Župna crkva sv. Antuna Padovanskoga smještena na uzvisini koja je ime dobila po kapelici Duha Svetoga, na zapadnom rubu širega središta Zagreba, uz Svetca Svega Svijeta i bogat pastoralno-duhovni sadržaj već je desetljećima »magnet« za mnoge Zagrepčane. Za one gladne duhovne hrane, brojne vjernike koji dolaze na euharistiju i ispovijed, ali i one koji usputno svrate na putu do bolnice ili po obrok u pučku kuhinju – sve njih franjevci konventualci spremno i strpljivo dočekuju raširenih ruku. Tako se ophode i prema onima željnima divljenja novim orguljama, freskama, arhitekturi…
Župa sv. Antuna Padovanskoga administrativno pripada Gornjogradskomu dekanatu, a obuhvaća četvrt Črnomerec i okolno područje oko središnje zagrebačke ulice Ilice te ima 12,5 tisuća župljana. Ovoga došašća, a i proteklih nekoliko mjeseci, njihove su nade i iščekivanja usmjerene prema blagdanu Bezgrješne – jer tada zagrebačko antunovsko svetište i službeno postaje bazilika: treća takva crkva u Zagrebačkoj nadbiskupiji, a druga u gradu Zagrebu. Čast biti prvim rektorom ima mladi 32-godišnji svećenik, od lipnja i upravitelj župe sv. Antuna Padovanskoga na Svetom Duhu, fra Ivan Marija Lotar. Već je upoznao župu kao župni vikar jer je prethodne četiri godine bio na Svetom Duhu, a uzdizanje crkve i svetišta na razinu manje bazilike – za njega, kao i za župljane – velika je čast i zadovoljstvo.
»Bazilika je važna crkva za određeni grad i biskupiju i crkva od posebnoga značenja. Proglašenje naše crkve manjom bazilikom potvrda je dosadašnjega djelovanja, ne samo u posljednjih nekoliko godina nego i svih onih župnika koji su bili u župi, kao i fratara koji ovdje djeluju već stotinu godina«, rekao je o. Lotar i otkrio da je inicijativa došla od tadašnjega samostanskoga gvardijana fra Tomislava Glavnika te je provedena uz potporu bivšega župnika fra Roka Bedalova. Da zagrebačko antunovsko svetište dođe do Dekreta Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata o proglašenju bazilikom, trebalo je više toga učiniti, a promjene su vidljive kad se uđe u crkvu. Primjerice u prezbiteriju sedes za svećenika okrenut je prema puku, uklonjen je jedan ambon, a crkva je u potpunosti uređena prema liturgijskim normama nakon Drugoga vatikanskoga koncila.
No župni upravitelj Lotar ipak ističe jedan drugi, prema njegovu mišljenju važniji aspekt zbog kojega crkva zaslužuje zvati se bazilikom – pastoralno značenje župe, crkve i svetišta na Svetom Duhu. »Ovdje je bogat sakramentalni život: euharistija i ispovijed, bolesničko pomazanje, imamo velik broj vjenčanja, krštenja, sprovodne obrede za vjernike na svim zagrebačkim i okolnim grobljima. Što se tiče dobne kateheze – mi smo jedna od rijetkih župa u Zagrebu i okolici, pa i u Hrvatskoj koja ima katehezu za sve uzraste: od predškolske dobi, preko osnovne i srednje škole do rada s obiteljima. Usto, imamo 12 zajednica živih vjerničkih krugova, uz pet molitvenih zajednica i 11 zborova i vokalno-instrumentalnih sastava, među kojima je i jedna klapa, a odnedavno se kod nas sastaje i ‘Mater libertatis’, komorni zbor posvećen očuvanju izvornoga gregorijanskoga pjevanja«, kaže o. Lotar.
