Nedaleko od Pule svojom ljepotom i prirodnom raznolikošću proteže se jedno od starijih istarskih mjesta – Galižana. Prema povijesnim i arheološkim izvorima datira još iz prapovijesnoga razdoblja. Na tom prostoru vidljiva je arhitektonska raznolikost, od drevne arhitekture romaničkoga doba pa sve do današnjih novih građevina, industrijske zone, suvremenih obiteljskih kuća koje niču iz istarske crvene zemlje. Kad se svemu tomu pridodaju poznate galižanske masline, vinogradi i obiteljska gospodarstva koja se bave stočarstvom, dojam je da je riječ o mjestu po mjeri čovjeka.
Tamošnjim ljudima ide na ruku blizina Pule kao većega središta i prirodna ljepota koja pogoduje povrtlarstvu, maslinarstvu, poljoprivredi i stočarstvu, od kojih se mogu lijepo popuniti svakidašnji proračuni…
Galižana je samostalna župa koja datira iz 9./10. stoljeća kao župa sv. Justa, no zbog kuge u Istri za zaštitnika župe izabran je sv. Rok, kojemu je u 17. stoljeću posvećena tada građena crkva. Župnik u Galižani je magistar fundamentalne teologije Vladimir Brizić, koji ujedno pomaže u župi Vodnjan. Premda iz generacije mlađih svećenika, dojam je da izvrsno poznaje biskupiju jer, kako ističe, puno je naučio od starih svećenika koji su iznijeli Crkvu »na svojim plećima«, počevši od umirovljenoga biskupa Ivana Milovana preko brojnih proganjanih svećenika do današnjih prezbitera iz njegove generacije. Župnik je koji osmišljava pastoralne programe u kojima nastoji spajati i starije i mlađe vjernike, uključiti ravnopravno pripadnike raznih nacionalnosti, pa nije čudo da ga u Galižani popularno zovu »magnet«.
»Župa sv. Roka pripada Vodnjanskomu dekanatu, a na njezinu području stanuje oko 1700 žitelja. Katolika je oko 1300, a ostali su većinom islamske vjere. Prošle smo godine imali sedam krštenja, 17 sprovoda i tri vjenčanja, a svake druge godine bude 15-ak krizmanika. Svake godine imamo pak prvu pričest te ćemo ove godine imati 12 prvopričesnika. Mjesto je specifično i s obzirom na mješovito stanovništvo zbog svoje nacionalne i religijske pripadnosti. Sve ih poštujem i cijenim jer skupa gradimo zajedništvo«, rekao je župnik.
»U župi imamo orguljašicu, ali nemamo klasičan zbor. U nas cijela zajednica sudjeluje u pjevanju i animiranju mise. Svakoga dana u župi se moli krunica koju predvodi skupina ‘Stražari sv. Roka’. U župi djeluju i ministranti i župni Caritas, koji sudjeluje u većini akcija za potrebite.« Zanimljivo je i sljedeće župnikovo zapažanje: »Bilježimo odlazak nekoliko obitelji, ali i povratak nekolicine obitelji iz inozemstva. S obzirom na smještaj župe između Pule, Vodnjana i Fažane te rast turizma koji sa sobom vuče sve grane gospodarstva, posla ima dovoljno. Treba reći da ipak velik dio čine umirovljenici, a ostali rade u raznim djelatnostima poput građevine, turizma, poljoprivrede, administracije… Iako u Galižani živi starije stanovništvo, raste broj obitelji s djecom. No, na žalost, kao i drugdje u Hrvatskoj, imamo stotinjak neženja.«
Župnik Brizić navodi da je Galižana tradicionalno poznata po visokokvalitetnoj proizvodnji maslinova ulja te se na području župe nalaze dvije uljare, od kojih uljara »Oleo« dobiva i svjetske nagrade. »U posljednje vrijeme izgrađeno je više od stotinu kuća za odmor. S obzirom na gospodarsku budućnost, jasno je da ona uvelike ovisi o turističkim sezonama. Drugim riječima, dok funkcionira, turizam vuče sve za sobom«, rekao je župnik, spomenuvši i da se u blizini nalazi i velika tvrtka koja zapošljava ljude koji su osposobljeni na informatičkom području.
»Redoviti je pastoral tradicionalnoga karaktera i sastoji se od dnevnih misa, svakodnevne molitve krunice, vjeronauka za prvopričesnike i krizmanike, posjeta bolesnicima. Svakoga četvrtka imamo i euharistijsko klanjanje, a u vrijeme korizme molitvu križnoga puta. Na nedjeljnoj misi redovito sudjeluje najmanje 50 vjernika«, rekao je župnik, ponosan što su u došašću molili i na trgu uz adventski vijenac i blagoslov svijeća te organizirali izložbu jaslica u crkvi sv. Justa. »Trendovi u Europi i proces sekularizacije, krize vjere i razuma, evidentan je i u Galižani, što se vidi u malom broju sklopljenih ženidaba i sve većem broju neženja, rastava, zatvorenosti životu i slično«, rekao je župnik.
