PITALI STE
Još će se svi početi svađati…
Poštovana,  svađanje među visokim političarima prevršilo je svaku mjeru. Strah me da će se sada svi početi svađati, po uzoru na njih, i kamo će nas to dovesti. Kako smiriti strasti? Zašto se ljudi uopće svađaju…

Ne postoji osoba koja se barem jednom nije posvađala, a rijetki su i oni koji nisu nikad prekinuli neki odnos radi svađe. Mnogi ljudi smatraju da su svađe nepotrebne, znak osobne slabosti i prvi znak da s odnosom nešto nije u redu. Često je prisutno mišljenje da je dobar odnos onaj odnos u kojem nema prepirki, svađa, ljutnje i mrzovolje; a nerijetko se čuje da je dobar brak samo onaj u kojem se partneri nisu nikad posvađali. Upravo je izostanak svađe i prepirke prvi znak da s odnosnom nešto nije kako treba. Pojedini ljudi imaju tendenciju izbjegavati svađe, skloni su popuštanju drugima kako bi zadržali iluziju i privid dobroga, ako ne i savršenoga odnosa. I upravo je poricanje neslaganja i izbjegavanje svađe podjednako „opasno“ za odnos kao i svađanje odnosno otvoreni sukobi.

Međutim, svađe su sastavni i normalni dio života. No, nikad nije problem u samoj svađi već u načinu na koji se ljudi svađaju i kako svađe završavaju.

Kako započinje svađa?

Najčešće svađe započinju radi osjećaja ljutnje, koja je neizostavna emocija svakog čovjeka, bez obzira na dob i na spol. A ljutnja je jedna od emocija koja se javlja vrlo brzo nakon rođenja, unutar prvih nekoliko mjeseci života. Stoga, od rane dobi svaki čovjek osjeća ljutnju. Iako je ljutnja kao i svaka druga emocija, poput tuge, sreće, radosti, ona često uz sebe veže negativne konotacije. Ljutnja se često veže uz impulzivnost, nemogućnost kontrole i u konačnici doživljava osudu okoline. No, ona je najčešće rezultat frustracije radi nemogućnosti dosezanja određenog cilja. A u podlozi se ljutnje nalazi onaj autentični dio pojedinca – strah, tuga, bol. Kroz ljutnju, pojedinac može spoznati tko je uistinu; ona pokazuje što je osobi važno. Jer jedino ono što je osobi važno, ako prijeti mogućnost gubitka, doći će do osjećaja straha, tuge, a potom i ljutnje. I ljutnja sama po sebi nije negativna, nego negativan može jedino biti način izražavanja ljutnje.

Ne nanijeti bol

Agresija, bilo verbalna bilo tjelesna je jedan od načina na koji osoba može iskazati ljutnju, a glavni cilj joj je nanošenje određene vrste boli. S obzirom na to da je ljutnja vrlo snažna emocija, ako osoba nije naučila kako ju kontrolirati ili ju je naučila kontrolirati na krive načine, najčešće dolazi do agresivnih ispada. Problem ne leži u razmiricama i kontroliranim svađama, već problem nastaje ako osoba ne zna stati, dopuštajući da razmirice prijeđu u ozbiljnu svađu koja je dobar uvod u agresiju. Svaki odnos koji u sebi nosi brojne neriješene stvari, u sebi nosi stvarnu opasnost da obična prepirka eskalira u ozbiljnu svađu. Postoje svađe u kojima osoba osjeća olakšanje jer je svađa dovela do rješenja problema, ali i one svađe u kojima ostaje gorak okus u ustima, svađe koje su donijele brojne ego povrede, razočaranja, osjećaj razorenosti, potištenosti i uznemirenosti.

Kontrola »niskih udaraca«

Tko će iz svađe izaći rasterećen, a tko opterećen, ovisi o načinima svađanja. Onaj tko uspije kontrolirati zadavanje „niskih“ udaraca, onaj tko je usmjeren na rješenje stvarnog problema je na dobrom putu da u svađi pronađe rješenje problema. Samo konstruktivna svađa omogućava ljudima da izraze svoje emocije bez straha da će biti omalovaženi, i kao takva može pružiti sigurno okruženje da svađa ne poprimi negativne razmjere.

Svađe temeljene na onoj „što na umu, to na drumu“, ne će u potpunosti dati dobre rezultate. Većina ljudi ima iskustvo da su u stanjima uzrujanosti izgovorili nešto što se u tom trenutku činilo kao prava stvar. No, takve svađe često povrjeđuju drugu osobu i nanose bol i šalju loše poruke. Ako se tko nakon svađe ne može prestati ljutiti i dopustiti sebi da započne s obnovom odnosa te se teško dovodi u stanje ravnoteže, vjerojatnost da će svađa prerasti u ozbiljniji sukob i poprimiti odlike agresije je vrlo velika.

