VODITELJICA TALIJANSKOGA HODA ZA ŽIVOT PORUČUJE: »Bit ćemo ujedinjeni s hrvatskim građanima u Hodu za život«

Virginia Coda Nunziante, organizatorica Hoda za život u Rimu

Drugu godinu zaredom u Zagrebu se u subotu 20. svibnja održava Hod za život, a u isto vrijeme pridružuju se i Splićani koji javnim očitovanjem svojih vrijednosti žele stati u obranu života. Pod geslom »Hodaj s nama za život, obitelj i Hrvatsku« u 10 sati Zagrepčani će krenuti s Trga dr. Franje Tuđmana središnjom ulicom Ilicom do Trga bana Josipa Jelačića, a splitska će povorka ići od crkve Gospe od Zdravlja preko Marmontove do Rive.

»Izići na ulicu u obranu života bez taktiziranja i bez kompromisa znači ući u aktivnu borbu, osobno se zauzimati, boriti se za ono što je pravedno i sveto. Danas postoji tolika potreba za jedinstvom, za okupljanjem u istoj borbi.«

Hodom za život organizatori žele podsjetiti da je svaki ljudski život jedinstven i nezamjenjiv te da od začeća do prirodne smrti ima neotuđivo dostojanstvo, kao i skrenuti pozornost na poštivanje svakoga ljudskoga života i važnosti obitelji jer upravo ti čimbenici hrvatsko društvo i hrvatsku domovinu čine stabilnom i prosperitetnom. Hrvatska se nalazi u lošoj demografskoj situaciji bez naznaka skoroga oporavka pa će i o tome biti riječi u povorci. Hod za život održava se već mnogo godina po cijelom svijetu, a istoga dana kada u Splitu i u Zagrebu, takvo veliko okupljanje organizira se šesti put i u Italiji. Razgovarali smo s organizatoricom rimskoga Hoda za život Virginiom Codom Nunziante.

Ruši se zid laži i zavjera
Ove godine organizirate Hod za život u Rimu istoga dana kada se on održava u Zagrebu i Splitu. S kojim zahtjevima i inicijativama krećete u organizaciju ovogodišnjega skupa, što su glavne poruke koje ćete poslati s okupljanja za život?

CODA NUNZIANTE: U Italiji sada živimo ključne mjesece jer naš parlament odobrava zakon o eutanaziji. Zakon je već izglasan u Zastupničkom domu i sada se čeka očitovanje Senata našega parlamenta. Ako ništa u tom domu ne promijene, osobito treći članak, donijet će se zakon koji odobrava ubojstvo najslabijih i onih koji se ne mogu izraziti. Stoga je logičan izbor naše glavne poruke koju iz Rima 20. svibnja želimo uputiti: mi smo ovdje, na javnom mjestu, kako bismo zaštitili najslabije – od samoga početka života do njegova kraja. Hodom za život posljednjih godina želimo potaknuti na iskorak iz političkoga, kulturnoga i medijskoga zaborava u koji je desetljećima bilo gurnuto pitanje zakonitoga pobačaja. Kao što znamo, svakoga se dana u bolnicama diljem svijeta okrutno ubijaju stotine nerođene djece u ime nepostojećega prava na izbor, kao da ta nevina stvorenja nisu ljudska bića, nego predmeti u rukama majka i institucija. Pobačaj je, stoga, novi oblik ropstva kod kojega je ženi zakonom zajamčena potpuna vlast nad životom i smrću nedužnoga bića koje nosi u utrobi. Takvo je stanje neprihvatljivo jednako kao i zaglušujuća šutnja koja prekriva najveći genocid u povijesti čovječanstva. Tisuće ljudi koji sudjeluju u Hodu za život ruše – makar i na jedan dan – taj zid laži i zavjera čineći konačno vidljivima one koji su za velik dio javnoga mnijenja tek bolnički otpad.