»Velika pomoć za život župe jesu župljani koji se brinu o crkvi, uređuju je i čiste te pridonose da se u crkvi svatko može osjećati ugodno. Na području župe postoji pet crkava i crkvica koje su većinom u dobru stanju, osim zvonika koji je izvan funkcije i zahtijeva hitnu obnovu. Potrebnih 2,5 milijuna kuna za obnovu zvonika nadilazi mogućnosti vjernika i primorani smo sredstva i načine tražiti na drugim mjestima. Na području župe djeluju vrtić i osnovna škola od prvoga do četvrtoga razreda, kako hrvatske tako i talijanske škole. U vremenima prije korone organizirali smo hodočašća, no s koronom je sve to stalo pa sada iščekujmo bolja vremena. Svakako vjerujemo u snagu obiteljske molitve i da je to najmoćnije oružje u očuvanju i napretku župe. No čini mi se da u mladih obitelji obiteljska molitva gotovo ne postoji«, rekao je župnik.
U pučkom dvojezičnom pjevanju na hrvatskom i talijanskom jeziku sudjeluje cijeli puk, a za orguljama liturgijskomu zajedništvu pridonosi Franca Moscarada. »Nastavnica sam glazbe i predavala sam u više škola, tu sam od 1976.«, navodi orguljašica. »Od 1990. sviram u više crkava, a posebna mi je radost svirati u Galižani jer cijela crkva pjeva. Posebno ohrabruje uključivanje mladih, a župnik je pokretač koji se na poseban način približio mladima. Jasno je da svaki svećenik ima svoje zasluge, ali primjećujem da mladi imaju povjerenje u župnika i da se rado odazivaju. Prepoznao je da glazba i pjevanje spajaju vjernike, a to je jako važno.«
Stup župe je i katehistica Anamaria Moscarada, aktivna u pjevanju, katehezi, uređenju crkvenoga ruha, okupljanju i poticanju mladih. Opisala je ulogu župe kao »fontane koja daje vodu koja se pak puni molitvom i zajedništvom«. »Svakim danom molili smo da dobijemo svoga župnika jer u nedostatku svećenika župnik nam je dolazio iz druge župe koliko je mogao i kad je mogao. Molitve su nam uslišane i trebamo nastaviti moliti. Posebna nam je radost da smo dobili svećenika koji ide među ljude, među mlade, privlači ih u crkvu i k Crkvi. Ide ususret svima, samo trebamo nastaviti moliti jer snaga molitve ima veliku moć. Molitvena zajednica ‘Stražari sv. Roka’ okuplja desetak članova i molimo svaku večer. Hvala Bogu, izmolili smo da imamo svećenika, a sada dalje molimo za potrebe župe.«
Lino Capeozeccihio od malih nogu privržen je župi, čiju povijest pamti izvrsno jer je ondje rođen i odrastao. Bavi se poljoprivredom. »Nekad je među nama bilo osamdeset posto poljoprivrednika, a danas ih je manje jer okružuje nas industrija, turizam, administracija… Među nama su i doseljenici jer je Pula blizu, a u Galižani je jeftinije graditi kuće. Ohrabruje da na mise dolaze mladi i djeca, onoliko koliko ih ima, jer sve je manje rođenih, a više umrlih.«
Uz orguljašicu je mlada dirigentica Katarina Knežević koja svojom živahnošću daje cijeloj crkvi tonalitet i usklađuje pjevanje na hrvatskom i talijanskom jeziku. Završila je filozofski fakultet, smjer književnost i hrvatski jezik, te vodi dječji župni pjevački zbor. »Dječji zbor okuplja desetak članova i djeca vole pjevati, samo ih je važno animirati«, optimistično je rekla dirigentica, koja je zasad bez posla u struci pa radi u turističkoj agenciji.
Diplomirana ekonomistica Sanja Antolović majka je dvoje djece, redovita je u crkvi, a aktivna je u svim zbivanjima u župi, uključujući i čitanja na misama. Navodi da je Galižana lijep kraj u kojem se živi od poljoprivrede i turizma, a povezujući upravo to dvoje, može se lijepo živjeti. »U župi smo svi sretni što imamo stalnoga župnika. Župa je živnula, svećenik je među nama, živi s nama, jednostavan je i provodi suvremeni pastoral. Ide za ljudima, okuplja ih, posebno je mlade vratio u crkvu. I moja je generacija uključena u čitače, u molitvene zajednice, tu je krunica, pobožnosti, ministranti. Naša zajednica duhovno raste.«
