Uz zrak, voda je bezuvjetno potrebna svakomu živomu biću. Voda je temeljna sastojnica života i nesumnjivo pripada u strateški interes svakoga pojedinca, zatim društva, svake države i čitave zemaljske kugle. Voda je – jednostavno rečeno – život. Nedavno onečišćenje vode u Slavonskom Brodu pokazalo je na hrvatskom primjeru s kojim se poteškoćama stanovnici suočavaju kad čovjek »siluje prirodu«, a da za to još nitko ne snosi odgovornost.
Promatrajući u širem kontekstu, posebno prema izvješću Ujedinjenih naroda, u posljednjih pet desetljeća definicija sigurnosti određene zemlje, odnosno države, odmaknula se od vojnih rizika i teritorijalnih sukoba, pa čak i od nafte. Naime, naglasak je stavljen na vodu, bez koje je nemoguće živjeti i opstati. Tako u svom izvješću UN donosi da bolesti povezane sa zagađenom vodom, poput malarije, godišnje ubiju oko 3,5 milijuna ljudi. Stoga je sve veći pritisak na svjetske zalihe vode, dodatno ugrožene klimatskim promjenama, a procjenjuje se da će se sve češći sukobi i ratovi voditi upravo zbog voda. Stoga se vodno bogatstvo smatra ključnim za nacionalnu sigurnost.
Dalja predviđanja, kako stoji u izvješću UN-a, pokazuju da će potreba za vodom biti sve veća, jer će do 2050. broj stanovnika na zemaljskoj kugli vjerojatno narasti na devet milijarda. K tomu, prema standardima Svjetske zdravstvene organizacije, svaka osoba za svoje osnovne potrebe treba imati osigurano između 50 i 100 litara vode dnevno.
Istraživanja pokazuju da milijarda ljudi na Zemlji nema stalan pristup zdravstveno ispravnoj vodi za piće. Prema podatcima, od ukupne količine voda samo 2,5 % voda zauzima pitka voda. Posebno zabrinjava to da oko 10 % svih bolesti na svijetu ne bi postojalo kad bi se poboljšali uvjeti opskrbe vodom, zatim sanitarni uvjeti, higijena i bolje upravljanje vodnim resursima. »Ne postigne li se ravnoteža između potražnje i ograničenih rezerva, svijet će se naći pred teškom globalnom nestašicom vode«, stoji u UN-ovu izvješću. Direktorica UNESCO-a Audrey Azoulay, koja je koordinirala izvješće, kazala je: »Ako ništa ne učinimo, oko pet milijarda ljudi živjet će na područjima s teškim pristupom vodi do 2050.«
U povodu Svjetskoga dana voda Papinska akademija znanosti pod predsjedanjem Papina izaslanika brazilskoga kardinala Claudija Hummesa organizirala je seminar o vodi. Papa Franjo im je poručio: »Pravo na vodu presudno je za preživljavanje ljudi i odlučuje o budućnosti čovječanstva. Od prvotne je važnosti također odgajati naraštaje koji dolaze za ozbiljnost toga pitanja. Oblikovanje savjesti teška je zadaća. Zahtijeva uvjerenje i predanost. Pitam se, posred ovoga ‘trećega svjetskoga rata u djelićima’ koji proživljavamo, ne idemo li prema velikomu svjetskomu ratu za vodu?« Papa je tada istaknuo da je voda nužna za život i bez nje su sva druga ljudska prava prazno slovo na papiru. Pitanje »pristupa pitkoj i sigurnoj vodi« Sveti je Otac nazvao »bitnim ljudskim pravom i jednim od krucijalnih pitanja sadašnjega svijeta«. »Bolno je«, rekao je Papa, »kad zakonodavstvo neke zemlje ili skupine zemalja ne pristupa vodi kao ljudskomu pravu«. »Još je bolnije kad se zanemaruje ono što je napisano te se niječe to ljudsko pravo.« Problem vode zahtijeva »učinkovita rješenja koja su uistinu kadra prevladati sebičnosti koje priječe ostvarenje toga prava, koje je od životne važnosti za ljudska bića«. Stoga je »nužno vodi dati dužno središnje mjesto na području javnih politika«, rekao je Sveti Otac.