Obiteljski dani rezultat su Hoda za život
Sedam je godina prošlo od prvoga Hoda koji ste organizirali u Italiji. Imate li već iza sebe kakve rezultate i postignuća, što se sve promijenilo u tom razdoblju?
CODA NUNZIANTE: U Italiji je pobačaj dopušten, a to je pitanje regulirano zakonom izglasanim u svibnju 1978. godine. Od tada pa sve do 2011. godine ništa se nije činilo protiv zakona okupljanjem na javnim mjestima. Prvi Hod za život održan je 2011. godine u Desenzano del Garda, a godinu kasnije počeli smo organizirati Hod u talijanskoj prijestolnici jer smo shvatili da pro-life poruka mora biti poslana iz glavnoga grada, gdje je sjedište vlade i parlamenta te svih važnijih političkih institucija. Mogu reći da je u sedam godina održavanja Hoda za život mnogo rezultata iza nas, no dvije su stvari posebno značajne. Ponajprije se uspio širiti utjecaj na javno mnijenje – obuhvativši time mnogo više ljudi od samih sudionika Hoda – jer je važna stvar u raspravama o životu biti prisutan u medijima. Druga važna stvar koju je Hod za život inicirao odigrala se protekle dvije godine kada su se napadi na obitelj nastavili, a riječ je o organizaciji dva velika obiteljska dana. Isto se dogodilo i u Francuskoj: obiteljski dani rezultat su Hoda za život koji je ohrabrio ljude da iziđu na javni prostor i tamo iskažu svoje vrijednosti.
Svjedočenjem protiv pobačaja
Postoje brojni načini za zagovaranje života – od molitvenih inicijativa do djelovanja nevladinih organizacija. Zašto ste odabrali upravo javno očitovanje i Hod za život? Smatrate li to učinkovitijim modelom od primjerice zagovaranja i lobiranja oko zakonskih prijedloga u parlamentima?

CODA NUNZIANTE: Svaki je angažman u zagovaranju za život važan. Mi smo odlučili pokrenuti Hod za život jer je nedostajalo iskustvo javnoga okupljanja i izražavanja stajališta u Italiji. Imamo skupine koje lobiraju u parlamentu, postoje udruge koje pomažu majkama, snažne su aktivnosti udruga koje zagovaraju kulturu života diljem Italije… Ali nitko nije radio u javnom prostoru, a primjeri Hoda organiziranoga u mnogim drugim zemljama uvjerili su nas u značaj takvih događaja. Svakako važno je »sredstvo« borbe za život i molitva i tolike krunice koje se mole pred bolnicama u kojima se čine pobačaji, u kapelama u kojima se mnogi volonteri izmjenjuju u smjenama kako nikada ne bi ponestalo duhovne podrške. Pred kršćanskim je zajednicama, ako se suoče s temom pobačaja, prava »planina« koju valja demontirati, a samo u Italiji čini je 100 tisuća službenih pobačaja; stotine tisuća žrtava pilula za dan poslije i drugih oblika kemijskoga pobačaja; 140 tisuća pobačenih prekobrojnih embrija u postupcima umjetne oplodnje; 16 tisuća zamrznutih embrija… U našem slučaju zajedno s drugim nezaobilaznim sredstvom, »svjedočenjem«, može se postići da se poljulja svijest koja želi delikt preobraziti u pravo – kako je to napisao sv. Ivan Pavao II. u enciklici »Evangelium vitae«.

U Americi je promjena vidljiva
U kojoj je mjeri Hod za život i politički događaj? Uključuju li se u njega rado i političari?

CODA NUNZIANTE: Hod za život nije politički događaj, čak iako su naše poruke upućene i političarima, jer tražimo ukidanje zakona kojim se legalizirao pobačaj u Italiji 1978. godine, tražimo prestanak financiranja kulture smrti koji se očituje u pobačaju i u eutanaziji te snažniju pomoć obiteljima i ohrabrenje da imaju više djece. Svake godine u Hodu sudjeluju političari, ali tražimo da ne nose nikakve političke simbole.

Kako komentirate stalno povećanje broja sudionika u Hodu za život, a gotovo nikakve ili slabe promjene na političkoj razini. Zašto ustrajete na organiziranju takvih okupljanja?

