Zauzeta vjernica župe sv. Jelene Križarice u Zaboku Marija Jozić voditeljica je župnoga zbora i molitvenoga vijenca Prečistoga Srca Josipova.
Rođena je 4. studenoga 1990. u Zaboku. Roditelji su joj majka Božica, rođena Budić, i otac Josip Sente. Oboje su bili iz manjih sela župe Uzvišenja sv. Križa iz Svetoga Križa Začretja. Poznavali su se odmalena, kasnije su se zaljubili i 1977. vjenčali. Kratko su živjeli u kući Josipova oca u Svetom Križu. Ubrzo su kupili zemljište u susjednoj župi Zabok i tamo izgradili obiteljsku kuću, u kojoj žive i danas. Josip je strojobravar, a Božica trgovkinja. Oboje zaposleni u svojim strukama, skromno su i ponizno, ali uz puno vjere i predanja Bogu, podigli svoju obitelj u ljubavi i miru. Danas su oboje u mirovini. Blagoslovljeni su s troje djece i osmero unučadi. Najstariji sin Dubravko, rođen 1979., danas je oženjen i otac je četvorice sinova. Drugi sin Tomislav, rođen 1981., suprug je i otac jedne kćeri. Treća je, nakon stanke od više godina, 1990. rođena Marija. Sva djeca žive u Zaboku sa svojim obiteljima, složna su i često se susreću na obiteljskim okupljanjima.
»Odrasla sam u domu punu ljubavi, radosti. Iako skromnije u materijalnom smislu, onoga važnijega nikad nije nedostajalo. S obzirom na veću razliku u godinama, i još nakon dvojice sinova, bila sam mezimica u obitelji i uživala veliku pažnju i ljubav svih ukućana. Roditelji su nas odgajali u vjeri, molili smo prije jela, redovita je bila zajednička obiteljska molitva, nedjeljna misa, slušala se duhovna glazba u kući. Imali smo uvijek i bliskih primjera osoba posvećenoga života jer su četiri tatine tete časne sestre i jedan stric svećenik. Oni su u našem domu bili, a tete su i danas, česti dragi gosti. Pamtim još od ranoga djetinjstva da bi kroz te susrete kuća uvijek odzvanjala skladnom pjesmom, smijehom i posebnim ozračjem. I šira obitelj, iako brojna, skladna je i često se okuplja. Tata je najstariji od devetero, a mama od četvero braće i sestara. Tatin brat Antun također je svećenik, trenutačno rektor Nacionalnoga svetišta sv. Josipa na Dubovcu u Karlovcu. Zasigurno su uspomene s raznih obiteljskih slavlja i bezbrižna druženja sa sestričnama na praznicima od ljepših mojih uspomena iz djetinjstva.«
»U Zaboku sam završila osnovnu školu i osnovnu glazbenu školu za klavir te gimnaziju. U našoj župi sv. Jelene Križarice aktivna sam od početka osnovne škole kao ministrantica, kasnije i u čitanju Božje riječi. Upravo tih godina u župu je došao župnik Marijan Culjak, nakon smrti župnika Ivana Vnučeca, koji me krstio.