Sa svojim prirodnim resursima, Republika Hrvatska može biti ponosna na vodu, njezine zalihe, čistoću, kakvoću. Premda statistika varira, jer se često izvlači prema željama naručitelja, zanimljivo je da analize pitke vode radi i Svjetska banka te uz Međunarodni monetarni fond čini sve veći pritisak da se voda privatizira. No, dok su u razvijenim zemljama ti pritisci rezultat unutarnje politike i lobiranja moćnih korporacija, pritisak na nerazvijene dolazi izvana. Prema podatcima Svjetske banke, Bosna i Hercegovina je zemlja s najvećim količinama pitke vode po glavi stanovnika na području jugoistočne Europe i sedma u Europi, a po vodnim resursima bogatija je od brojnih zemalja svijeta, uključujući Kinu, Francusku, Njemačku, Japan i Sjedinjene Američke Države. U zemljama jugoistočne Europe, gdje je u toj analizi svrstana Republika Hrvatska, premda je srednjoeuropska zemlja, poslije BiH je Slovenija s 9098 kubika po glavi stanovnika te Hrvatska koja ima 8555 kubika vode po glavi stanovnika. Slijedi Albanija sa 8364 kubika pitke vode po glavi stanovnika, a na samom su začelju Makedonija sa 2616 kubika i Srbija sa 1158 kubika pitke vode po glavi stanovnika. U europskim mjerilima Island je sa 532 915 kubika pitke vode zemlja najbogatija vodnim resursima, a slijede Norveška s oko 77 000, Finska s 19 500 i Švedska s oko 18 000 kubika pitke vode po stanovniku. Isti izvor navodi da Hrvatska pripada u skupinu država bogatih vodom jer godišnje raspolaže s 26 milijarda kubika vode. Procjenjuje se da od tih 26 milijarda kubika u obnovljive rezerve podzemnih voda ulazi oko devet milijarda kubika. Zapravo, to je oko 90 posto vodoopskrbe u Hrvatskoj koja se osigurava iz podzemnih voda. Nadalje, iz izvješća je vidljivo da godišnja potrošnja vode za piće i industriju iznosi oko 380 milijuna kubika, a ukupna potrošnja vode, dakle uključujući potrebe poljoprivrede, stanovništva i industrije, iznosi oko milijardu kubika.
Gospodarenje vodom strateško je pitanje svake zemlje pa je tako presudno i za hrvatsku budućnost, jer vode su opće dobro, a imaju i posebnu zaštitu Republike Hrvatske. To je određeno Zakonom o vodama, u kojem je definirano da se pod korištenjem voda smatra zahvaćanje, crpljenje i uporaba površinskih i podzemnih voda za različite namjene. Prema procjeni stručnjaka, vodna bogatstva Republike Hrvatske veliki su zalog budućnosti gospodarstva. Primjerice, u UNESCO-ovu izvješću o vodnim zalihama, nakon analize provedene u 188 zemalja svijeta, stoji da je Hrvatska treća na prostoru Europe po bogatstvu obnovljivom pitkom vodom. Nažalost, globalizacija i liberalna načela otvorenoga tržišta nisu zaobišla ni Hrvatsku. Po načelu da je dostupno sve svima Svjetska trgovinska organizacija postavila je pravila za međunarodnu trgovinu. U skladu s njima multinacionalnim kompanijama omogućena je kupnja i prodaja prava na vodu.
Vlada Republike Hrvatske dala je 2016. suglasnost na prijenos Ugovora o koncesiji »Podravki d. d.« – tvornici »Studenac«, Lipik za zahvaćanje voda radi prodaje na tržištu. Na temelju te je odluke lipički »Studenac« umjesto u sklopu »Podravke«, nakon 30-ak godina, od 1. siječnja 2017. započeo rad u grupaciji »Kofola ČeskoSlovensko«, odnosno u Hrvatskoj u sklopu njezine tvrtke kćeri »Radenske«.
Među većim je hrvatsko crpilište koje ima tradiciju 190 godina, a smješteno je u Jamničkoj Kiselici (Janino vrelo) te je zaštićeno od svakoga onečišćenja. Dobitnica je znaka Hrvatska kvaliteta, a na međunarodnom natjecanju Mineral Water Challenge 2015. u Portugalu osvojila je zlatnu medalju za najbolju gaziranu vodu u Europi. Prema raspoloživim podatcima, vlasnici su joj AGROKOR d. d., dioničar top 10 (75,92 %), REPUBLIKA HRVATSKA, dioničar top 10 – zastupnički račun (5,56 %), BAHOVEC d.o.o., dioničar top 10 (1,69 %), Privredna banka Zagreb d. d., dioničar top 10 – skrbnički račun (1,36 %), KBZ d. d., dioničar top 10 – skrbnički račun (0,72 %), Zagrebačka banka d. d., dioničar top 10 – skrbnički račun (0,66 %), ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., dioničar top 10 – skrbnički račun (0,58 %), SZAIF d. d., dioničar top 10 (0,55 %), AGRAM Invest d. d., dioničar top 10 (0,51 %), Privredna banka Zagreb d. d., dioničar top 10 – skrbnički račun (0,49 %).
Punionica vode Cetina s kapacitetom izvora, prema službenim podatcima, puni oko 850 tisuća litara vode na dan, što je približno 300 milijuna litara godišnje. Nalazi se iznad jednoga od podzemnih kraških tokova iz kojega se crpi voda sa 70 metara dubine hermetički zatvorenim cjevovodom. Kad se ugrubo izračuna, dobit onoga tko ima koncesiju veća je sto puta od plaćanja koncesije.