CODA NUNZIANTE: Smatram da je važno nastaviti organizirati takve događaje jer će se tek dugoročno moći vidjeti razlika. Primjer u tom smislu može biti američki Marš za život. Tek nakon 44 godine oni su gotovo postigli svoj cilj! Sada je 50 posto mladih u Sjedinjenim Američkim Državama pro-life orijentacije i većina njih uvjerena je da će uspjeti opozvati zakon o pobačaju u sljedećim godinama. Taj se rezultat može zahvaliti organiziranju Hoda, a upravo je tu poruku uputio potpredsjednik SAD-a Mike Pence sudionicima ovogodišnjeg Hoda: »Vi ste omogućili promjenu američke kulture, ali morate ustrajati čak i ako plodove ne vidite odmah.«

»Dekadencija kojoj svjedočimo ide dotle da želi oduzeti roditeljima odgoj vlastite djece za vrjednote tjelesnosti, afektivnosti i odnosa kako bi ga povjerila nevjerojatnim ‘direktivama’ koje bi im se trebale suptilno plasirati u školi. Te direktive dolaze iz Europe, iz Svjetske zdravstvene organizacije, iz Ujedinjenih naroda.«

Naime, ratovi se dobivaju uz pomoć dobrih strategija i s velikom strpljivošću. Nije razumno vjerovati da se veliki rezultati na političkom planu mogu postići za malo vremena, posebno u općem ozračju sustavnih napada na obitelj i na život koji dolaze ne samo od nacionalnih organizacija, nego i s međunarodne razine. Hod za život danas je postao međunarodna inicijativa koja će i ove godine u Rimu okupiti predstavnike najvećih pro-life organizacija u svijetu. No Hod, kao što smo uvijek isticali, nije udruga ili pokret, nego tek susretište na kojem se sreću skupine i inicijative za život, za koje bismo željeli da ih bude sve više i više – u Italiji i u svijetu.

Bitka je kulturne naravi
Jeste li se dosad susreli s nekim oblikom sabotaže u svom djelovanju i kako se ona manifestirala?

CODA NUNZIANTE: Otpori su tu prije svega zbog dekristijanizacije koja se proširila u našoj zemlji i u čitavoj Europi u kojoj se na temelju statistika pobačaj čini svakih 25 sekundi. Riječ je o pokolju bez kraja kojemu se savjesti muškaraca i žena ne odupiru na primjeren način. Može se zamijetiti, kada je riječ o ekonomskoj krizi, velika mistifikacija: društva ne umiru zbog gospodarskih kriza, nego zbog nedostatka načela. Upravo taj nedostatak ne dopušta »političkoj« moći da obrani naravnu obitelj od svih napada kojima je izložena i da je podupre pomažući joj time i u rađanju djece. Bitka je, dakle, poglavito kulturne naravi! Silna je to bitka koja zahtijeva velike napore, veliku izdržljivost i odlučnost.

Washington, Pariz, Bruxelles, Madrid – neki su od gradova u kojima je ove godine već organiziran Hod za život. Koliko je dodirnih točaka organizatora takvih marševa u Europi i Americi, gdje je ta tradicija mnogo duža?

CODA NUNZIANTE: To je samo dio gradova u kojima je održan Hod za život, tu su i australski grad Brisbane, glavni grad Perua Lima, nizozemski Haag… Ovih će dana Hod biti održan u Ottawi i Birminghamu. Majka svih Hodova jest onaj u Washingtonu i on nam daje dobar primjer. Dugi niz godina ni u SAD-u nije se vidjela velika promjena i lako se moglo pomisliti da se organiziranje Hoda čini beskorisnim. No zahvaljujući upornosti Nellyja Graya Hod uspijeva okupiti velik broj zagovornika života, više od pola milijuna građana dolazi dati podršku. U Europi je Hod započeo mnogo godina kasnije i postoje mnoge razlike. Najviše mi upada u oči ozračje slobode u kojem se održava američki Marš za život. Tamo naime svatko može donijeti što god želi. U Europi se osjeća nedostatak te slobode, primjerice u Parizu i Bruxellesu organizatori odlučuju o znakovima i porukama koji će se nositi i biti prikazani. Naš talijanski Hod za život slijedi američki primjer i dajemo potpunu slobodu, ali ne želimo na našim okupljanjima imati političko znakovlje.

Teško je probuditi ljude iz letargije

»Pobačaj je, stoga, novi oblik ropstva kod kojega je ženi zakonom zajamčena potpuna vlast nad životom i smrću nedužnoga bića koje nosi u utrobi. Takvo je stanje neprihvatljivo jednako kao i zaglušujuća šutnja koja prekriva najveći genocid u povijesti čovječanstva. Tisuće ljudi koji sudjeluju u Hodu za život ruše – makar i na jedan dan – taj zid laži i zavjera čineći konačno vidljivima one koji su za velik dio javnoga mnijenja tek bolnički otpad.«

Jedan od najstarijih je američki Hod za život koji se održava već 44 godine, a i Vi ste osobno sudjelovali u njemu u siječnju u Washingtonu. Koliko je teško ljude u Europi motivirati za takvu vrstu aktivizma?