Župnik Marijan bio je kod nas sve do prošle godine, otkad je u mirovini, tako da smo svih proteklih godina lijepo surađivali. Krajem osnovne škole, točnije od krizme, kada je nas nekoliko firmanika predvodilo pjevanje i sviranje na samom slavlju, sudjelujem u župnom zboru mladih, ispočetka samo pjevanjem, kasnije i sviranjem i vođenjem zbora. Tijekom gimnazijskih dana, na stričev poticaj, a on je tada bio povjerenik za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije, sudjelovala sam na animatorskom ljetu na Malom Lošinju u Domu sv. Martina. Tu se ražario u meni onaj plam vjere koji sam primila tijekom svojega odrastanja, i nastavio rasti do danas. Nakon toga uslijedili su razni susreti mladih, planinarski križni putovi, odlasci na duhovne koncerte, susreti u duhu Taizéa, koje sam pohađala sa sestričnama i mladima iz naših župa. Na svaki sljedeći pridružio bi nam se još koji član, što nas je posebno radovalo. Na tim smo susretima tražili odmak od onoga što nam je nudio svijet, a dobivali toliko potrebne dubine s Gospodinom koje bi nas tada hranile i nosile od susreta do susreta.«
»Nakon gimnazije upisala sam Učiteljski fakultet u Zagrebu. Preko tjedna bila bih u Zgrebu, a vikendima kod kuće u Zaboku, gdje sam u to vrijeme vodila zbor mladih. Tih pet godina provela sam stanujući u domu za djevojke kod Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka u Frankopanskoj pod budnim okom s. Mirne Matić, koja je živjela s nama, odgajala nas i duhovno vodila. Iako ispočetka nisam to očekivala, uspomene iz doma, prijateljstva, duhovni rast i prilike koje smo tamo imale, ili od kojih smo bile zaštićene, itekako su nas izgradile i bile nam blagoslov. U to bezbrižno i predivno studentsko doba duhovna su nam hrana bila ljetovanja na Modravama, odlasci na vjeronauke don Damira Stojića, gdje sam se pobliže upoznala s teologijom tijela koju je on prema papi Ivanu Pavlu II. tumačio mladima.«
»Upravo smo u to vrijeme suprug Vjekoslav i ja započeli vezu, pa smo nerijetko zajedno pohađali studentski vjeronauk. Potaknuti time što smo čuli, odlučili smo živjeti predbračnu čistoću. Ta je čežnja još puno prije Vjekoslava bila prisutna u mom srcu pa sam bila presretna kad sam našla onoga koji to stvarno želi sa mnom proživjeti. Sjećam se da mi je mama, onako suptilno, uvijek govorila da će onaj pravi kojega mi je Bog odredio čekati sa mnom do braka i da su blagoslovi toga nebrojeni, čemu danas i svjedočimo. Vjekoslav je rođen 1989. u Konjicu u Bosni i Hercegovini. S roditeljima je i bratom iz izbjeglištva došao u Zagreb, došao do Švedske te se vratio u Zagreb, nakon čega su pronašli vikend-kuću u Stubičkim Toplicama, preuredili je i tu se nastanili 1996. godine. Šalimo se da je trebao proći sav taj put kako bismo se nas dvoje kasnije upoznali.«
Godine 2014. na susretu smo se mladih u Dubrovniku zaručili i te smo godine oboje diplomirali i odmah se zaposlili u strukama. Vjekoslav je mag. ing. strojarstva. Godinu dana poslije, 2015., vjenčali smo se u Zaboku, gdje smo se i nastanili, na katu moje roditeljske kuće. Vjekoslav je prije našega vjenčanja svirao gitaru u svojoj župi, pa se, doselivši se u Zabok, priključio našemu zboru. Tako smo zajedno u tom slavlju od prvoga dana braka, što nas dodatno povezuje i osnažuje. Bog nam je podario tri predivne djevojčice, Juditu, Janju i Mirjam. One nam svakidašnjicu čine živom, veselom, glasnom, izgrađuju nas i dokazuju koliko je Bog velik u svojim djelima i koliko nas ljubi. One od prvih dana života sudjeluju i pjevaju s nama na koru naše crkve. Naš zbor mladih tako se s godinama pretvorio u obiteljski zbor jer ga činimo mi stari članovi s djecom. U dogovoru i na poticaj sadašnjega župnika Branka Riseka pokušavamo oformiti i dječji zbor.«
»Od prošle godine voditeljica sam i molitvenoga vjenčića Prečistoga Srca Josipova, koji ima 31 molitelja naše župe. Mogu posvjedočiti da sam zagovorom sv. Josipa nakon osam godina rada na istom radnom mjestu – učiteljice u produženom boravku – dobila ugovor na neodređeno u studenom prošle godine.«
