»O jeziku, rode, da ti pojem, / o jeziku milom tvom i mojem«, stihovi su kojima je književnik Petar Preradović započeo jednu od najpoznatijih hrvatskih pjesama, »Rodu o jeziku«. U ovom broju rubrike Mladi mladima posvetit ćemo se promišljanju o ulozi materinskoga jezika kao temelju čovjekova i narodnoga identiteta.
»Moderni napadi« na hrvatski jezik
Organizacija za obrazovanje, znanost i kulturu pri Ujedinjenim narodima 1999. proglasila je 21. veljače Međunarodnim danom materinskoga jezika. Cilj je toga dana promicanje jezične raznolikosti i višejezičnoga obrazovanja jer nestanak bilo kojega jezika gubitak je i osiromašenje za cjelokupno ljudsko znanje. Međunarodni dan materinskoga jezika ujedno označava početak Mjeseca hrvatskoga jezika, koji se na poticaj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje slavi od 2014. godine. Manifestacija je to kojom se želi upoznati javnost s bogatom hrvatskom jezičnom baštinom te očuvati hrvatski jezik sa svim njegovim narječjima i dijalektima, a mjesec traje do 17. ožujka – dana objave Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga jezika iz 1967. godine. Iz Instituta poručuju da je hrvatski jezik prošao burna razvojna razdoblja, ali se unatoč teškoćama uspješno obranio od svih pritisaka, obezvrjeđivanja i zabrana.
Ipak, u ovom se razdoblju sveprisutne globalizacije susrećemo s »modernim napadima« engleskoga na hrvatski jezik. Pri tome više nije riječ ni o kakvoj zabrani ni prisili, nego o želji da u hrvatski jezik »ispod radara« uđu anglizmi da bismo pokazali da smo moderni i »u tijeku«. Jezičnom krizom u Hrvatskoj bavila se Jasna Šego u članku »Trendseteri spikaju hrengleski«. Ona ističe da se »kriza jezika prepoznaje kao nebriga za materinski jezik, ignoriranje pravila i norma funkcionalnih stilova hrvatskoga standardnoga jezika, pisanje i govorenje kako tko hoće, bez želje za služenjem bogatim jezičnim potencijalom«. Tako su se Hrvati, posebice mladi, toliko navikli na »hrengleski« da kao strane više i ne doživljavaju riječi poput OK, cool, sorry, shopping i slične.
Akademik Josip Bratulić rekao je da je jezik »najsnažnije obilježje identiteta, i osobe i naroda«. Zapitajmo se onda koliko nam je danas naš jezik – kako kaže Preradović – mio kada ga sve manje govorimo, misleći da se nešto na engleskom može reći bolje nego na našem hrvatskom jeziku?
Glagoljaško bogoslužje – osobitost Crkve u Hrvata
Negdašnje središte jedne mjesne Crkve rimskoga obreda u Hrvatskoj, senjska katedrala, prva je katedrala na svijetu u kojoj se misa služila na narodnom jeziku. Naime, glagoljaško bogoslužje u njoj se slavilo na starocrkvenoslavenskom i starohrvatskom jeziku, i to iz obrednih knjiga pisanih hrvatskom glagoljicom. Zahvaljujući jedinstvenomu dopuštenju Svete Stolice, to se bogoslužje u 13. stoljeću raširilo na cijelo područje negdašnje Senjske biskupije.
Stoga je hrvatski ujedno prvi narodni jezik koji se može podičiti da je u njegovu zaštitu stao jedan papa – Inocent IV., koji ga je svojim pismom senjskomu biskupu Filipu 1248. službeno uzdigao na razinu jezika bogoslužja. »Čitava Katolička Crkva rabila je bez izuzetka latinski jezik do Drugoga vatikanskoga koncila. Za tu iznimnu povlasticu među svim narodima svijeta posebno su zaslužni hrvatski svećenici glagoljaši, vrijedni čuvari kršćanske vjere i narodnoga duha u hrvatskom narodu«, zaključio je u tekstu povodom spomendana tvoraca glagoljice sv. Ćirila i Metoda kolumnist portala Narod.hr Petar Horvatić.
»Drevni i lijepi jezik« – zalog ljepše budućnosti
Od brige o jeziku do skrbi o društvu
Na inicijativu Matice hrvatske 26. je siječnja 2024. Hrvatski sabor donio Zakon o hrvatskom jeziku, koji propisuje službenu uporabu hrvatskoga jezika te uređuje osnivanje Vijeća za hrvatski jezik, zadužena za zaštitu i razvoj hrvatskoga jezika. Osim što je donošenjem zakona službeno potvrđeno da je hrvatski jezik službeni jezik u Republici Hrvatskoj te jedan od službenih jezika Europske unije, Zakon predviđa i izradu nacionalnoga plana hrvatske jezične politike u svrhu očuvanja društvene uloge i pravnoga položaja hrvatskoga jezika.
Novi zakon definira i obuhvat pojma hrvatski jezik, njegove posebnosti, područje primjene, trodiobu na čakavsko, kajkavsko i štokavsko narječje te možda i ono najvažnije – da je hrvatski jezik temeljna sastavnica hrvatskoga identiteta i kulture. Vrijedi spomenuti da je još 1842. godine grof Janko Drašković, prvi predsjednik začetnice ideje o Zakonu o hrvatskom jeziku, temeljnim ciljem Matice hrvatske odredio upravo skrb o hrvatskom jeziku, književnosti i identitetu.
Očuvanje jezika zapravo je očuvanje kulture jer jezik je odrednica duhovne, kulturne i emocionalne dimenzije čovjeka. Budući da očuvanje jezika omogućuje njegovim govornicima da nastave živjeti svoju tradiciju, nestankom se jednoga jezika gubi i dio kulture kojoj je taj jezik pripadao. U najvećoj su opasnosti od izumiranja autohtoni jezici jer su njihovi govornici većinom pripadnici manjina, kako u brojčanom tako i u socioekonomskom smislu. No osim govornika autohtonih jezika, veliku skrb za svoj jezik iskazuju i – Francuzi. Francuska je vlada, naime, krajem prošloga stoljeća zaključila da je učinak globalizacije na francuski jezik bio negativan te je 1994. donesen zakon kojim se francuski jezik definirao kao jezik obrazovanja, rada, trgovine i javnih služba u Francuskoj.
Pripremili: A. Bukovac, V. Lukačin, I. Moslavac, I. Tomić
