U izjavi o savjesti tako se doslovno navodi: »U Hrvatskoj je očito savjest podcijenjena i u društvenom i političkom životu postaje puka formalnost. Još uvijek zarobljeni određenim ideologijama, prioritetom postavljamo stranačku stegu i uskogrudne društveno-političke interese te se tako u jednom demokratskom društvu žrtvuje ono što je vrhunski cilj svake demokracije, a to je sloboda čovjeka. Ta činjenica mora zabrinjavati svakoga komu je stalo do toga da se hrvatsko društvo demokratski razvija i oslobađa jednoumnih robovanja.« Te riječi otkrivaju da se Komisija »Iustitia et pax« ne bavi tek površno pitanjem (ne)poštivanja savjesti, ili tek kao pitanjem ispravnosti vjerničkoga postupanja u konkretnom slučaju ratifikacije Istanbulske konvencije ili sličnih svjetonazorskih prijepornih pitanja. Komisija »Iustitia et pax« tom izjavom službeno progovara u ime crkvenoga učiteljstva i cilja mnogo dublje, mnogo dalekosežnije: upozorava na važnost slobode čovjeka, najvećega Božjega dara svakomu čovjeku, u kojem je bit dostojanstva svake ljudske osobe, i na nužnost stvaranja preduvjeta za demokratski razvitak, a to su bitna pitanja i za svakoga hrvatskoga građanina i za hrvatsko društvo u cjelini. Svima je jasno da se u Hrvatskoj brojni ljudi još uvijek nisu oslobodili strahova i prijetnja u kojim su živjeli više od četrdeset godina; očito je da se mnogi koji su ušli u politiku još uvijek nisu oslobodili logike i manira ponašanja u skladu sa stajalištem »vođe« te mu i dalje pokorno služe odričući se često čak i svoga osobnoga ljudskoga dostojanstva. A bolje hrvatsko društvo moći će izgraditi samo slobodni ljudi, bili oni samo birači ili bili političari.

Kad se u izjavi kaže da je savjest u Hrvatskoj podcijenjena i da često postaje puka formalnost, upozorava se zapravo na fenomen da pojedini katolici javno ističu svoje katolištvo a zastupaju stajališta koja su nespojiva s katoličkom doktrinom. Mediji su i prilikom javnih rasprava o (ne)ratifikaciji Istanbulske konvencije i u drugim prilikama davali iznimno velik medijski prostor upravo takvim katolicima, jer su željeli njima manipulirati da bi njihovo mišljenje utjecalo, zapravo izravno govoreći, preodgajalo stvarno katoličko stajalište brojnih vjernika u hrvatskom društvu. U izjavi se stoga opravdano podsjeća: »Savjest nije autonomna instancija, nego se tijekom života oblikuje prema normama objektivnoga moralnoga reda, do kojih ljudi različitih kultura dolaze na različite načine. Kršćani oblikuju svoju savjest i na temelju Svetoga pisma te učenja crkvenoga učiteljstva, koje tumači objektivni moralni red.«

Hrvatsko društvo neizbježno će se i u budućnosti često suočavati s pitanjem (ne)poštivanja glasa savjesti, jer već je posijano sjeme novih ideologija, a neko se takvo sjeme sije upravo u ovim sadašnjim vremenima, te će to sjeme i niknuti i razvijati se i nužno donositi nove konfliktne situacije. Treba otvoreno reći: kad ne bi bilo postupanja po glasu ispravno formirane kršćanske savjesti, navale novih ideologija vrlo bi brzo preplavile ne samo javnost i ne samo državne institucije nego i široke krugove hrvatskih građana, što bi značilo novo ideološko porobljavanje Hrvatske. Postupanje po ispravno formiranoj savjesti zapravo postaje stupanje na branik humanosti, ljudskoga dostojanstva i slobode čovjeka. U Hrvatskoj je još uvijek živo iskustvo da suprotstavljanje službenoj ili ideologiji glavne struje javnoga mnijenja ima teške posljedice: mnogi su ostali bez života, mnogi su trpjeli po zatvorima, a mnogi su trpjeli kao građani drugoga reda. Prevladaju li u sutrašnjoj Hrvatskoj nove ideologije, ništa ne će biti drukčije. Stoga je izjava Komisije »Iustitia et pax« proročki glas koji poziva katoličke vjernike da svoju savjest doista izgrade »na temelju Svetoga pisma te učenja crkvenoga učiteljstva«, jer samo takva savjest stvarni je čuvar ljudskoga dostojanstva i slobode i samo vjernici s tako izgrađenom savješću moći će biti spremni i na udarce, progone sve do mučeništva i samo će takvi vjernici Božjom snagom obraniti i dostojanstvo ljudske osobe i naroda i čitavoga čovječanstva.