Na visokim školama javnoga ili privatnoga značaja, kakvi su bili npr. isusovačka učilišta, filozofsko-teološki studiji u franjevačkim, dominikanskim i pavlinskim samostanima, često su prilikom javnih rasprava ili ispita ili promocija akademskih titula iz filozofije i teologije izdavana prigodna djela. Takva prigodna djela, koja su studenti poklanjali i dijelili na javnoj disputaciji ili promociji, bila su različite vrste i sadržaja, i ona nisu morala nužno odgovarati predmetu o čijoj su građi studenti javno raspravljali ili iz njega dobili akademske stupnjeve, što se najčešće vidjelo već iz samoga naslova. Tako bi npr. filozofi u tim prigodama dijelili ne samo knjige iz filozofskih disciplina, posvećene promoviranim studentima, nego i iz teologije, askeze, povijesti, zemljopisa, etike, agronomije, astronomije i dr. U tom raznolikom sadržajnom nizu dobro je prisjetiti se onih djela koja ulaze u tematiku tadašnjega studija filozofije, ali nisu strogo filozofskoga ili prirodoznanstvenoga značaja, nego više popularna obrada materije koja se predavala u trogodišnjem tečaju filozofije. Ona su zajednički rad profesora i njegovih studenata jer bi profesor zadao studentima temu, koju bi oni obradili u školi ili kod kuće, a zatim bi profesor pregledao njihove radove, dotjerao ih i uobličio u cjelinu, te se on uzima kao autor djela iako je istaknuto da su djela zajedničko znanstveno dostignuće namijenjena široj javnosti.
Jedno od takvih djela, koje zaslužuje da se otme zaboravu, jest »Compendium geographicum« objavljen 1708. široj javnosti nepoznatoga ili manje poznatoga isusovca o. Josipa Galla, dok je predavao fiziku u Grazu. Rođen je u Senju 15. listopada 1675. Gimnaziju je, najvjerojatnije, završio u Rijeci, gdje je i primljen u isusovce, a g. 1690. započeo je novicijat u Beču. Nakon dvije novicijatske godine godinu je dana u Leobenu usavršavao humanističke nauke, od 1694. studirao je filozofiju u Grazu, a od 1697. po godinu dana predavao je na gimnazijama u Varaždinu, Zagrebu, Rijeci i ponovno u Zagrebu. Studirao je zatim teologiju u Beču do 1704. i trećom godinom kušnje ili probacije u Judenburgu iduće godine završio redovničku formaciju. Više od 15 godina obavljao je službu profesora na poznatim sveučilištima. U njemačkom Passauu 1706. predavao je filozofiju, zatim u Grazu tri godine filozofiju i potom polemičku i moralnu teologiju, kao i jezike. Svečane je zavjete položio 1709., od 1712. bio je profesor također polemičke i moralne teologije u Beču, od 1716. skolastičke teologije u Grazu i od 1719. istoga predmeta opet na Bečkom sveučilištu. Vjerojatno je Gall već u Beču imao prigodu upoznati saskoga izbornoga kneza Friedricha Augusta II., kojemu je 1721. od poglavara bio određen za ispovjednika na dvoru u Dresdenu, čiji su dvorjani, unatoč knezu katoliku, u većini bili protestanti. Očito je Gall bio čovjek solidna znanja, iskustva i razboritosti kada je bio izabran za tako odgovornu i složenu dužnost. Na pritisak Rusije, Pruske i Austrije Friedrich August je izabran 1733. za poljskoga kralja pod imenom August III. Gall kao njegov ispovjednik putuje s njime u Krakov, gdje je i preminuo 3. veljače 1734.
Na početku »Compendium geographicum« odmah obznanjuje da je riječ o posveti gradačkih studenata fizike njihovim kolegama bakalaureatima, a predgovor obrazlaže što se donosi u knjizi – pregled starije i novije povijesti rimsko-germanskoga carstva, posebice kronologiju i genealogiju carskih i drugih moćnih obitelji. Počinje s Austrijom, zatim obrađuje Bavarsku i ostale zemlje do Burgundije, od franačkoga kralja Faramunda, koji je umro 427., do tadašnjega cara Svetoga Rimskoga Carstva Josipa I., koji je preminuo tri godine nakon izlaska knjige, tj. 1711. Iduće godine, kada je Gall predavao metafiziku u kojoj se učila i etika, izrađuje sa studentima i objavljuje g. 1709., najvjerojatnije opet za promociju gradusa, djelo »Dictamina etico-politica«.
