»Zbog čega ljudi migriraju?« upitala se na početku plenarnoga predavanja dr. Rebeka Mesarić Žabčić i napomenula da povratnici u Hrvatsku svojim iskustvom, znanjem i vještinama žele pridonijeti gospodarskomu razvoju Hrvatske, a kao razlozi povratka nametnuli su se blizina obitelji, ekonomski razlozi ili pak sigurnosni. Uz sve prednosti dolaze i izazovi, a jedan od najvećih s kojima se povratnici susreću teškoće su i zaprjeke u administrativnom sustavu, rekla je i dodala: »Privlačni činitelji za useljavanje, pa i za povratak naših ljudi, koje bi možda trebali čuti vladajući u Hrvatskoj, bili bi veća primanja, bolja mogućnost razvoja karijere, profesionalna autonomija, bolji način života, bolji radni uvjeti, bolji zdravstveni sustav s većim resursima, bolje cjeloživotno obrazovanje, politička stabilnost i bolji životni standard.«
Povratne migracije mogu i trebale bi biti ono što Hrvatska priželjkuje, čemu bi trebala težiti, a dr. Mario Bara u plenarnom je predavanju istaknuo da povratnički tokovi, koji su u porastu, donekle mogu ublažiti negativne demografske trendove. Da bi povratnički trend rastao, potrebni su, smatra, aktivan pristup politici povratništva, promocija zemlje u svim segmentima te cjelovita provedba postojećih i budućih strateških dokumenata. »Zaustavljanje i ublažavanje negativnih trendova traži prikladne odgovore svih zainteresiranih činitelja u društvu. Tržište rada nameće pitanja vezana uz poticanje povratništva hrvatskih migranata, ali i aktivnu useljeničku politiku«, rekao je prof. Bara.
Tijekom predavanja dr. Marina Sopte na prvom panelu moglo se čuti da Hrvatska treba iskoristiti potencijale, znanje, vještine, radnu disciplinu i prihvaćanje rizika koje nose i nude iseljeni povratnici. No Hrvatska se, prema mišljenju predavača, ne koristi svim mogućnostima i potencijalima jer ne postoji volja. »Ako Mađarska može povratiti 800 obitelji, ne vidim razloga da Hrvatska ne može. Nitko me ne može uvjeriti da su Židovi ili Mađari sposobniji od nas. Prema tome na nama je da se suočimo s problemom i da ga rješavamo na temelju argumenata«, poručio je Sopta. Navevši primjere hrvatskih iseljenika koji su suočeni s velikim teškoćama u svojem poslovanju u domovini, zaključio je da je jedna od najvećih zaprjeka za potencijalno veće investicije hrvatskih iseljenika pomanjkanje poduzetničke klime i poticajnih mjera koje bi utjecale na veća ulaganja hrvatskih iseljenika.
Govoreći u kontekstu politike, dr. Bara u plenarnom predavanju istaknuo je važnost veza s hrvatskim iseljeništvom, a kao dobar primjer pozitivnih praksa predstavio je i Irsku koja održava veze s iseljenicima preko mrežne stranice za iseljenike i povratnike, raznih platforma i snažne strategije povratništva. Da bi privukla useljenike i povratnike, prema njegovu mišljenju, Hrvatska treba pokušati prikazati pozitivnu stranu i promovirati uspjehe povratnika. Nadovezujući se na primjer Irske, tajnica Centra za istraživanje hrvatskoga iseljeništva Tanja Trošelj Miočević u tom je kontekstu na prvom panelu rekla da se Hrvatska ne koristi potencijalom svojih iseljenika kao Irska i ne primjenjuje irski model useljavanja jer je Irska useljavanjem mladoga i obrazovnoga stanovništva postigla demografski »boom« i u zadnjih 30 godina dobila milijun stanovnika, a Hrvatska ih je izgubila. U opoziciji velike problematike koja zahvaća pitanje iseljenika, useljeništva i povratništva iznijela je Trošelj Miočević i nekoliko primjera održivih modela i uspješnoga povratništva. Primjeri uspjeha povratnika i useljenika, smatra Trošelj Miočević, mogu poslužiti kao motiv i poticaj uspješnoga povratništva hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka, pripadnika drugoga i trećega naraštaja. Opisala je tijekom predavanja iskustva šest pojedinaca i obitelji koji su ostvarili uspješan povratak u Hrvatsku te investirali u hrvatsko gospodarstvo i ekonomiju.
Tijekom predavanja, ali i rasprave, na drugom panelu o useljeništvu i povratništvu, spomenuta je njemačka organizacija »Raphaelswerk« koja je osnovana u 19. stoljeću s ciljem da vrati njemačke iseljenike te kao odgovor na potrebu rada s useljenicima. »Hrvatska nema financijske mogućnosti da useljenicima omogući financijsku stabilnost tijekom prve dvije godine, no može stvoriti te uvjete«, odgovorio je dr. o. Luka Marković na pitanje o mogućnosti osnivanja i djelovanja takve organizacije za Hrvate i dijasporu te istaknuo i »Bonifatiuswerk«, organizaciju koja pomaže njemačkim katolicima u dijaspori i koja radi vrlo ozbiljno i sustavno. »Mi nemamo takav plan«, rekao je dr. Marković, pojasnivši: »Ideje su dobre, ali realizacije nikakve.«
U raspravi nakon plenarnih predavanja istaknuta je razlika između povratnika i useljenika jer nemoguć isti pristup jednoj i drugoj skupini. Do izražaja je došlo pitanje obrazovanja, posebice u vezi s (ne)poznavanjem jezika. Uključujući se u raspravu, Dario Magdić iz Središnjega državnoga ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske predstavio je programe Ureda dobrodošlice koji djeluje u sklopu Središnjega državnoga ureda za Hrvate izvan Hrvatske.
Među glavnim su njegovim djelatnostima upravo programi učenja hrvatskoga jezika, a pomaže i u reguliranju boravišta i prebivališta, prilikom upisa u školu i u traženju hrvatskoga državljanstva. Prof. Žana Ćorić izlažući na prvom panelu pobliže je opisala rad Ureda dobrodošlice te rekla da je kroz program učenja hrvatskoga jezika koji nudi ured dosad dodijeljeno 1095 stipendija. »Ured je 2018. pokrenuo i e-tečaj hrvatskoga jezika na A1 i A2 razini te je dostupan svima koji su voljni naučiti hrvatski jezik. Statistički gledano, do danas je 10 000 korisnika u 116 država na pet kontinenata pohađalo taj tečaj«, rekla je prof. Ćorić.
U tečajeve hrvatskoga jezika, ali i očuvanje veza dijaspore s Hrvatskom, uključila se i Hrvatska matica iseljenika. »Među najvažnijim je programima Mala škola hrvatskoga jezika i kulture koja svakoga ljeta u hrvatskim gradovima okuplja više od stotinu djecu između devet i 16 godina. Tu je i Sveučilišna škola hrvatskoga jezika i kulture te internetski tečaj hrvatskoga jezika«, istaknuo je tijekom drugoga panela dr. Ivan Tepeš kao zamjenik ravnatelja Hrvatske matice iseljenika.
