PITALI STE • Već dulje me vrijeme muči jedna stvar. Nas nekoliko bračnih parova više puta godišnje odlazimo na izlete – ponekad i višednevne. Isprva sam mislila da smo kao parovi »svi isti«, no s vremenom sam počela primjećivati veće razlike među nama. Neki su jako navezani jedni na druge – kao da se više vole – a drugi su nekako hladniji u svojim odnosima. Konkretno, muči me što je moj suprug meni manje privržen nego drugi supruzi svojim suprugama. I zbog toga se svaki put osjećam sve jadnije… Ne bih rekla da me ne voli, znam da me ne vara, nego je nekako hladan… (…) I na poslu je slično… Moje se kolegice iz ureda sa svojim supruzima stalno dopisuju mobitelom, a kad ja svojemu napišem poruku, pita me što nije u redu… Je li to normalno ponašanje?

Privrženost je univerzalna ljudska potreba za oblikovanjem bliskih emocionalnih veza, a stilovi privrženosti relativno su stabilni obrasci ponašanja unutar bliskih odnosa. Prvobitni stil privrženosti temelji se na interakciji dojenčeta s roditeljima ili skrbnicima, a osobito se naglasak stavlja na to kako roditelj reagira na djetetovu uznemirenost.

Primarna i urođena strategija dojenčadi i male djece jest da traže pomoć od drugih kada opaze opasnost. Dijete koje je odrastalo u okruženju u kojem je dobivalo zadovoljavajuću pomoć i utjehu u stanjima napetosti, razvija učinkovite regulatorne strategije koje uključuju sposobnost nošenja sa stresom te razvija osjećaj sigurnosti i usvaja znanje da se može osloniti na druge kada je to potrebno. Dijete koje odrasta u takvim okolnostima razvija sigurnu privrženost. S druge strane dijete koje nije iskusilo sigurnost u zadovoljenju svojih potreba, osobito u stanjima nemira i napetosti, sklono je razviti dodatne strategije kako bi moglo preživjeti odnosno otkloniti osjećaj napetosti i straha. Najčešće takva djeca razvijaju nesigurnu privrženost odnosno izbjegavanje situacija koje ih čine uplašenima.

Dojenački načini i u zrelosti

Djeca mogu razviti anksiozne obrasce privrženosti zbog nepredvidljivosti odnosa s roditeljem, odnosno, ako roditelj pokazuje nedosljednost u pružanju utjehe, dijete može imati teškoće u pronalaženju osjećaja sigurnosti, što rezultira povećanom željom i potrebom za bliskošću. Izbjegavajuća se pak privrženost razvija iz neprilagođenih odgovora roditelja, osobito odbijajućih roditelja koji odbacuju djetetovu potrebu za pažnjom ili pomoću. Ta djeca uče potiskivati ​​znakove uznemirenosti jer su roditelji skloni povlačenju svoje pažnje kada djeca pokažu uznemirenost.

Obrazac privrženosti dojenčadi ostaje stabilnim i u odrasloj dobi te se pojedinci koriste svojim ranim odnosima kao predloškom u budućim odnosima. Ulazak i stvaranje romantičnih odnosa ključno je obilježje razvoja tijekom odrasle dobi, a stabilna i zdrava bračna veza smatra se temeljem sretnih pojedinaca i dobro prilagođene obitelji.

Važan je i humor

Zadovoljstvo svakom vezom, pa i bračnom, obično se procjenjuje stupnjem u kojem pojedinci smatraju da njihovi supružnici ispunjavaju njihove potrebe i želje. Subjektivno zadovoljstvo brakom povezano je s velikim brojem važnih ishoda, poput individualne dobrobiti, što posljedično uključuje mentalno i fizičko zdravlje. S druge je strane smanjeno zadovoljstvo brakom tijekom vremena uvelike povezano s povećanim psihološkim nemirom i smanjenim životnim zadovoljstvom i za muškarce i za žene.