CODA NUNZIANTE: To je zaista prava i velika razlika između Amerike i Europe. Još ako se zna da se u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi Hod za život uvijek organizira tijekom tjedna kako bi se poslala poruka sudcima dok su na radnom mjestu – to još snažnije pokazuje njihovu osjetljivost po tom pitanju. U Europi bi takvo što bilo gotovo nemoguće, pa se zato Hod uvijek organizira vikendom – subotom ili nedjeljom. Mnogo je teže motivirati Europljane i zato jer je riječ o starom kontinentu na kojem se desetljećima provodio nehumani zakon bez primjerene reakcije. Sada je, naravno, mnogo teže probuditi ljude iz te letargije.

Postoji li među nacionalnim organizatorima Hoda za život ideja o ujedinjavanju i organiziranju velikoga Hoda svih europskih zemalja kako bi se poslala snažnija poruka Europskoj uniji?

CODA NUNZIANTE: Nisam čula za tu ideju, koja je svakako dobra, pod uvjetom da se u svakoj zemlji nastavi održavati nacionalni Hod. Također bi bilo značajno kada bi se takav veliki događaj održao u Bruxellesu, srcu Europe, i treba razmisliti o suradnji s organizatorima belgijskoga Hoda za život.

Najbolje duhovne i moralne snage
Iza Vaše organizacije Hoda za život ne stoji Katolička Crkva, ali dobili ste potporu i pape Franje i u Hodu su sudjelovali brojni kardinali i biskupi. Možete li nam objasniti povezanost Vaše inicijative s Katoličkom Crkvom? Tko se sve pridružuje Hodu – jesu li to isključivo katolici ili ima i pripadnika drugih religija?

CODA NUNZIANTE: Organizatori Hoda za život su katolici i to je razlog zbog kojega imamo dobre kontakte i odnose s biskupima i Papom koji nam uvijek uputi poruku podrške i ohrabrenja. Ali ne samo nama, nego i organizatorima Hoda u drugim zemljama, primjerice kada se održavao u Washingtonu i Parizu ove godine. Italija je pak katolička zemlja i iz katolištva crpi svoje najbolje duhovne i moralne snage, no naš se poziv na obranu života ne obraća samo katolicima, nego svima koji prepoznaju postojanje naravnoga zakona, napisana u srcu svakoga čovjeka koji zabranjuje ubojstvo nedužnih. Pobačaj nije samo kršenje katoličkoga morala, nego naravnoga zakona koji vrijedi za svakoga čovjeka, u svakom vremenu i na svim geografskim širinama. To objašnjava činjenicu da na Hodu za život zapažamo sudjelovanje talijanskih građana evangelika, pravoslavaca i budista, ali i deklariranih ateista koji žele stati u obranu života.

»Mreža« humanosti i velikodušnosti
Obično se na Hodu čuje zahtjev za zabranu pobačaja, ali iznose se i prijedlozi o prestanku prisiljavanja poreznih obveznika da sudjeluju u financiranju pobačaja. Koji je vaš krajnji zahtjev vezan uz pobačaj i kako se može pomoći onima koji su se suočili s pobačajem?

CODA NUNZIANTE: Naš je krajnji zahtjev zabraniti pobačaj jer ne možemo prihvatiti takav oblik genocida. Sv. Majka Terezija iz Kalkute rekla je da se ne može uspostaviti mir na zemlji ako je dopušten pobačaj te ubijanje nevinih i nedužnih. No kao prvi korak zahtijevamo prestanak financiranja pobačaja našim novcem, novcem poreznih obveznika. Postoji nekoliko udruga u Italiji koje obavljaju velik posao upravo na tom području. S druge strane želimo biti blizu ženama koje razmišljaju o pobačaju, možemo im reći da se s povjerenjem obrate svim onim strukturama – pritom mislim na centre za pomoć životu – u kojima se nalaze ljudi koji svoj posao obavljaju volonterski i besplatno te im mogu bez osobnoga interesa pomoći u tako osjetljivom i važnom trenutku njihova života. Poznajem mnoge takve inicijative koje su oblikovale izvanrednu »mrežu« humanosti i velikodušnosti. Mnogi od tih ljudi iz cijele Italije sudjeluju u Hodu za život kako bi posvjedočili o ljepoti života koji se rađa. Još bih nešto željela predložiti: tražiti osobe koje će biti u stanju objasniti da se pobačaj izvršava u jednom trenutku, ali tijekom cijeloga života nastavlja živjeti u pamćenju i u intimi vlastite savjesti.

