UZ OZLJEDE NA RADU I PROFESIONALNE BOLESTI Tjelesna oštećenja i naknade

Snimio: B. Čović

Pravo na naknadu zbog tjelesnoga oštećenja može ostvariti osiguranik kod kojega je utvrđeno tjelesno oštećenje od najmanje 30 posto, a koje je nastalo kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti. Vrsta tjelesnih oštećenja i postotci tih oštećenja utvrđeni su Uredbom o metodologijama vještačenja, kojom je propisan postupak i način vještačenja te lista oštećenja organizma. Zakon o mirovinskom osiguranju u članku 61. propisuje da tjelesno oštećenje postoji kad kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinoga organa ili dijelova tijela, što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika. Bitno je da se radi o osiguraniku koji je obvezno osiguran u smislu odredaba o obveznom mirovinskom osiguranju u trenutku nastanka tjelesnoga oštećenja.

Kategorije s pravom na naknadu

Kao osiguranici u smislu toga zakona smatraju se: 1. radnici, službenici i namještenici i s njima, prema posebnim propisima, izjednačene osobe, zaposleni na državnom području Republike Hrvatske; 2. osobe izabrane ili imenovane na dužnosti u tijelima javne vlasti, jedinicama lokalne samouprave i jedinicama područne (regionalne) samouprave ako za taj rad primaju plaću; 3. osobe koje se nakon završena školovanja nalaze na obveznom stručnom osposobljavanju za rad; 4. osobe koje se stručno osposobljavaju za rad bez zasnivanja radnoga odnosa, prema posebnim propisima; 5. osobe zaposlene kod inozemnih organizacija sa sjedištem u RH koje ne uživaju diplomatski imunitet, kod inozemnih fizičkih osoba s prebivalištem ili sjedištem u RH, ili kod diplomatskih misija i konzularnih ureda strane države te međunarodnih organizacija ili predstavništva sa sjedištem u RH koje uživaju diplomatski imunitet, ili u osobnoj službi kod stranih državljana ako uredbama EU-a o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti ili međunarodnim ugovorom o socijalnom osiguranju nije drukčije određeno; 6. državljani trećih zemalja i osobe bez državljanstva zaposleni na državnom području RH ako pravnim propisima EU-a međunarodnim ugovorom o socijalnom osiguranju nije drukčije određeno; 7. izaslani radnici koji za poslodavca sa sjedištem u RH obavljaju poslove u drugoj državi te osobe na radu u diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu RH u inozemstvu; 8. sezonski radnici u poljoprivredi, prema Zakonu o poticanju zapošljavanja.

Osiguranja na osobni zahtjev

Također su osigurani kao obvezni osiguranici: 1. nezaposlene osobe pod uvjetima i u trajanju utvrđenim propisima o zapošljavanju; 2. osobe koje pružaju pomoć i njegu hrvatskim ratnim vojnim invalidima i koje za taj rad primaju naknadu prema posebnim propisima; 3. osobe koje su zaposlene kod poslodavca sa sjedištem u inozemstvu, na koje se u skladu s pravnim propisima EU-a primjenjuje zakonodavstvo RH. Iz toga proizlazi da i takve osobe u slučaju nastanka tjelesnoga oštećenja za vrijeme dok imaju to svojstvo »osiguranika« imaju pravo na utvrđivanje nastanka tjelesnoga oštećenja pa ako ispunjavaju propisane druge uvjete, mogu ostvarivati i pravo na novčanu naknadu.

Zakon o mirovinskom osiguranju u članku 61. propisuje da tjelesno oštećenje postoji kad kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinoga organa ili dijelova tijela, što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika.

