U tijeku je Posebna godina »Laudato si’« koju je papa Franjo proglasio o petoj godišnjici njegove istoimene enciklike. I u Hrvatskoj su se, još na svibanjskoj konferenciji održanoj u povodu obljetnice te enciklike, na Hrvatskom katoličkom sveučilištu znanstvenici udružili da se čuje »krik Zemlje i siromaha«. Među njima je i doc. dr. Andreja Sršen s Odsjeka za sociologiju Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, ujedno i vanjska suradnica HKS-a gdje je nositeljica izbornoga kolegija »Integralna ekologija«.

Pojasnila je u čemu je važnost Papine enciklike: »Suvremeni razvoj civilizacije doveo nas je do problema cjelokupnoga održivoga ljudskoga razvoja s kojima se ne susreće samo pojedinac, određena zajednica, jedna država, nacija, regija, kontinent ili religija nego cjelokupno čovječanstvo podnosi jednake posljedice nejednakosti i neodgovornoga ponašanja u odnosu na sve stvoreno na Zemlji. Papa Franjo kroz encikliku ukazuje na vezu čovjeka s Bogom, bližnjim i Zemljom, gdje su ti odnosi raskinuti ne samo izvana, nego i u samom čovjeku. Stoga potiče na traženje novih modela razvoja unutar cjelovite ekologije, koja je središnja tema enciklike, gdje čovjek na uravnotežen način ima ulogu čuvara i odgovornoga upravitelja svega stvorenoga na Zemlji.«

Nova vrsta »ugovora«

Protumačila je da iz te polazišne točke papa Franjo traži novi oblik ekološkoga obraćenja koje ulazi u sve pore individualnoga, ali i kolektivnoga identiteta, koji u suvremenom svijetu traži novu društvenu formu ekološke svijesti povezanosti čovjeka sa Zemljom kao darom Božjim. Enciklika »Laudato si’« tako daje uvid u različite elemente cjelovite ekologije, s posebnim naglascima na moralne i društvene dimenzije, te udovoljava svim suvremenim zahtjevima propitivanja ekologije iz perspektive traženja ljudskih korijena ekološke krize, upućujući tako poziv za novim ekološkim obraćenjem koji traži novu vrstu »društvenoga ugovora« između čovjeka i prirode. »To podrazumijeva ujedinjenje cijele ljudske obitelji u traženju cjelovitoga ljudskoga razvoja, koji je novi etički izazov; traži uspostavu novoga ‘ekološkoga građanstva’ u kojem je dužnost svakoga pojedinca razviti svijest o važnosti uspostavljanja harmoničnih odnosa Stvoritelja, čovjeka i prirode, pri čemu vrlina pravednosti igra ključnu ulogu u stvaranju novoga sustava vrijednosti na globalnoj razini.«

U svijetu su se nakon objave enciklike pape Franje pojavili mnogi kršćanski pokreti i organizacije koji su u svoje programe unijeli brigu za okoliš, ali i brigu za sve ljude koji zbog uništavanja okoliša doživljavaju ugrozu vlastitoga života, života svojih obitelji i svoje imovine

Na pitanje gdje smo pet godina poslije objavljivanja te enciklike, dr. Sršen kaže da o tome možda najbolje govore činjenice promjena u prirodi i okolišu, jačanje konzumerističkoga, a posebno valja istaknuti promjene sadašnjih društvenih odnosa koje papa Franjo prikazuje kroz planetarnu nejednakost, gdje se vanjski dug siromašnih zemalja pretvorio u njihovo bezočno iskorištavanje. »Degradacija okoliša i izostanak pravednosti u općem smislu koji izravno utječe na težinu ekoloških problema cjelovitoga razvoja čovječanstva moralne su kategorije samovolje i neodgovornosti suvremenoga čovjeka, različitih političkih i društvenih struktura, što papa Franjo često ističe kao zaprjeku u kontekstu čovjekova odnosa prema Stvoritelju i svemu stvorenomu. Sve to još uvijek, nažalost, gledamo i nakon pet godina objavljivanja Papine enciklike ‘Laudato si’’.«

Nužnost brige za okoliš

Kada je pak o Hrvatskoj riječ, taj je dokument i nakon pet godina ostao još uvijek nedovoljno poznat vjerničkoj javnosti Katoličke Crkve, smatra dr. Đurica Pardon, znanstveni suradnik i župnik u Punitovcima u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. »Iako se o njoj prigodom njezina donošenja u javnosti razvila rasprava, ta enciklika poslije nije zaživjela u svijesti vjernika. Ni crkveno vodstvo ni vjernici nisu prepoznali snagu Papine poruke koja je u enciklici »Laudato si’« upućena na usvajanje i provođenje u djelo. Poruka pape Franje da je vjernička dužnost brinuti se za okoliš, što su uostalom naglašavali i njegovi prethodnici papa Ivan Pavao II. i papa u miru Benedikt XVI., nije došla do svijesti i oblikovala savjesti vjernika. Rijetko se tko u Hrvatskoj u sakramentu pomirenja spominje grijeha kojim je ranio Božje stvorenje. Ekološko obraćenje stoji još uvijek kao poziv na djelovanje.«

