Pravo na naknadu zbog tjelesnoga oštećenja može ostvariti osiguranik kod kojega je utvrđeno tjelesno oštećenje od najmanje 30 posto, a koje je nastalo kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti. Vrsta tjelesnih oštećenja i postotci tih oštećenja utvrđeni su Uredbom o metodologijama vještačenja, kojom je propisan postupak i način vještačenja te lista oštećenja organizma. Zakon o mirovinskom osiguranju u članku 61. propisuje da tjelesno oštećenje postoji kad kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinoga organa ili dijelova tijela, što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika. Bitno je da se radi o osiguraniku koji je obvezno osiguran u smislu odredaba o obveznom mirovinskom osiguranju u trenutku nastanka tjelesnoga oštećenja.
Kao osiguranici u smislu toga zakona smatraju se: 1. radnici, službenici i namještenici i s njima, prema posebnim propisima, izjednačene osobe, zaposleni na državnom području Republike Hrvatske; 2. osobe izabrane ili imenovane na dužnosti u tijelima javne vlasti, jedinicama lokalne samouprave i jedinicama područne (regionalne) samouprave ako za taj rad primaju plaću; 3. osobe koje se nakon završena školovanja nalaze na obveznom stručnom osposobljavanju za rad; 4. osobe koje se stručno osposobljavaju za rad bez zasnivanja radnoga odnosa, prema posebnim propisima; 5. osobe zaposlene kod inozemnih organizacija sa sjedištem u RH koje ne uživaju diplomatski imunitet, kod inozemnih fizičkih osoba s prebivalištem ili sjedištem u RH, ili kod diplomatskih misija i konzularnih ureda strane države te međunarodnih organizacija ili predstavništva sa sjedištem u RH koje uživaju diplomatski imunitet, ili u osobnoj službi kod stranih državljana ako uredbama EU-a o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti ili međunarodnim ugovorom o socijalnom osiguranju nije drukčije određeno; 6. državljani trećih zemalja i osobe bez državljanstva zaposleni na državnom području RH ako pravnim propisima EU-a međunarodnim ugovorom o socijalnom osiguranju nije drukčije određeno; 7. izaslani radnici koji za poslodavca sa sjedištem u RH obavljaju poslove u drugoj državi te osobe na radu u diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu RH u inozemstvu; 8. sezonski radnici u poljoprivredi, prema Zakonu o poticanju zapošljavanja.
Također su osigurani kao obvezni osiguranici: 1. nezaposlene osobe pod uvjetima i u trajanju utvrđenim propisima o zapošljavanju; 2. osobe koje pružaju pomoć i njegu hrvatskim ratnim vojnim invalidima i koje za taj rad primaju naknadu prema posebnim propisima; 3. osobe koje su zaposlene kod poslodavca sa sjedištem u inozemstvu, na koje se u skladu s pravnim propisima EU-a primjenjuje zakonodavstvo RH. Iz toga proizlazi da i takve osobe u slučaju nastanka tjelesnoga oštećenja za vrijeme dok imaju to svojstvo »osiguranika« imaju pravo na utvrđivanje nastanka tjelesnoga oštećenja pa ako ispunjavaju propisane druge uvjete, mogu ostvarivati i pravo na novčanu naknadu.
Kao obvezni osiguranici prema odredbama čl. 10. mirovinskoga zakona smatraju se također: 1. obrtnici i trgovci pojedinci upisani u odgovarajući registar; 2. osobe koje u skladu s posebnim propisima samostalno obavljaju profesionalnu djelatnost, kao što su odvjetnici, privatni zdravstveni radnici, umjetnici, novinari, odgojitelji, lektori i prevoditelji, primalje, predstavnici obiteljskoga doma, koji obavljaju poslove savjetovališta i usluga pomoći i njege u kući i drugi; 3. vrhunski športaši ako nisu obvezno osigurani po drugoj osnovi; 4. osobe po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti poljoprivrede i šumarstva; 5. osobe koje obavljaju domaću radinost ili sporedno zanimanje prema Zakonu o obrtu ako nisu obvezno osigurane po drugoj osnovi ili ako nisu korisnici mirovine. Prema članku 11. Zakona obvezno su osigurane i osobe koje obavljaju poljoprivrednu i šumarsku djelatnost kao jedino ili glavno zanimanje. U čl. 12. Zakona propisano je da su obvezno osigurani i članovi uprave i izvršni direktori trgovačkih društava i upravitelji zadruge ako nisu obvezno osigurani po drugoj osnovi i ako posebnim propisom nije drukčije određeno. U članku 13. Zakona kao obvezni osiguranici smatraju se i svećenici i drugi vjerski službenici vjerske zajednice koja je upisana u evidenciju vjerskih zajednica koju vodi ministarstvo nadležno za poslove uprave ako nisu obvezno osigurani po drugoj osnovi. Člankom 14. Zakona propisano je da se kao obvezni osiguranik smatra i roditelj koji obavlja roditeljske dužnosti u prvoj godini života djeteta, a nije obvezno osiguran po drugoj osnovi, ako je dijete hrvatski državljanin i ako roditelj i dijete imaju prebivalište u RH. Također obvezno je osiguran roditelj ili njegovatelj prema propisima o socijalnoj skrbi za vrijeme trajanja toga statusa. Prema članku 15. Zakona na osobni zahtjev obvezno se osiguravaju osobe zaposlene u inozemstvu kod međunarodnih organizacija i stranih poslodavaca ako nisu obvezno osigurane prema inozemnim propisima. Na osobni zahtjev obvezno se osiguravaju osobe zaposlene u institucijama EU-a ako nisu obvezno osigurane prema propisima EU-a. Obvezno se osiguravaju i osobe zaposlene na državnom području RH kod poslodavaca sa sjedištem u inozemstvu koji nemaju registriranu podružnicu u RH.
Za pomorce propisuje se obveznost osiguranja u čl. 16. Zakona prema kojem su obvezno osigurani članovi posade broda u međunarodnoj plovidbi čiji je poslodavac, brodar ili kompanija domaća ili strana pravna osoba ako uredbama EU-a ili međunarodnim ugovorom o socijalnom osiguranju nije drukčije određeno.
Sve nabrojene skupine i podskupine osoba, koje se smatraju osiguranicima u smislu odredaba mirovinskoga zakona, mogu tražiti utvrđivanje nastanka tjelesnoga oštećenja, a pravo na naknadu mogu ostvarivati ako se utvrdi da je tjelesno oštećenje najmanje 30 posto i da je nastalo kao posljedica ozljede na radu ili posljedica profesionalne bolesti. Ako osiguranik za isti slučaj tjelesnoga oštećenja stekne pravo na naknadu prema tom zakonu i pravo na naknadu prema drugim propisima, može koristiti samo jedno od tih prava, prema vlastitom izboru. Naknada zbog tjelesnoga oštećenja određuje se ovisno o postotku tjelesnoga oštećenja u odgovarajućem postotku od osnovice. Osiguranik ima pravo na naknadu od dana nastanka tjelesnoga oštećenja ako je zahtjev za ostvarivanje prava podnesen u roku od šest mjeseci od dana nastanka tjelesnoga oštećenja.
