UZORI VJERE Štovatelj nazaretskoga stolara

Leonardo Murialdo
Baš u »mjesecu svetoga Josipa« svoj blagdan ima, 30. ožujka, i jedan od njegovih najvećih štovatelja, talijanski svetac Leonardo Murialdo iz 19. stoljeća, zaštitnik radničke mladeži i utemeljitelj Družbe sv. Josipa.

Iako rođen u bogatoj torinskoj obitelji, 1828. godine, zahvaljujući pravomu kršćanskomu odgoju mladi Leonardo nije okretao glavu od siromašnih i iskorištavanih radnika svoga doba. Naprotiv!

Za tijelo, dušu i duh

Postavši svećenikom, posvetio se upravo odgoju siromašne radničke mladeži. Tako je 1866. godine postao rektor Kolegija mladih obrtnika u Torinu i ondje punih 37 godina nesebično pomagao najugroženijim siromašnim mladićima, često i bez obitelji, pružajući im mogućnost naobrazbe i učenja kako bi mogli pronaći posao i osigurati budućnost.

I više od toga, poput pravoga oca pružao im je i duhovnu potporu, poticao na često primanje sakramenata. Brinuo se čak i za njihovu primjerenu zabavu: glazbu, kazalište, šport, ljetne kolonije… Obogaćivao im je i duh, kako bi znali »misliti svojom glavom« i ne dopustiti da ih rad u tvornicama ljudski »smrvi«.

Glas radnika

Da bi osigurao sredstva za njihovo školovanje, hranu i topli dom, Leonardo je čak i osobno prosjačio, kucao od vrata do vrata otvarajući i srca onih koji su imali sredstava.

Nadahnut svetim Josipom, nazaretskim stolarom, dosjetljivo je osnovao Družbu sv. Josipa za pomoć mladim radnicima (koja i danas uspješno djeluje širom svijeta). Budio je tako svijest svih vjernika o njihovoj vlastitoj odgovornosti i solidarnosti prema onima koji su siromašni.

U ostvarenju te zadaće Leonardo se služio i osnivanjem dobrotvornih ustanova, mnogih knjižnica sa štivom pristupačnim najširim slojevima, širenjem dobroga tiska, a pokrenuo je i list pod nazivom »Glas radnika«.

Radimo i šutimo!

Radeći cijeloga života za dobrobit drugih, Leonardo se osobno usavršavao i učio: obilazio je socijalne ustanove, pohađao tečajeve i socijalne kongrese, tražeći 8-satno vrijeme za radnike koji su tada radili i po 12 sati dnevno… Sve da bi bolje bilo njegovim mladim štićenicima, među kojima je njih 80-ak postalo svećenicima!

Umro je 1900. godine, a na njegovu grobu ostalo je zapisano: »Radimo i šutimo!«. Baš kao što je činio on, koji nije teoretizirao i »mlatio praznu slamu«, nego je neumorno djelovao. I to po Isusovu »programu« ljubavi, koji tiho daje i ne očekuje uzvraćanje. (-c)

IZVORMak br. 7/2019.
Prethodni članakKNJIŽEVNA ANALIZA BIBLIJSKIH TEKSTOVA O KUŠNJI KAO KORIZMENI POTICAJ (2) Zlo može dobivati bitke, ali ne i rat
Sljedeći članakPOLAZIŠTE ZA OBNOVU SVIJETA U središtu svemira je – čovjek