Identificirani su brojni činitelji koji utječu na zadovoljstvo brakom, uključujući različite oblike komunikacije. Na primjer, s većim zadovoljstvom bračnom vezom povezano je iskazivanje fizičke naklonosti, pozitivna upotreba humora te verbalna utjeha, što upućuje na to da pozitivni oblici osobne komunikacije između supružnika mogu pridonijeti većemu zadovoljstvu vezom.

Jedna od karakteristika ljubavi u odrasloj dobi jest da i sama mentalna slika snažne privržene veze može stvoriti osjećaj sigurnosti, pri čemu sustav privrženosti donosi sigurnost u vezi kada se supružnik vidi kao sigurna baza koja olakšava suočavanje sa životnim izazovima i nedaćama. Romantična je ljubav proces privrženosti u kojem pojedinci formiraju psihološku vezu s drugom osobom, stvarajući paralelu s postupkom u kojem se novorođenče veže za roditelja.

Tehnologija i romantika

S obzirom na činjenicu da ljudi danas žive u vremenu sve veće povezanosti, što je omogućio tehnološki napredak, nije iznenađujuće da se mladi sve više oslanjaju na tehnologiju kao mehanizam povezivanja s drugima. Slanje tekstualnih poruka postalo je sveprisutni oblik komunikacije nadilazeći glasovne pozive po popularnosti, posebno među tinejdžerima i mladima. S obzirom na to da je glavna razvojna zadaća u kasnoj adolescenciji i ranoj odrasloj dobi formiranje zdravih, socijalnih i obostrano zadovoljavajućih veza, sve veća upotreba tehnologije u tim odnosima ne može se zanemariti. Logično je zaključiti da i u romantičnim odnosima dopisivanje ima posebno istaknutu ulogu u komunikaciji. Komunikacija preko mobitela postala je redovita komponenta komunikacije romantičnih parova. Istraživanja su pokazala da se mladi elektroničkom komunikacijom (uključujući tekstualne poruke) u romantičnim odnosima najčešće služe kako bi izrazili naklonost, razgovarali o ozbiljnim pitanjima te kako bi se ispričali i iskazali kajanje. Drugo je istraživanje o mladima ustanovilo da su se sudionici iskrenije izražavali preko poruka nego uživo. Stoga je dopisivanje postalo dio života mnogih mladih i neizbježno utječe na njihove romantične odnose.
Učinak dopisivanja na bliske odnose je raznolik. S jedne strane može biti korisno kao dopunski komunikacijski alat, čineći osobe dostupnijima i proširujući njihovu povezanost. Međutim prekomjerno oslanjanje na dopisivanje može naštetiti vezi jer je manje intimno, izravno i osobno u odnosu na interakcije licem u lice, a previše dopisivanja može dovesti do opadanja emocionalne intimnosti i zadovoljstva vezom.
Mladi se koriste komunikacijskom tehnologijom jer im daje kontrolu nad socijalnim interakcijama. Pojedinci koji imaju teškoće u odnosima uživo često preferiraju odnose uz pomoć tehnologije kao sigurniji oblik komunikacije. Komunikacijska tehnologija može socijalno introvertiranim pojedincima biti sredstvo kojim se mogu povezati i razviti intimnost na način na koji nisu mogli kontaktom licem u lice. Međutim preferiranje udaljenosti, kontrole i anonimnosti u internetskoj komunikaciji može dovesti do veće uporabe interneta, što zauzvrat često dovodi do negativnih osobnih ishoda u društvenim situacijama.

