Prosinac, koji stiže za nekoliko dana, oduvijek je poseban mjesec u kojem se više vremena provodi s užom i širom obitelju. Koje su dobrobiti toga vremena, zašto je ono važno za članove obitelji i kako uopće stvoriti strukture da se obitelj stavi na prvo mjesto?
Dvije glavne strukture koje omogućuju da se obitelj stavi na prvo mjesto su tjedno vrijeme rezervirano samo za obitelj i vrijeme koje roditelj provodi nasamo s pojedinim članovima obitelji. Sile koje utječu na obitelj u današnjem svijetu prejake su pa je važno da se obitelj njima odupre. Slikovito rečeno, svaka se obitelj mora odlučiti hoće li kormilariti ili će pustiti da je struja nosi. Ključ za uspješno kormilarenje – prema psihologu Williamu Dohertyju – svjesno je stvaranje obiteljskih rituala. To je vrijeme za obitelj koje se može nazvati obiteljski sat, večer ili vijeće obitelji. Tjedno vrijeme za obitelj proaktivna je reakcija na izazove današnjice. Ono je praktičan način da se obitelj stavi na prvo mjesto, da se članovi povežu i stvore sigurnosnu mrežu. Tada se zadovoljavaju mnoge potrebe članova obitelji – od tjelesnih do društvenih, intelektualnih, estetskih, kulturnih, duhovnih i drugih. To je vrijeme za zabavu i uzbudljive aktivnosti koje se planiraju kada je cijela obitelj na okupu. Svi članovi bilježe u kalendar i rezerviraju to vrijeme za obitelj. Dobro planiranje osigurava pogodno vrijeme kako za zabavu tako i za poduku. Naime, četiri su važna sastojka uspješnoga obiteljskoga života planiranje, poduka, rješavanje problema i zabava. Valja se svakim redovito koristiti kako bi se sačuvao imunitet, otpornost i zdravlje obitelji.
Ako obitelj ne bude poučavala vlastitu djecu, djecu će im poučavati društvo, mediji i okolina. S tim će morati živjeti i roditelji i djeca. Poduka se najbolje odvija kod kuće u prigodama i različitim situacijama. Vrijeme za obitelj odlično je i za rješavanje problema. To je vrijeme kada se zajedničkim naporom mogu zadovoljiti temeljne potrebe. Vrijeme za obitelj uključuje i zabavu. Ona ujedinjuje i povezuje članove obitelji. Stvara radost i užitak u zajedništvu. Mogu se pričati šale, zajedno se smijati, igrati. Kada su članovi spontani, emocionalno se povezuju i najdjelotvornije grade organizacijsku strukturu obitelji.
Odupiranje starim navikama i stvaranje novih navika iziskuje enormnu energiju. Kada se ona svlada, sve drugo teče glatko. Moćne sile u kulturi i društvu nesklone obitelji iziskuju kolektivnu društvenu volju obitelji da bi im se usprotivilo. Iz toga je razloga važno razviti predanost: što god da se dogodilo, obitelj ne odustaje od tjednoga sastanka, vremena za obitelj. Ne će to uvijek biti idilično. Počet će koji put svađom i prepirkom, ali završit će zagrljajem, smijehom ili molitvom. Važno je ne posustajati, nego jedanput tjedno provesti kvalitetno vrijeme s obitelju. Ako se ono izgubi, pomakne ili sasvim izgura, obiteljska će dinamika biti sasvim drugačija. Kao kad se tračnice vlaka pomaknu za 5 centimetara na početnoj skretnici pa vlak završi na tisuću kilometara drugom odredištu. Tako je i s obitelju. I najmanje pomicanje smjera uzrokuje kasnije velike promjene.
Uz to zajedničko, valja rezervirati vrijeme za pojedinoga člana obitelji jer se tada hrane srce i duša. Tada se najbolje povezuje, razgovara, poučava i voli. Vrijeme nasamo s bračnim partnerom nužno je za očuvanje odnosa živim i oplemenjuje cijelu obiteljsku kulturu. Vrijeme nasamo s djetetom može uključivati razgovor, izlazak, igru i akciju. Tada se produbljuje emocionalna i socijalna dinamika, gradi se osjećaj zajedništva i privrženosti, bezuvjetne ljubavi i poštovanja. Stvara se osjećaj da će odnosi s članovima obitelji, i kada naiđu poteškoće, biti ono na što se djeca mogu osloniti.