U tom pastoralnom poslanju ima potporu trojice župnih vikara – fra Filipa Pušića, fra Zvonimira Pervana i fra Pere Džide – a i druge subraće u samostanu franjevaca konventualaca na Svetom Duhu (sveukupno je 13 fratara svećenika, trojica časne brata te 15 mladića u formaciji) koja pomažu u ispovijedanju, slavljenju misa i vođenju zajednica. Župa prostorno obuhvaća veliko područje, a jedna je od rijetkih župa koja ima više krštenih u odnosu na pokopane te mnogo vjenčanja. O. Lotar kaže kako stariji živalj živi uz ulicu Ilicu, a mlađe su obitelji naseljene u sjevernom dijelu župe: »Napravljene su i nove zgrade, tim novodoseljenima sada treba izići ususret. Velika je fluktuacija ljudi u župi i to utječe na pastoralni rad. Važna je stoga široka ponuda u župi, da svatko pronađe nešto za sebe.«
A da mnogobrojni pronalaze duhovnu okrjepu za sebe i doživljavaju crkvu sv. Antuna Padovanskoga kao svoj dom, svjedoče nedjeljom do posljednjega mjesta ispunjene klupe na svih pet misa, kao i više od stotinu djece koja pjevaju na nedjeljnoj misi u 9 sati… »Smijeh, igra i šetanje male djece po crkvi nam ne smeta. Njima je mjesto u domu Božjem«, ističe o. Lotar. Posljednjih je godina svetište prepoznatljivo i po organiziranju Duhovno-duhovitih večeri svakoga četvrtka koje vodi fra Stjepan Brčina. Župa je od ove jeseni započela i rad s osobama s teškoćama i invaliditetom u zajednici »Antunovi ljiljani«, a organiziraju i obiteljske susrete »Amoris laetitia«, na koje primaju i rastavljene, udovice i udovce te starije osobe. Rijetko se koja župa može pohvaliti pučkom kuhinjom koja svakodnevno hrani 400 siromašnih ili pak župnim savjetovalištem u kojem stručnjaci nude psihološku, pravnu i pomoć u svezi s upravljanjem financijama…
Mjesto za obitelji, mjesto susreta i duhovne okrjepe, mjesto edukacije – tako župu na Svetom Duhu vide njezini župljani, svjesni da svatko svoje talente može darovati i staviti ih na raspolaganje zajednici. Među njima je i donedavna članica Frame i pastoralna vijećnica Magdalena Novosel (24), koja sada uređuje i vodi župni profil na Instagramu. Frama Sveti Duh upravo je na prvu adventsku nedjelju proslavila 29 godina postojanja. »To je jedna od zajednica mladih u župi, ali daleko najdugovječnija i s ozbiljnim kontinuitetom. Ove smo godine imali 12 obećanika i 8 primljenika, bratstvo stalno raste – i u broju, ali i u kvaliteti susreta«, rekla je apsolventica psihologije na HKS-u Novosel.»Prilično je aktivno u župi, nema dana kada nema neke aktivnosti«, kaže domaći sin i župni vikar o. Pušić. »S novim župnim upraviteljem naglasak stavljamo na to da ljudi budu upućeniji i upoznati s onim što se događa u župi, da se u njima pojavi svijest da se mogu uključiti u ono što ih zanima. Živa smo zajednica unutar sebe, tu živost želimo prenijeti i van«, nastavlja o. Pušić, a njegove riječi potvrđuje i drugi župni vikar, fra Zvonimir Pervan, koji je i odgojitelj sjemeništaraca. »Budući da je crkva otvorena tijekom prijepodneva i poslijepodneva, mnogi dolaze pred relikvijar sv. Ante, a posebno je posjećena pobožnost ’13 utoraka’ koja je i rođena prije 25 godina upravo u ovome svetištu pod palicom pokojnoga župnika fra Maksimilijana Hercega. Očito je da vjernici na Svetom Duhu prepoznaju ‘fraternitas’, koji je sv. Franjo usvojio kao Božji plan. Mi pokušavamo ponuditi zajedništvo i zajednicu koja se bitno razlikuje od svijeta. Svijet ističe individualizam, samopromociju i samoispunjenje, a ovdje nastojimo svjedočiti evanđeosku radost i ljudi pronalaze Božji mir i zadovoljstvo, osjećaju se prihvaćenima. To prepoznaju i oni koji nisu blizu Crkve, ali i oni redoviti, i zbog toga dođu ovdje i vraćaju se«, kaže o. Pervan.
Na području su župe i razne institucije s kojima se njeguje suradnja, pa tako župni upravitelj spominje bolnice, domove umirovljenika, Hrvatsko katoličko sveučilište, Hrvatsko vojno učilište, nekoliko osnovnih i srednjih škola… »Sv. Antun Padovanski već odavno nije samo župa, treba vremena i župljanima da to shvate, i oni se još navikavaju na činjenicu da župa nije samo radi njih, nego da su i oni tu radi hodočasnika i ljudi iz cijeloga grada koji dolaze«, kaže o. Lotar.
Svih tih aktivnosti, priznaje župnik, ne bi bilo bez potpore mnogih laika uključenih u život župe, svetišta i bazilike, a posebno ističe pastoralno vijeće koje je dobro organizirano i podijeljeno u odborima. Tajnica je ŽPV-a Jadranka Travaš, koja je u župi već tri desetljeća, te svjedoči kontinuitetu predanoga rada franjevaca konventualaca. »Još smo devedesetih godina imali liturgijsku zajednicu, a sada je nedavno nas 40-ak čitača prošlo kroz pravu malu školu za službu lektora koja je organizirana u župi. S novim mladim fratrima stigao je novi duh koji treba današnjoj Crkvi, a ta fratarska zaljubljenost u poziv osjeća se u osobnom susretu i otvorenosti prema svima. Zato i nije teško uključiti se i davati, pomagati, iako taj angažman ponekad zna zahtijevati i svakodnevne zadatke i obveze«, kaže Travaš, koja je i članica župnoga ansambla »Kolbe« koji izvodi mjuzikle.
Velik oslonac župa ima i u Bratstvu sv. Franje, zajednici osnovanoj prije četiri godine koja okuplja muževe koje povezuje pobožnost prema sv. Antunu Padovanskomu. Njihov je član i Krešimir Domjanić, koji je od početka u muškom bratstvu, kada ih je bilo tek 4-5. »Sada nas je u bratstvu 36, a imamo ukupno 95 djece. Pomažemo župniku oko organizacijskih i logističkih poslova vezanih uz župu i svetište, a okupljamo se svaka dva tjedna i veliki naglasak stavljamo na odgoj i učenje o svojoj vjeri te na duhovnost i pobožnost, posebno prema Blaženoj Djevici Mariji.«