Plodovi enciklike rastu

Da je sve međusobno povezano, često ponavlja papa Franjo u enciklici »Laudato si’«, a upravo povezivanje vjernika u brizi za okoliš i potrebite moglo bi biti dio rješenja. Kako kaže dr. Pardon: »U svijetu su se nakon objave enciklike pape Franje pojavili mnogi kršćanski pokreti i organizacije koji su u svoje programe unijeli brigu za okoliš, ali i brigu za sve ljude koji zbog uništavanja okoliša doživljavaju ugrozu vlastitoga života, života svojih obitelji i svoje imovine. Stvaranje i djelovanje kršćanskih društava koja djeluju na načelima nauka Crkve objavljenoga u enciklici »Laudato si’«, otvorilo je novi prostor djelovanja vjernika i brige o socijalnim problemima s kojima se suvremeni svijet susreće. I u Hrvatskoj su se pojavile udruge vjernika, društvene inicijative i zajednice koje su ozbiljno shvatile Papin apel upućen čitavoj Crkvi i svemu svijetu da je briga za okoliš i sve one koji trpe od siromaštva i obespravljenosti bitan dio naše vjere i ljudskosti.«

Budi se ekološka svijest

»Samim time što smo ljudi ne bismo smjeli dopustiti da bilo tko pored nas trpi i pati, da bude obespravljen i nepriznat«, smatra dr. Pardon i ukazuje na to da već i same uvodne riječi enciklike svjedoče o tome da je upravo zemlja od koje smo stvoreni u današnje vrijeme naša najobespravljenija i najzapostavljenija sestra. Nakon pet godina od njezina objavljivanja, vidljivo je da i u Hrvatskoj raste svijest o potrebi uključivanja nauka enciklike »Laudato si’« u redovitu djelatnost i život Crkve i vjerničkih udruga. Buđenje te svijesti, smatra, dovelo je i do projekta »CRO Laudato Si’«, u kojem se na konkretan način potiče vjernike da štede energiju, paze na potrošnju vode, čuvaju dostojanstvo najugroženijih radnika društva (zemljoradnika, radnika u trgovinama…), poštuju nedjelju i ne trguju u Dan Gospodnji, vode brigu o otpadu u vlastitim kućanstvima i ispravnoj upotrebi hrane u obiteljima. »Sva su ta djelovanja vjernički izraz poštovanja prema braći ljudima, prema okolišu vlastitoga života i prema Bogu, Stvoritelju svega svijeta. Iskustva vjernika iz drugih zemalja mogu i nas nadahnuti da kroz vjerničke udruge kojima je najvažnija zadaća molitva i djelatna briga za stvorenja i mi ostvarimo poslanje čuvanja i brige za stvorenja koja nam je Bog povjerio, kako piše već na prvim stranicama Biblije«, zaključio je dr. Pardon.

Pouke prve rečenice Vjerovanja
Snimio: B. Čović | Dr. Đurica Pardon

O ekološkoj krizi sve se više govori i rijetko tko još može zanijekati opasnost koja prijeti ljudskomu rodu i sustavu života na Zemlji, upozorava dr. Pardon i kaže da tu činjenicu više nije moguće zanemariti i gurnuti ju pod tepih kao problem nekih drugih ljudi i nekih drugih organizacija. »Vjera u Boga Stvoritelja i poštovanje svega što je Bog stvorio sastavni je dio naše vjere. To ispovijedamo svaki put kada molimo Vjerovanje. Prva rečenica Vjerovanja što ga izgovaramo na svakoj misi zahtijeva od nas vjernika prepoznavanje veličine i ljepote Božjega stvorenja, poziva nas na zahvalnost i cijenjenje svakoga bića, ne samo ljudi nego i biljaka i životinja jer ih je Božja ruka stvorila i učinila dijelom naših života. Bog je stvorio zemlju, more, rijeke, planine. Sve što je Bog stvorio, dobro je i plemenito. Sve ima svoju svrhu i svoje razloge postojanja. Nije sve stvoreno radi čovjeka. Svako biće u sebi samomu ima smisao i razlog svojega postojanja. Svako biće stvoreno je da Bogu služi i pokazuje njegovu slavu.«

Vjernici su napose pozvani prepoznavati Božju slavu i Božju veličinu, njegovu mudrost i ljepotu kroz stvorenja što ih je On svojom riječju pozvao u život, ističe dr. Pardon. »Zbog toga je važno da najprije vjernici, a potom i svi drugi ljudi dobre volje, prepoznaju složenost i umreženost svih bića u mrežu života. Onako kako se ponašamo prema stvorenjima, govori nam papa Franjo, tako se ponašamo i prema ljudima, pa i prema Bogu. Ako vjerujemo u Boga stvoritelja, nije moguće da ne poštujemo i sve što je On stvorio. Naša ljubav prema stvorenjima pokazuje našu ljubav prema Bogu i ljudima. Ako iskorištavamo i obezvrjeđujemo stvorenja Božja, u velikoj smo opasnosti da se na isti način ponašamo i prema braći ljudima. Sve je međusobno povezano.«

IZVORPrilika br. 7-8/2020.
Prethodni članakUZ 23. NEDJELJU KROZ GODINU Boje se drugoga opomenuti i biti opomenuti
Sljedeći članakKLJUČNIH 20 SEKUNDA Pranje ruku – najjednostavnija i najjeftinija prevencija