Promotor znanja među studentima bio je i Međimurec Nikola Kralić. Rođen je u listopadu 1675. u Selnici kod Čakovca, gimnaziju je završio u Varaždinu, a 1693. u Trenčinu u Slovačkoj ulazi u isusovački red. Njegovo školovanje i kratkotrajno djelovanje uglavnom se zbivalo između Graza i Zagreba. Nakon dvogodišnjega novicijata od 1696. do 1698. studirao je filozofiju u Grazu, potom je dvije godine predavao na gimnaziji u Zagrebu i godinu dana u Varaždinu. Od 1702. studirao je teologiju u Grazu, a 1706. obavljao je treću probaciju u Judenburgu. Iduće je godine bio profesor etike u Grazu i nakon toga, čitavoga trogodišnjega tečaja filozofije, najprije u Zagrebu pa opet u Grazu. Svečane je zavjete položio 1711. u Grazu. Opet se vratio u Zagreb, gdje je od 1714. bio upravitelj konvikta sv. Josipa i dekan viših škola, od 1715. do 1718. rektor kolegija i dekan viših škola, a 1715. ujedno profesor moralne teologije. Kao rektor Karlić je podigao drugi kat zgrade kolegija i može se spomenuti da je za njegovo vrijeme u kolegiju izvedena drama o poznatoj Sisačkoj bitki iz g. 1593. »Sisciensis victoria«, djelo tadašnjega profesora retorike Zagrepčanina Ivana Donatija. Posljednjih godina života obavljao je službu ispovjednika i nakon kratke bolesti preminuo je 17. siječnja 1719. u Zagrebu. Samo jedno djelo Karlić izdaje sa svojim studentima dok je predavao drugu godinu filozofije u Grazu: »Questionis et responsa« posvećenu također kolegama za promociju na stupanj bakalaureata. Zanimljivo je da su na popisu 42 promovirana studenta i trojica Hrvata. Djelo je podijeljeno u 20 kratkih poglavlja pod nazivom dekade jer u svakom poglavlju ima deset pitanja i odgovora, koji se uglavnom tiču ljudskoga ponašanja i vladanja. Od autora koji se spominju najviše je klasičnih grčkih i rimskih filozofa, povjesničara i pjesnika.
Još je jedan Hrvat profesor koji se prigodnim djelima posvetio promoviranju znanja među studentima – Franjo Zdelar. Rođen je 28. rujna 1685. u Križevcima, a 1702. ušao je u Beču u isusovački red. Studirao je filozofiju i teologiju u Grazu i još kao student predavao je na gimnazijama u Varaždinu i Zagrebu. Nakon završene formacije dvije je godine bio propovjednik i upravitelj škole u Zagrebu, i tada, od 1719. gotovo čitav život obavljao je službu profesora filozofije i teologije, iz čega je postigao doktorat, te Svetoga pisma i kanonskoga prava na učilištima u Trnavi, Beču, Grazu i Zagrebu. Od 1732. do 1734. bio je rektor u Zagrebu, a od 1737. do 1740. kancelar Sveučilišta u Trnavi. Zadnje godine života bio je upravitelj škole u Ljubljani, gdje je i umro 9. lipnja 1745. Ne zna se točno koliko je Zdelar izdao djela prilikom promocija za akademske stupnjeve ili javnih rasprava, no gotovo je sigurno autor povijesnoga djela, u ono vrijeme vrlo popularnoga, »Series Banorum Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae… Tyrnaviae«, objavljenoga 1737. u Trnavi. Bibliografi spominju i djelo »Questiones selectae ex Aristotelis philosophia depromptes« o izabranim pitanjima iz Aristotelove filozofije, objavljeno također u Trnavi. Dva sljedeća djela tipičan su primjer prigodnih radova, koje su zajedno sastavili profesori i studenti. Prvi je »Itinerarium peregrini philosophi, Sinis, Japone, Cocincina, Canada et Brasilia definitum« i u njemu se opisuju prirodna bogatstva, narodi i njihovi običaji, životinje i bilje i sl. Kine, Japana i Indokine, te Kanade i Brazila. Drugo je »Itinerarium peregrini philosophi Turcia definitum…« s opisom Turske, djela i smrti Muhameda, muslimanskih obreda i običaja, turske vojne moći i sl. Vjerojatno je Zdelar priredio i djelo, etičku raspravu o prijateljstvu »Amicitia vindicata«.
NASTAVLJA SE