Riješiti problem ili srušiti odnos

Stoga je mogućnost zadržavanja kontrole nad vlastitim ponašanjem iznimno važno. Ništa dobro se ne postiže u stanjima jake ljutnje i uzrujanosti. Glavno pitanje jest želi li osoba riješiti problem ili srušiti odnos zlobnim primjedbama, osvećivanjem i agresijom? Onaj tko u svađu kreće sa stavom da želi pobijediti, zasigurno neće riješiti problem i neće iskusiti osjećaj mira. Jer međuljudski odnosi nisu natjecanja, a ravnoteža i mir dolaze upravo iz dobrobiti koje odnos pruža, a nikako ne dolazi iz premoći jedne osobe nad drugom. Svađa bez cilja i argumenata nije konstruktivna svađa, već dobar put ka narušavanju odnosa i put ka agresiji.

Nije svaka svađa pitanje života i smrti niti je kraj svijeta ako tko prigovori drugoj osobi radi nekih stavova, oblika ponašanja i učinjenih radnji. Ako se prigovori daju s poboljšanjem odnosa  ukazivanjem na određene negativnosti, onda je svađa itekako potrebna. Ali ako je cilj jednoj osobi da stalno i neprestano nalazi mane drugoj osobi, da ju kritizira i stalno ukazuje na nedostatke a nikada na vrijednosti, onda toj svađi nije namjera poboljšati odnose, već stvori poziciju moći i nadmoći.

Na kritiku kritikom

Kritiziranje vrlo lako i brzo prelazi u naviku i kad kritiziranje postane sastavni dio komunikacije, vrlo teško se odmaknuti od takvog načina funkcioniranja. Mnogi ljudi kritiziranje koriste kao dominirajući način ophođenja s ljudima, što kod druge osobe izaziva potrebu da se brani, kreće u protunapad, odgovarajući na kritiku kritikom. I s vremenom, svađa gubi onaj svoj pravi smisao a poprima odlike sukoba. Pojedinci koji su skloni stalnom kritiziranju su kao banka pogrešaka – vrijedno skupljaju svaki propust i nedostatak druge osobe, što ih čini pesimističnim, ogorčenim i frustriranim, osobito u situacijama koje procijene da su ugrožavajuće za njih.

Zašto se ljudi uopće svađaju? Koji su najčešći razlozi? Uzrok se može naći u brojnim stvarima, od onih osobnih poput osobina ličnosti, temperamenta pa do nekih okolinskih. Svatko ima svoje naočale i svoje dioptrije kroz koje promatra svijet, ljude i događaje oko sebe. I te naočale su uvijek subjektivno obojane dajući određenu subjektivnost objektivnim, realnim situacijama. I ako osoba nije spremna odustati od svojih dioptrija ili barem biti spremna na kratko staviti tuđe naočale s drugačijom dioptrijom, tada je vrlo izvjesno da se drugoj osobi nameće vlastiti sustav vrijednosti, vlastiti stav koji se itekako može kositi s tuđim. A taj osobni stav i sustav vrijednosti se najčešće smatra jedino ispravnim. Pa tako i druga osoba ima svoj sustav vrijednosti koji smatra ispravnim. I kad se tako dva relativno različita gledišta, dva različita stava nađu u istoj situaciji, a bez spremnosti da se propitaju vlastita i tuđa gledišta, ne preostaje ništa drugo nego da započne svađa. A još ako se u cijelu priču uplete ego, a uvijek se uplete, i još ako je ego povrijeđen, tada svađa poprima svoje neslućene razmjere. Jer povrijeđeni ego napada osobne temelje, sustave vrijednosti i osobu u cijelosti. Kad ego caruje tada su svađe najčešće iracionalne, destruktivne, eskalirajuće, u potpunosti subjektivne, konkurentske i neprijateljske. Jer u svađama osoba brani ili napada u potpunosti subjektivna tumačenja vlastitih i tuđih poruka.

NEOPHODNE ZA RAST | Tradicionalno i suvremeno o svađi
Uzroci svađe se mogu naći i u komunikacijskim stilovima i narušenim komunikacijskim kanalima. Pojedine riječi se mogu tumačiti na različite načine kao i načini na koje su te riječi izgovorene. A upravo te različitosti u tumačenjima mogu biti pravi poticaj za nastanak svađe.
Tradicionalni pogled na svađu sugerira da su svađe nešto što osoba mora pod svaku cijenu izbjeći, nešto što je štetno, neprihvatljivo i nepristojno. Prema suvremenim pogledima na svađe, one su neophodne za rast i razvoj, za napredak odnosa. S obzirom na činjenicu da je većina ljudi odgajana na način da su svađe opasnost koja se treba potisnuti, zaobići, da se svađaju samo nekulturni i nepristojni ljudi, ljudi su više-manje skloni potiskivati ljutnju a time i svađu. Potiskivanje ljutnje i svađe dovodi do nagomilavanja raznih frustracija, napetosti i bezrazložne nesnošljivosti, manje suradnje i manje potrebe za održavanjem i razvijanjem međusobnih odnosa.