Odgovor na protuljudsku ideologiju
Nažalost, u nekim državama poput Belgije odnedavno je moguće eutanazirati djecu. Koliko je Hod za život i stvar bolesnih, umirućih i starijih osoba?

CODA NUNZIANTE: Da, kao što je već rečeno – štitimo život od začeća do prirodne smrti. Snažno se protivimo zakonu o eutanaziji jer ne možemo prihvatiti ubojstvo najslabijih. Zbog toga ćemo biti na javnom mjestu i bit ćemo ujedinjeni s hrvatskim građanima koji istoga dana organiziraju Hod za život: u obrani života bez iznimaka i bez kompromisa. Treba se jasno suprotstaviti ideologijama koje nam nudi naša »modernost« na način kakav je do sada bio nepoznat. Sjetimo se rodne teorije, konstrukcije spolova drugačijih od onih koje je Bog stvorio. Dekadencija kojoj svjedočimo ide dotle da želi oduzeti roditeljima odgoj vlastite djece za vrjednote tjelesnosti, afektivnosti i odnosa kako bi ga povjerila nevjerojatnim »direktivama« koje bi im se trebale suptilno plasirati u školi. Te direktive dolaze iz Europe, iz Svjetske zdravstvene organizacije, iz Ujedinjenih naroda. Ta je borba usko povezana s borbom protiv pobačaja: obje su borbe odgovor na protuljudsku ideologiju koja je u suprotnosti s načelima naravnoga, a time i božanskoga reda.

Stvoriti mirotvornu »vojsku« protiv napada na naravno pravo
U Hrvatskoj se u pro-life pokret uključuje velik broj mladih. Kakva je situacija kod vas u Italiji? Kako komentirate toliku uključenost mladih u obranu vrijednosti života?
CODA NUNZIANTE: Budućnost naših zemalja oslanja se na mlade ljude. Oni su ti koji trebaju voditi pozitivnu borbu za život jer su oni prve žrtve kulture smrti koja je nametnuta našim narodima. Stoga je njihov angažman vrlo značajan i zato me raduje što se u Italiji okupila grupa mladih koji su osnovali udrugu »Studenti za život«. Oni su vrlo aktivni na sveučilištima i postižu izvrsne rezultate. Prisutnost tolikih mladih objašnjava se činjenicom da je istina – kada se nudi u cijelosti, u svoj svojoj ljepoti – privlačna. Novi naraštaji traže snažne vrjednote i dosljedne svjedoke. Izići na ulicu u obranu života bez taktiziranja i bez kompromisa znači ući u aktivnu borbu, osobno se zauzimati, boriti se za ono što je pravedno i sveto. Naši mladi imaju potrebu dati život za nešto što uistinu vrijedi. A događaj kao što je Hod za život ujedno omogućuje da se udruže muškarci i žene, mladi i stari. Takvi su susreti od velike važnosti i sa stajališta prijateljstva: netko tko razmišlja na određeni način o etičkim temama i o vrjednotama s kojima se ne trguje znade da nije sam te da može računati na mrežu ljudi koje povezuju isti ciljevi i nade. Danas postoji tolika potreba za jedinstvom, za okupljanjem u istoj borbi. Smatram da Hod za život služi i tomu: stvoriti »vojsku« koja je mirotvorna, ali je silno motivirana i ustrajna u borbi protiv pobačaja i svakoga drugoga napada na naravno pravo.

IZVORGlas Koncila br. 19/2017.
Prethodni članakKOMU SE HRVATSKI BRANITELJI MOGU JAVITI KAD JE U PITANJU ZDRAVLJE? Potražiti koordinatore za branitelje u bolnicama
Sljedeći članakDOSANJANI SAN ŠUMARSKOGA STRUČNJAKA Kapela Blažene Djevice Marije od Puta na Bliznecu