Kako se gospodari hrvatskom vodom, koja pripada svakomu njezinu stanovniku? Pitanje je i zašto Hrvati plaćaju vodu po najvišoj cijeni u Europi za jedan kubik, i zašto još ima stanovnika koji nisu priključeni na vodovod. Primjerice, prema službenim podatcima Zagreb je grad na vodi, a na sustav je priključeno 93 % stanovnika, njih više od 900 tisuća, dok je na sustav javne odvodnje priključeno 88 % stanovnika. Kućanstva u Zagrebu u konačnici kubni metar vode plaćaju 18,92 kune. To se vodi pod 11 stavaka; tu je opskrba, zatim odvodnja, usluga pročišćavanja, PDV, naknada za korištenje voda, naknada za zaštitu voda. U sljedećoj je stavci naknada za razvoj voda u koje spada voda, odvodnja, pročišćavanje. Tada se dobije ukupni varijabilni dio cijene usluga na koji se dodaje PDV i u konačnici fiksni dio cijene kubnoga metra od 18,92 kune. U Osijeku je dio vodnih usluga, fiksni dio osnovne cijene vode 14,94 i odvodnje 10,06, plus PDV, što je u konačnici 25,50 kuna. Grad Dubrovnik je na 15 kuna, Zadar na 16,69, a Pula na 14,71 kunu. Zanimljivo je da na području Splitsko-dalmatinske županije ta naknada iznosi 13,98 kuna po kubnom metru.
Prema analizi cijena vodnih usluga Vodoopskrbe i odvodnje d. o. o. iz 2015. hrvatske su cijene vode uspoređene s cijenama iz većih europskih središta. Tako je u Berlinu cijena kubnoga metra vode 12,84 i odvodnje 17,49 kuna te sedam posto PDV, što je zajedno iznosi 32,45 kuna. U Münchenu je 25,5 kuna, u Zürichu 29,06 kuna. Usporedi li se to s prosječnim plaćama i troškovima života, jasno se vidi da je hrvatska voda među skupljima u Europi. Naime, prosječna bruto plaća u Njemačkoj na godišnjoj razini u 2016. godini iznosila je 33 396 eura, što je preračunato u kune 250 470 kuna (ako je euro 1 = 7,5 kuna), dok je prosječna godišnja bruto plaća po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za 2016. iznosila 93 024 kune. Njemačka je plaća 2,7 puta veća od prosječne hrvatske plaće, a voda u Berlinu skuplja je 1,7 puta od zagrebačke. Zanimljivo je iz analize da je u Karlovcu, u hrvatskom gradu koji leži na četiri rijeke, fiksni dio cijene vode 32,60 kuna, što znači da je skuplja od berlinske vode. K tomu, prosječna neto plaća u Karlovačkoj županiji za 2016. iznosila je 4621 kunu.
Svijest o očuvanju javnoga dobra i voda okupili su u Italiji i Grčkoj građane na referendum. Tako se civilno društvo u Italiji usprotivilo zakonu iz 2009. godine kojim je predviđeno da lokalne vlasti privatiziraju vodovodne sustave do kraja 2011. i uvedu primjenu tržišnih načela na određivanje cijena vode.
Troškovi vodnih usluga najniži su u Italiji: grad Milano odobrio je 16. srpnja 2010. godine prilagodbu tarife za korištenje vode na 0,60 eura po kubnom metru. Jedan od zanimljivih primjera jest i Irska, u kojoj građani ne plaćaju vodu. Ne dopuštaju da ono što se dobiva kao dar s neba netko naplaćuje, a to su voda i zrak. Kod njih su nakon izbora koalirali predstavnici stranaka koji su zagovarali naplaćivanje vode, ali su to Irci prosvjedima uspjeli spriječiti. Štoviše, i oni koji su plaćali vodu to kratko vrijeme pozvani su da im se novac vrati. Jer, voda je besplatna i dar je Božji. Važnost očuvanja voda prepoznaju suverene države kojima je stalo do opstanka i čuvanja strateškoga nacionalnoga blaga. Primjerice, zastupnici slovenskoga parlamenta dvotrećinskom su većinom 2016. izglasali promjenu ustava kojom je građanima zajamčeno pravo na pitku vodu kao javno dobro. U prihvaćenom ustavnom amandmanu navodi se da svatko ima pravo na pitku vodu, da svim resursima vode upravlja država preko lokalnih zajednica i ovlaštenih komunalnih služba te da izvori vode nisu roba na tržištu nego su namijenjeni održivoj vodoopskrbi i domaćinstvima. Promjenu ustava slijedit će prilagodba niza zakonskih rješenja i propisa.