Kao obvezni osiguranici prema odredbama čl. 10. mirovinskoga zakona smatraju se također: 1. obrtnici i trgovci pojedinci upisani u odgovarajući registar; 2. osobe koje u skladu s posebnim propisima samostalno obavljaju profesionalnu djelatnost, kao što su odvjetnici, privatni zdravstveni radnici, umjetnici, novinari, odgojitelji, lektori i prevoditelji, primalje, predstavnici obiteljskoga doma, koji obavljaju poslove savjetovališta i usluga pomoći i njege u kući i drugi; 3. vrhunski športaši ako nisu obvezno osigurani po drugoj osnovi; 4. osobe po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti poljoprivrede i šumarstva; 5. osobe koje obavljaju domaću radinost ili sporedno zanimanje prema Zakonu o obrtu ako nisu obvezno osigurane po drugoj osnovi ili ako nisu korisnici mirovine. Prema članku 11. Zakona obvezno su osigurane i osobe koje obavljaju poljoprivrednu i šumarsku djelatnost kao jedino ili glavno zanimanje. U čl. 12. Zakona propisano je da su obvezno osigurani i članovi uprave i izvršni direktori trgovačkih društava i upravitelji zadruge ako nisu obvezno osigurani po drugoj osnovi i ako posebnim propisom nije drukčije određeno. U članku 13. Zakona kao obvezni osiguranici smatraju se i svećenici i drugi vjerski službenici vjerske zajednice koja je upisana u evidenciju vjerskih zajednica koju vodi ministarstvo nadležno za poslove uprave ako nisu obvezno osigurani po drugoj osnovi. Člankom 14. Zakona propisano je da se kao obvezni osiguranik smatra i roditelj koji obavlja roditeljske dužnosti u prvoj godini života djeteta, a nije obvezno osiguran po drugoj osnovi, ako je dijete hrvatski državljanin i ako roditelj i dijete imaju prebivalište u RH. Također obvezno je osiguran roditelj ili njegovatelj prema propisima o socijalnoj skrbi za vrijeme trajanja toga statusa. Prema članku 15. Zakona na osobni zahtjev obvezno se osiguravaju osobe zaposlene u inozemstvu kod međunarodnih organizacija i stranih poslodavaca ako nisu obvezno osigurane prema inozemnim propisima. Na osobni zahtjev obvezno se osiguravaju osobe zaposlene u institucijama EU-a ako nisu obvezno osigurane prema propisima EU-a. Obvezno se osiguravaju i osobe zaposlene na državnom području RH kod poslodavaca sa sjedištem u inozemstvu koji nemaju registriranu podružnicu u RH.

Tražiti utvrđivanje nastanka tjelesnoga oštećenja

Za pomorce propisuje se obveznost osiguranja u čl. 16. Zakona prema kojem su obvezno osigurani članovi posade broda u međunarodnoj plovidbi čiji je poslodavac, brodar ili kompanija domaća ili strana pravna osoba ako uredbama EU-a ili međunarodnim ugovorom o socijalnom osiguranju nije drukčije određeno.

Sve nabrojene skupine i podskupine osoba, koje se smatraju osiguranicima u smislu odredaba mirovinskoga zakona, mogu tražiti utvrđivanje nastanka tjelesnoga oštećenja, a pravo na naknadu mogu ostvarivati ako se utvrdi da je tjelesno oštećenje najmanje 30 posto i da je nastalo kao posljedica ozljede na radu ili posljedica profesionalne bolesti. Ako osiguranik za isti slučaj tjelesnoga oštećenja stekne pravo na naknadu prema tom zakonu i pravo na naknadu prema drugim propisima, može koristiti samo jedno od tih prava, prema vlastitom izboru. Naknada zbog tjelesnoga oštećenja određuje se ovisno o postotku tjelesnoga oštećenja u odgovarajućem postotku od osnovice. Osiguranik ima pravo na naknadu od dana nastanka tjelesnoga oštećenja ako je zahtjev za ostvarivanje prava podnesen u roku od šest mjeseci od dana nastanka tjelesnoga oštećenja.

IZVORGlas Koncila br. 26/2018.
Prethodni članakKAKO JE NASTAO OMILJNEI NAPITAK Ima li veze između kapučina i kapucina?
Sljedeći članakKAD JE ČOVJEK »SAMO UMORAN« Odmor podno križa