 

Da svađa ne postane sukob

Uzroke svađa svatko može naći unutar sebe, poput krivih procjena realnosti i stvarnosti, nerealnih tumačenja stvarnosti, iskrivljavanja realnosti, nepoznavanja sebe, iskrivljene slike sebe, pomanjkanja uvida u sebe i vlastitog ponašanja. Ako je osoba u stanju visoke frustracije i snažnog osjećaja ugroženosti, tada postoji velika prijetnja da naoko bezazlena svađa poprimi razmjere ozbiljnijih sukoba. Svađe su potaknute i nekontroliranim emocijama odnosno nesposobnosti da osoba ovlada vlastitom ljutnjom, da je iskaže u dovoljnom intenzitetu, u pravo vrijeme i da je usmjeri ka pravim ljudima. Tjeskoba, strah, napetost, predrasude, netolerantnost prema različitim mišljenjima, ponašanjima i stavovima te nedostatna doza humora, sve su to razlozi radi kojih dolazi do sukoba i svađa. S obzirom na to da ljudi u sukobe ulaze radi različitih uvjerenja i stavova, različitih navika i drugačijih pogleda na situaciju i život uopće, često nedozvoljavajući da netko može imati pravo, stoga je teško i slušati i uvažavati argumente druge strane. Ako tko neke događaje drugačije vrednuje, ako tko ima različite stavove prema životu, ako tko ima druge navike, teško je u toj situaciji naći zajednički jezik i živjeti složno.

Zapravo napadaju sami sebe

No, problem nikada nije u različitosti nego nastaje onda kad osoba nije spremna razgovarati o tim različitostima i na koncu ih prihvatiti. Jer čar odnosa jest u pojedinim različitostima koje omogućavaju davanje šire slike situacije. U pozadini sukoba i svađa jest i kriva procjena stvarnosti i ponašanja druge osobe, njezinog prijedloga, mišljenja i ponašanja, a pomanjkanje potpunog uvida i svih potrebnih informacija nalazi se u podlozi većine sukoba. Kada se poluistina pretvori u potpunu istinu, kad subjektivno postane dominirajuće nad objektivnim, kada neprovjerene spoznaje i nepotpuni uvidi postanu ultimativne istine, svađa širih razmjera je neizbježna. A nemogućnost upravljanja vlastitim emocijama dovodi do toga da osoba lako gubi kontrolu, počne se nekontrolirano ponašati, koristiti neprimjeren rječnik, vrijeđati osobu, koristi nelogično i iracionalno argumentiranje, dovodi do „požara“ koji se razbuktava i teško ga je ugasiti. No, pojedinci često nisu svjesni da drugima zamjeraju upravo ono što im se kod njih samih ne sviđa, da svoje nesavršenosti prepoznaju u drugim ljudima, te napadajući drugu osobu, zapravo napadaju samog sebe. Takve svađe su ništa drugo nego opravdanje i objašnjenje osobne nepodnošljivosti, netoleriranja drugog ali i cjelokupne stvarnosti.

Jedino zdrava svađa može potaknuti promjenu, omogućiti uočavanje i rješenje problema, dovesti do suradnje i bližeg odnosa. Zdrava svađa omogućava objema stranama da bez cenzure i straha iznesu svoj stav, mišljenje i emocionalno stanje; u zdravoj svađi nema osuda, već u njoj dominira mogućnost i sposobnost razumijevanja tuđeg gledišta, prihvaćanje različitosti i mogućnosti i da se osoba u potpunosti izrazi. Zdrava svađa ne nameće vlastita stajališta kao jedina isrpavna, i u zdravoj svađi nema mjesta potrebi za dominacijom i uspostavom moći. Zdrava svađa omogućava osobi da bolje spozna sebe, svoje slabosti i svoje jake strane, da upozna vlastite predrasude i vlastite poglede ne život. Zdrava svađa ne tolerira odnos pobjednik – gubitnik, jer u zdravoj svađi obje strane izlaze kao pobjednici, obogaćenim novim spoznajama o sebi ali i o drugima. A izbjegavanje svađa je štetno jer otežava usvajanje svih onih vještina potrebnih za uspješno postupanje u sukobima. Svađa može biti značajna alatka za samoaktualizaciju, a hoće li ona to postati ovisi o tome kako će je tko upotrijebiti, kao određenu samospoznaju i spoznaju ili kao oruđe za rješavanje osobnih frustracija i zadovoljenja sebičnih potreba.

IZVORPrilika br. 5/2021.
Prethodni članakKATOLICI U MANJE POZNATIM ZEMLJAMA SVIJETA Turks i Caicos – liturgijska slavlja na tri otoka i tri jezika
Sljedeći članakMAĐARSKI PREDSJEDNIK VLADE VIKTOR ORBAN EKSKLUZIVNO ZA GLAS KONCILA Kršćanstvo je stvorilo slobodnoga čovjeka, obitelj i naciju