Četiri stila

Kvaliteta odnosa u djetinjstvu s roditeljima dovodi do unutarnjih reprezentacija ili takozvanih radnih modela samopoimanja koji pružaju prototipove za kasnije društvene odnose. Svaki stil (sigurni, zaokupljeni, odbijajući, plašljivi) obilježen je različitim percepcijama i ponašanjima u romantičnim vezama. To je primjenjivo i na bračne veze. Sigurni pojedinci osjećaju se ugodno sa sobom i svojim supružnikom. Imaju veliko poštovanje prema sebi i supružniku te se smatraju dostojnima bliskih intimnih odnosa. Kao takvi pokazuju nisku razinu anksioznosti prema svojim supružnicima i izvještavaju o manjem broju problema u vezi u odnosu na druge stilove. Zaokupljeni pojedinci veličaju supružnika jer se osjećaju inferiornim ili nedostojnim svojega bračnoga partnera. Zbog te nesigurnosti pokušavaju kontrolirati vezu jer su zabrinuti da bi ih supružnik mogao odbaciti. Zaokupljeni su visoko anksiozni, ali niskoga izbjegavanja, stoga se obično čvrsto drže svojih supružnika. Odbijajući pojedinci imaju pozitivnu percepciju sebe, ali negativnu percepciju drugih. Kao takvi imaju nisku anksioznost, samostalniji su te ne daju prioritet bliskim odnosima. Plašljivim pojedincima nelagodno je u bliskim vezama jer strahuju da će ih drugi povrijediti. Doživljavaju visoku anksioznost te budući da im nedostaje asertivnosti, skloni su izbjeći ili ignorirati pitanja odnosa.

Tko kako odgovara na poruke

Tehnologija daje osjećaj sigurnosti romantičnim parovima znajući da mogu doći jedni do drugih ako je potrebno, a istodobno funkcionirati neovisno. Ako primjerice supružnici redovito odgovaraju na komentare ili zahtjeve preko tehnologije, to postaje opipljiv dokaz da su pristupačni, reaktivni i angažirani. Dimenzije privrženosti imaju različit odnos s komunikacijskom tehnologijom, odnosno s dopisivanjem. Ljudi koji imaju izbjegavajuću privrženost, zbog svoje snažne želje za neovisnošću i oslanjanjem na sebe, mogu djelovati kao hladni i udaljeni supružnici. Takvim pojedincima dopisivanje može biti posebno značajno jer im pomaže u održavanju neovisnosti, dopuštajući im veliku kontrolu nad vremenom, učestalošću i sadržajem komunikacije. Pojedincima koji iskazuju anksioznu privrženost slanje poruka također može biti privlačno, ali iz drugih razloga. Anksiozno privrženi pojedinci obično imaju negativnu sliku o sebi, ali znatno pozitivniju sliku o drugima i preokupirani su brigom da će ih supružnik napustiti ili da ne će prepoznati njihove potrebe. Dopisivanje može anksiozno privrženim pojedincima biti koristan alat za održavanje trajnoga kontakta sa svojim supružnikom, što im snižava osjećaj tjeskobnosti.

S obzirom na to da pojedinci s različitim karakteristikama privrženosti preferiraju različite razine intimnosti i dostupnosti svojemu supružniku, a slanje poruka dobar je alat za komunikaciju koji se može upotrijebiti za povećanje bliskosti ili stvaranje autonomije, može se pretpostaviti da privrženost i dopisivanje imaju zajedničke učinke na ishod veze. Sigurno privrženi supružnici koriste se adaptivnom emocionalnom komunikacijom, a nesigurno privrženi supružnici pokazuju nefunkcionalne obrasce komunikacije te češće preferiraju odvojenu emocionalnu komunikaciju.

Privrženi mobitelu

Ljudi su sposobni razviti privrženost prema osobama u intimnim vezama, prema prijateljima, kao i prema neljudskim objektima poput nekih materijalnih predmeta. Mobitel je postao jedan od najsveprisutnijih objekata modernoga društva, a pojedinčev odnos prema mobitelu pokazuje privrženost objektu jer dijeli glavne odlike društvene privrženosti: blizina objektu privrženosti pruža osjećaj sigurnosti pojedincu, sigurnu bazu za istraživanje okoline te utočište u stresnim situacijama, što stvara separacijsku anksioznost u situacijama odvojenosti od objekta. Brojna istraživanja potvrdila su ljudsku privrženost prema mobitelu te naglašavaju da, iako u mnogo crta nalikuje privrženosti prema ljudima, uređaj nema svoju volju i ne odgovara poput ljudske osobe, no njihova je pojava pouzdanija i bolje kontrolirana te stoga može biti privlačna velikomu broju ljudi. I na taj se način može smatrati tranzicijskim objektom.

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA